UVOD

Tržište novca čini dio finansijskog tržišta, i kao njegov važan segment, predstavlja visoko specijalizovani
oblik kupovine i prodaje novca, ostalih likvidnih sredstava i kratkoročnih hartija od vrijednosti. Cijena novca je
kamata. Tržište novca trguje dnevnim, terminskim novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti, u zavisnosti
od načina i uslova poslovanja razlikujemo primarno i sekundarno tržište novca.
Novac je društveni odnos, što znači da postoji samo u okviru grupe ljudi kao sredstvo prihvaćeno od svih
članova. I ako je novac zajednička kreacija cijelog društva, on predstavlja nešto eksterno u odnosu na
pojedinca, a u realnosti se za sve javlja kao sasvim prirodna stvar. I ako je novčani oblik vrijednosti univerzalna
karakteristika različitih sistema robne privrede, različiti oblici i vrste novca su se javili na različitim mjestima i
u različito vrijeme.
Novac služi kao regulator ekonomske aktivnosti i novčani oblici su odraz odredjene organizacije
ekonomske aktivnosti putem robne privrede.

U međunarodnim ekonomskim odnosima su česte situacije da u spoljnoj trgovini učestvuju zemlje čije

valute nisu konvertabilne, ili se pak nalaze u platno bilansnim teškoćama. U toj situaciji pribjegava se tzv.
barter ili kompenzacionim poslovima.

Stabilnu vrijednost novca u jednoj privredi imamo kada domaći novac bez teškoća obavlja svoje

funkcije. Javlja se u obliku papirnog i kovanog novca. Do inflacije dolazi kada

„ Suviše novca juri premalo

roba“

. I postoji lagana, srednja i hiperinflacija. Inflacija utiče na imovinu, dohodak i privredu uopšte. Porast

najčešće one društvene slojeve čiji je dohodak u novcu fiksan da se nemože prilagođavati povećanju troškova
života: penzioneri, činovnici, radnici, studenti. Njihova realna štednja opada. Koristi od inflacije imaju oni
društveni slojevi čije su cijene mobilne kao i oni koji mogu da dobijaju bankarske kredite koje obezvrijeđena
valuta lako konpenzira Dok je kod deflacije višak ponude nad novčanom tražnjom. Ona ima tendenciju opšteg
pada cijena, smanjenja plata i nadnica, smanjenja proizvodnje, zaposlenosti i nacionalnog dohotka, porasta
novčane kupovne snage.
Na tržištu novca predmet kuporodaje su hatrije od vrijednosti, emitovane od strane centralne banke ili
drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu mogućnost. Na razvijenom tržištu u razvijenim privredama
koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od vrijednosti: međubankarska kupoprodaja novca, kratkoročne
hartije od vrijednosti i međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi.
U dnevnim poslovanjima poslovnih banaka pojavljuju se na saldu njihovog dnevnog poslovanja viškovi i
manjkovi. Novac se na organizovanom ili neorganizovanom tržištu novca pozajmljuje radi održavanja
likvidnosti banaka, i drugih finansijskih institucija , kako u kratkim vremenskim intervalima npr. dnevna
poslovanja tako i na određene vremenske intervale i to predstavlja međubankarsku kupoprodaju novca.
Neke od kratkoročnih hartija od vrijednosti koje su opisane u ovom radu su: državne obveznice,
blagajnički zapisi, komercijalni zapisi, bankarska potvrda o depozitu, bankarski akcept i komercijalni zapis.
Stopa obveznih rezervi je promjenljiva, mogućnost njenog utvrđivanja ima centralna banka po sili zakona
a na osnovu materijalnih činilaca u društvu. Ako u privredi postoje neusklađenosti tj. inflatorni skok ili
tendencija njenog rasta centralna banka podiže stopu obaveznih rezervi, onemogućuje povećanje kreditnih
aranžmana jer oni u tim situacijama stvaraju nerealnu kupovnu moć, i time usklađuje proizvodno-robne sa
kupovnim fondovima.

