Pojam rituala

ANKA MIŠETIĆ; GRADSKI RITUALI

POJAM RITUALA

- Pojam ritual

: višeznačno se rabi, kako u svakodnevnom govoru tako

i u znanstvenim analizama. Najčešće se povezuje sa narodnim
običajima, primitivnim zajednicama i predgrađanskim društvima.
Svijet i čovjek se tumače u mitskom svjetonazoru kroz priču i u
suprostavljenim pojmovima (život-smrt,svjetlo-tama..) te cikličko
poimanje vremena koje se ponavlja(dan, godina.) mišljenje da je
ritual stvar prošlosti koji je preživio ali svjedno da je oblik društvenog
djelovanja čiji smisao danas ne prekoračuje granice folklora ili
muzejske vitrine. Povezan je sa religijom, ali širi se i na druga
područja. Pa se danas često spominje i „svjetovni ritual“.

- Suvremeni ritual

-živi model društvene prakse modernog i

postmodernog društva.

Situacija u društvenim znanostima koje se bave ritualima je zamšrena i
na pojmovnoj razini analize. Ritual i

obred

se koriste kao sinonimi a tu

je i pojam ceremonijal. Obred se razumijeva kao svečani religijski čin
(iako ima ritualne značajke, ne iscrpljuje ih).

Hrvatski etnolozi:



Govoreći o nekim općim ulogama koje ceremonijali igraju u
društvenoj grupi

M. Povrzanović

kaže: izražavanje,

održavanje i prenošenje elemetna vrijednosnog i osjećajnog
sustava, te njihovo očuvanje od sumnji i suprostavljanja,
intenziviranje solidarnosti među sudionicima ceremonije.
Osim pomoći pojedinca kod promjene statusa, iskazivanje
poštovanjaa koje doprinosi održavanju društvenog sistema,
autorica navodi ceremonije intenziviranja koja pojčavaju
solidarnost u kriznim situacijama, u literaturi je to poznati kao
ritual prijelaza.



O. Supek- daje pregled razvitka i mijenjaje pojma

običaj

angloameričkoj antropologiji. Ona naglašava kako Taylor uvodi
pojma

ponašanja

namjesto pojma običaja i na taj način u

središte analize stvalja dinamiku kulturnih promjena.
Tretiranje običaja kao izdvojen fenomen koji je izoliran od
društvenog i ekonomskog i političkog konteksta bilo je

ANKA MIŠETIĆ; GRADSKI RITUALI

karakateristično za folkloriste u VB. Antropolozi
funkcionalističkog pristupa(malinowski) kulturu shvaćaju kao
integralnu cijelinu u kojoj su svi dijelovi funkcionalni i koja je
rezulta određenog tipa i ljudske integracije. Nema
mjestuobičaja koji bi bio nefunkcionalan i koji bi pripadao
nekom prošlom vremenu. Kultura je organska i funkcionalna i
ne može sadržavati okamenjenje fragmente nekih prošlih
vremena

. R. Firth-

cilj socijalne antr.

je komparativna analiza

ljudskog ponašsanja u različitim kontekstima i društvima. Kaže
da je nemoguće utvrditi neke fiksne univerzalne kategorije
ponašanja. Običaj se za njega gubi kao analitička kategorija.
Antropolozi se zanimaju za ritual kao određenu formaliziranu i
simboliziranu vrstu ljudskog ponašanja čija je funkcija
kontroliranje ljudskih problema a njene obrasce proučavamo.

Socijalna antr-socijalna interakcija i struktura, vidljivo ponašanje
ljudi.

Kulturna antr.- zanima se za jezik, rituale, mitove, umjetnost, kultura
kao mentalna kategorija.

imbolička antr.- najčešći predmet istraživanja je rutual.



C. Geertz- uvodi pojam

ključnih simbola

: to su simbolički

sustavu 8religija, pogled na svijet, ritual, etos) pomoću kojih
ljudi izražavaju osnovne, integrativne principe svoje kulture.



Fink-

društvo kroz kult čuva sjećanja na odnos prema svijetu i

prema smislu života i to u kolektivnoj komunikaciji. Kroz
ritualna ponašanja čovjek se odnosi prema sebi ali čineći to
više kao skupina koja kroz čin kultne igre potrvđuje
svjetonazor.



Rithman-Auguštin:

smatra da običaji a posebno njihov

ceremonijalni dio nisu postojani i nepromjenjivi već da ovise o
odnosima između društvenih grupa i o interakcijama i da je
zato u stvarnom ćivotu teško povući granice izmešu običaja i
obreda/rituala.

- Ritualni čin

uvijek je naslonjen na mitski predložak. Razumijevanje

mitskog mišljenja je ključ za analizu ritualnog ponašanja. Prisutno u
arhaičnim društvima, u najelementarnijih oblicima ljudske zajednice.
Iako, su oboje preživjeli u modernom društvu.

ANKA MIŠETIĆ; GRADSKI RITUALI

upoznavanje sadašnje stvarnosti i prirode čovjeka. Ima za cilj otkriti
bitan i trajan vid života ljudskog roda.