1. Pojam tržišta novca

          Restriktivno gledano tržište novca obuhvata trgovanjem novca i kratkoročnim hartijama od vrijednosti,
zatim kratkoročne kredite, kao i institucije i organizacije koje osiguravaju ta sredstva a to su komercijalne
banke, depozitne banke, berze za ovu vrstu hartija od vrijednosti, eskontne i diskontne organizacije, akceptno-
kreditne institucije. U  tržište novca spadaju i instrumenti tržišta novca, a ekstenzivno gledano i tržište deviza i
valuta može činiti dio tržišta novca.
           Uloga tržište novca danas gledano ima široku i značajnu ulogu u vođenju poslovne politike banaka,
poslovnih i finansijskih organizacija.
          Tržište novca omogućava centralnoj banci sprovođenje monetarno-kreditne politike, regulisanje ponude i
tražnje   novca,   brži   opticaj   finasijskih   sredstava,   ostvarivanje   ciljeve   devizne   politike,   politike   banaka,
funkcionisanje kredtiranje države, javnog duga, održavanje optimalne likvidnosti subjekata na tržištu kao i
banaka, odvijanje društvene reprodukcije sa što manje zastoja, privredni rast u cjelini.
                   Tržište novca je instrument u rukama prije svega centralne banke tj. poslovnih banaka na kojem se
ostvaruju neki od važnih parametara funkcionisanja finasijskog tržišta čime se osigurava, poboljšava, razvija
ekonomski rast, cijena novca tj. kamata regulisanje razvoja uplitanje u njegove tokove, tokove investiranja i
slično.
Tržište novca i tržište kapitala možemo posmatrati kroz prizmu bankarskog kapitala koji predstavlja izvor
štednje, sa jedne strane, i njihovu transformaciju u novčana sredstva, ubrizgana kao investiciona sredstva na
tržištu kapitala. Iz tih razloga možemo povući tanku liniju između tržišta novca, i finansijskih tokova u privredi,
tokova u bankarskom sektoru, jer njihov uticaj i korelacija su nekada toliko isprepletane da u teoriji ta linija i
postoji dok u ekonomskim tokovima sve ove kategorije su nerazdvojive za normalno funkcionisanje makro tj.
mikroekonomskih subjekata.

Faktori koji utiču na tržište novca tj. na njegov razvoj i funkcionalnost bili bi:



Nivo društvenog razvoja



Razvoj finansijskog sistema



Razvoj i kvalitet bankarskog sektora



Uloge i samostalnosti centralne banke



Razvijenost institucija i instrumenata tržišta novca



Značaj i uloga kamatne stope



Finansijske i ekonomske otvorenosti nacionalne privrede



Stabilnost privrede i nacionalne novčane jedinice



Stepen restriktivnost monetarne politike



Razvoj i vrsta kratkoročnih hartija od vrijednosti



Pravne države i poštovanja zakonitosti

Na tržištu novca obavljaju se bankarske operacije dnevnim i terminskim novcem, na primarnom i
sekundarnom tržištu kratkoročnih hartija od vrijednosti.
Terminski novac postoji na terminskom tržištu na kome se posluje sa hartijama od vrijednosti ili robom,u
nekom budućem terminu, ali sa ugovorenim bitnim sastojcima takvog ugovora

Na terminskom tržistu javljaju

se razni subjekti. Subjekte koji posluju za centralnu odnosno za poslovnu banku nazivamo dilerima, i dok jedni
u ime banke nude novac drugi pak taj novac traže na posudu, i taj momenat budućeg roka za razliku od dnevnih
operacija igra ključnu ulogu u kome svi subjekti računaju sa izvesnom stabilnošcu na tržištu novca, i svaka
oscilacija za obje strane može stvoriti poslovne gubitke.

Novac se javlja u sistemu robne proizvodnje, a nije ga bilo u naturalnoj razmjeni. Pošto se svaka roba u

procesu razmjene može se zamijeniti za bilo koju drugu robu, pokazuju da su robe ekvivalenti. Razmjena
određuje samo odnose cijena, a jedinica kojom se mjeri vrijednost arbitarna, zavisi samo od dogovora. Slična
situacija je kod mjerenja težine.

Najstariji oblik novca je robni novac. Jedini određeni proizvod, najčešće plemeniti metal kao što je

zlato, preuzimao je na sebe funkciju mjerenja vrijednosti svih drugih roba. U robno novčanom sistemu novčana
jedinica, na primjer dolar, definisana je pravno kao izvjesna količina zlata. Pošto se zlato moglo razmijeniti u
određenom odnosu sa bilo kojom robom, ovim se definisala i cijena u dolarima za svaku pojedinačnu robu.

U robnom društvu se razvio sistem mjerenja i prenošenja vrijednosti koji je nezavistan od toga o kojoj

se robi radi, a merilo je nadjeno u novčanom obliku vrijednosti.

Plaćanje se može obaviti u gotovom novcu u trenutku i na mjestu gdje je roba kupljena, mada se danas

može kupiti i na odloženo plaćanje. To je plaćanje na kredit.

Na osnovu razmatranje prirode novca kao društvenog odnosa može se izvesti nekoliko važnih

zaključaka o ulozi novca u ekonomskoj aktivnosti:

•

novčani oblik vrijednosti različit i nezavistan od vrijednosti robe je inherentan sistemu razmijene;

•

razvoj novca se odvija paralelno sa razvojem same razmijene;

•

mada je novčani oblik vrijednosti univerzalna karakteristika robne proizvodnje, oblici novca su
različiti promjenjivi;

•

bez obzira da li postoji ili ne postoji novčana roba, postoji tendencija razvoja hijerarhije obaveza
različitih stepena prihvatljivosti- plaćanje agenata na jednom nivou piramide zahtjeva izvršenja
obaveza agenata na sledećem nivou obaveznosti.

2.1. Teorija novca

Odnos izmedju novca i ekonomske aktivnosti je dvosmjeran. Sa jedne strane, novčani oblici su odraz

određene organizacije ekonomske aktivnosti putem robne privrede. Sredstva koja služe finansiranju same
ekonomske aktivnosti se kreiraju u samoj toj ekonomskoj aktivnosti. Novac odražava ekonomsku aktivnost,
monetarni fenomeni su odredjeni i nezavisnim razvojem same ekonomske aktivnosti. Ovo je značajno za razvoj
monetarne teorije.

Sa druge strane, novac služi kao regulator ekonomske aktivnosti, zato što on predstavlja sponu izmedju

individualnog proizvodjača i društvenog karaktera proizvodnje. Kad neki subjekt ima nameru da se bavi
proizvodnjom on mora da ima finansijska sredstva za to. Ako ih nema u dovoljnoj količini on mora posuditi
sredstva. Tako finansijska sredstva opredeljuju koliko će se moći proizvoditi. Ona odredjuju ukupan obim
ekonomske aktivnosti.

U 18. i 19. veku, pisci koji su najviše uticali na kasniji razvoj monetarne teorije, Hjum, Smit, Rikardo i

Marks naglasak su stavljali na ekonomske aktivnosti koja je determinisana na monetarnim faktorima.

Kvantativna teorija američkog ekonomiste Irvinga Fišera koja je na početku 20. veka na nov način

postavila pitanje odnosa izmedju novca i ekonomske aktivnosti. On je tvrdio da je ukupna monetarna vrednost
transakcija u jednoj ekonomiji potpuno nezavisna od nivoa ekonomske aktivnosti. Data količina novca
utvrdjuje samostalno i egzogeno.

Kejns kao odgovor na dramatične promene u monetarnim sistemima posla Prvog svetskog rata i Velike

krize ponudio je takav monetarni sistem u kome će centralna banka biti odličujući faktor. Glavno orudje nove
monetarne politike postaće politika kamatne stope. Uspostavlja se bliska veza izmedju kreirane novčane rezerve
centralne banke i nivoa ekonomske aktivnosti koja se realizuje putem kamatne stope na obveznice, cene

kapitalnih dobara fiksne investicione politike preduzeća. Kejns stavlja naglasak na promene u kamatnoj stopi
koje predstavljaju odgovor ekonomskog sistema na promene u količini novca.