Durkheim smatrda da religija ne može biti lažna zato jer je
utemeljena u prirodi stvaru. Smatra da primitivne religije imaju
uporište u stvarnosti i da tu stvarnost izražavaju. Religija je
eminentno društvena. , a ritual produkt kolektivnog mišljenja i
utjecao je na pravce i načine analize mitova, simbola, jezika. Sadržaj i
način rituala su promjenjivi.

RITUAL JE OBLIK DRUŠTVENOG DJELOVANJA KOJE NIJE
SVOJSTVENO ISKLJUČIVO PRIMITIVNIM DRUŠTVIMA VEĆ GA KAO
KOMUNIKACIJSKI I SIMBOLIČAN ČIN NALAZIMO U AKTUALNIM I
MODERNOM DRUŠTVU GDJE NE PREDSTAVLJA DRAMATIZACIJU
NEKOG UGAŠENOG OBIČAJA IZ PROŠLOSTI VEĆ JE ŽIV I
PUNOPRRAVAN DRUGIM OBLICIMA DRUŠTVENIH PRAKSI.

1. STRUKTURA RITUALA

Ritualne prakse su opstale kao oblik društvenosti.

1.1. RITUAL I IGRA(NJE) i IZVEDBENI PLAN

Ritual je sličan igri, ne izvodi se primarno zbog drugog

- Huizing

smatrda je igra prisutna u svim značajnijim djelatnostima

ljudskog života i ističe njenu ulogu u kultu gdje svoje svete obrede
koji sluće kao zalog za spas svijeta, svoje žrtve i misterije prvobitna
zajednica izvršava čistim igranjem.

Igra je slobodan čin. Sudionici su ušli u igru svojevoljno. Rituali su
često i uvjet za postizanje i održavanje nekog stanja, položaja i
pripadnost grupi, a u nekim situacijama i društvima, sudjelovanje u
ritualu ne ovisi o slobodnoj volji člana grupe, a svako odustajanje
biva izravno ili neizravno sankcionirano. Rituali su najčešće
predvidljivi , promjene su sporije, i ne utječu bitno na ishod.

- Ciljevi igre leže izvan neposrednog materijalnog interesa ili

individualnog zadovoljenja životnih potreba.

Ali neki od ritualnih

činova poput ritualno pristupanja određenim grupama ili
institucijama imaju interesne ciljeve. I tu se ritual i igra razilaze.

ANKA MIŠETIĆ; GRADSKI RITUALI

- Igra je izdvojena iz svakodnevnog života mjestom i trajanjem.

Ovo obilježje dijeli sa ritualom koji je prostorno i vremensko
određen.

- Igra je propisana.

Odvija se kao i ritual, prema unaprijed određenim

pravilima. Važan je protokol izvedbe. Međutim, neke igre su i
improvizirane pa se sudionicma dopušta prekoračenje pravila.

- Igra zadržava elemente neizvjesnosti koji su i prostor slobode za

igrača u kojem se otvara mogućnost utjecaja na ishod igre.

Konačni ishod rituala je najčešće poznat i siguran, a neizvjesnost u
ritualu je nepoželjna. Ta neizvjesnost, smatra Huizing da igri daje
etičku dimenziju jer napetost iskušava sposobnost igrača: tjelesna
snaga, izdržljicost,odvažnost.. ritual priskrbljuje etičnost pozivanjem
na neupitne norme i kozmološke istine a snaga duhovne moći samo
je scenski prikaz.

- Caillois navodi: 1. Igra je neproduktivna veza jer ne proizvodi

nikakva bogatstva ni dobra, nema novih elemenata.

Iako igrači

mogu biti motivirani materijalnim dobicima, kod igrača je samo riječ
o prenošenju vlasništva unutar kruga igrača. Kod rituala se može
govoriti o produktima djelovanja koji je prestaju završetkom izvedbe.
Riječ je o psihološkim i duhovnim dobicima pri čemu ritual proizvodi
sigurnost, solidarnost, obnavlja identitet.

2.igra je fiktivna, drugorazredna realnost. –

ritual se javlja kao

opreka pravoj realnosti. Igra uvijek ostaje fiksacija, drugorazredna
realnost. Ritual izlazi iz toga i uzima elemente stvarnosti i igra se s
njima da bi ih preuređene vratio u stvarnost. A u igri nakon igre se
igrači vraćaju u stvarnost, ako što su bili prije. Nakon ritualnog čina
sudionici su nerijetko drugačiji, zauzimjau drugačiji socijalni položaj,
ili su postali punopravni članovi neke zajednice.

Huizing naglašava da je po obliku i sveti obred igra pri čemu se

pribjegava izjednačavanju ovih pojmova. Igra potiče odnose između
grupa koje se namjerno okružuju misterijom i naglašavaju svoju
izuzetnost u odnosu na ostali svijet.

caillos smatra da granica između igre-koja je slobodna po svojoj

biti, i rituala-kao institucija, treba povući u trenutku kada maska ili
odora poprima obrednu funkciju. Njegova

klasifikacija igara:

1. Agon ili natjecateljska igra.
2. Alea ili kockarska igra.