2.2. Barter poslovi

U medjunarodnim ekonomskim odnosima su česte situacije da u spojnoj trgivini učestvuju zemlje čije

valute nisu kovertabilne, ili se pak nalaze u platno bilansnim teškoćama. U toj situaciji pribegava se tzv. barter
ili kompenzacionim poslovima.

Osnovni princip kod barter poslova je da se isporuke stranoj zemlji dobija konpenzacija u robama.

Obračun se ne vrši u novcu nego se jedne robe zamenjuju za druge robe.

Barter poslovi se mogu ugovarati na nivou preduzeća i na nivou države. Preduzeća često ugovaraju

barter, kada se oni odvijaju u zemljama u kojima postoji nestabilna finansijska situacija i gde ne postoji
dovoljan stepen sigurnosti da će poslovne banke moći izvršiti isplate. Da bi se takvi rizici izbegli, a posao ipak
obavio pribegava se ugovaranju isporuka robe za robu, tj. ugovara se kompenzacioni posao.

Kada se barter poslovi ugovaraju izmedju zemalja tada se radi o medjudržavnom kliringu. Tada se

medjudržavnim sporazumom ugovaraju liste i količine roba koja će biti predmet isporuka. Svaka zemlja preko
za to ovlašćene banke vrše isplate svojim preduzećima kada one izvrše izvoz u zemlju sa kojom je sklopljen
klirinški sporazum. U principu kod medjunarodnog kliringa medjusobne isporuke treba da su izbalansirane.

Ako se pojavi razlika, ona se isplaćuje u devizama ili zlatu ili se pak prenosi, kao obaveza zemlje koja je

isporučila manje robe, u sledeću godinu.

Za razliku od uobičajene spojne trgovine u kojoj se plaćanje vrše nerentabilnim devizama, kod

medjudržavnog kliringa zemlja koja ima sufucit nalazi se u nepovojnoj situaciji, jer je isporučila robe veće
vrednosti koje nisu konpenzirane kontra isporukama.

Medjudržavni kliring je bio tipičan za trgovinu sa bivšim socijalističkim zemljama i zemljama u

razvoju. Medjutim, on se danas primenjuje ako ne postoje drugi modaliteti za odvijanje spojno trgovinske
razmene.

2.3. Novac sa gledišta građanskog prava

Novac je stvar i pojavljuje se u formi metalnog novca ( koji služi za manje isplate) i papirnog novca

( banknota ). On je u prometu opšte merilo vrednosti za sve druge stvare, i na njega se svode sve ostale stvari.
Novac je zamenjiva po rodu odredjena i potrošna stvar. Novac kao stvar podleže načelima i pravilima koja važe
za pokretne stvari. Zbog tih navedenih svojstava, novac ima dvostruku funkciju. Služi za opšte platežno
sredstvo, ali kao prometno sredstvo, pošto je vrlo lako jednu stvar pretvoriti u novac i obrnuto novac u druge
stvari ili druga dobra.

Novac ne podleže samo propisima gradjanskog prava, jer je stvar, već i posebnim javnopravnim

propisima koja odredjuju za njega poseban javnopravni režim. U svakoj državi propisima se odredjuje koji je
novac obavezno sredstvo plaćanja. Kod nas je zakonsko sredstvo plaćanja je dinar.Svaki poverilac na teritoriji
SCG dužan je da primi dinare kao obavezno sredstvo plaćanja, kada se radi o isplatama novčanih obaveza. U
unutrašnjem pravnom prometu strana valuta se smatra robom, kao svaka druga roba. Plaćanja izmedju državnih
organa, ustanova i pravnih lica ne vrše se u novcu, već virmanima preko njihovih tekućih računa kod banaka.
Ovaj novac koji se vodi na tekućim računima je tzv. BUCHELD je takodje novac u pravnom smislu reči.
Bezgotovinska plaćanja preko virmanskih naloga obezbedjuju veću stabilnost valute, nego kada se plaća u
gotovom novcu. Ukoliko je veća količina gotovog novca u privredi, utoliko je teže regulisanje planiranja
novčanog prometa. Novčani dug se obično izražava u unutrašnjem prometu u odredjenoj sumi domaće valute-