1
SADRŽAJ:
1. UVOD
2
2.POJAM IZBORNOG SISTEMA
3
3. ZNAČAJ I FUNKCIJA IZBORNOG SISTEMA
6
3.1. Značenje izbora u liberalno-demokratskim porecima
6
3.2. Značenje izbora u boljševičkom modelu političkog uredenja
7
3.3. Značenje izbora u autoritarnim političkim sistemima
8
3.4. Funkcije izbora u liberalno-demokratskim porecima
9
3.5. Funkcija izbora u boljševičkom modelu
10
3.6. Funkcija semikompetitivnih izbora
10
4. PODJELA NA IZBORNE JEDINICE
11
5. PRAVILA IZBORNOG NADMETANJA
12
6. POSTUPAK GLASANJA
13
7. UČINCI IZBORNIH SISTEMA
14
8. NAČELA IZBORNOG SISTEMA
15
8.1.
Opšte biračko pravo
15
8.2. Jednako biračko pravo
16
8.3. Neposredni i posredni izbori
17
8.4.
Sloboda i tajnost glasanja
18
8.5.
Aktivno i pasivno biračko pravo
18
9. ZAKLJUČAK
20
LITERATURA
21
1. UVOD
2
Izbori su najznačajniji izraz narodnog suvereniteta. Oni su neophodan uslov demokratskog
konstituisanja najvažnijih organa državne vlasti – predstavničkog tijela kao nosioca
zakonodavne vlasti i, u velikom broju sistema, i šefa države kao nosioca izvršne vlasti. Na
izborima se zasniva legitimitet ovih najvažnijih organa državne vlasti, a preko njih i svih
ostalih državnih organa. Izbori su ustavom i zakonom uređeni postupak kojim građani
povjeravaju obavljanje funkcija poloitčke vlasti svojim predstavnicima izabranim u najvažnije
državne organe.
1
Izbori su postupak kojim narod povjerava obavljanje političke vlasti
predstavničkom tijelu, a u mnogim savremenim demokratskim državama i predsjednika
države, a koji onda predstavljaju njegovu suverenu volju. Izbori su zbog toga izvor i temelj
legitimiteta cjelovitog sistema državne vlasti. Izbori su uobičajni mehanizam putem kojeg
moderne demokratije biraju članove svog parlamenta, negdje i izvršnu vlast, a ponegdje i
članove sudske vlasti. Izbori se odvijaju na nacionalnoj razini i na lokalnoj razini. Na
nacionalnoj razini biraju se članovi nacionalnog, državnog parlamenta, vrhovnog
predstavničkog tijela građana te državnog poglavara, ukoliko se on ne bira na neki drugi način
(u parlamentu, imeovanjem od strane nekog tijela, rođenjem - u monarhiji) . Na regionalnoj
razini biraju se članovi lokalnog predstavničkog tijela te eventualno drugi predstavci
(gradonačelnici i načelnici).Osim državnih, izbor se provode i u različitim organizacijama i
udrugama, političkim stankama, kompanijama. Ideja o izborima onih koji su na vlasti
sazrijevala je usporedno s razvojem teorije o narodnom suverenitetu kao temeljnom elementu
institucionalnom izvoru posredne demokratije odosno predstavičke vladavine.
2. POJAM IZBORNOG SISTEMA
1
Trnka Kasim,
Ustavno pravo,
Fakultet za javnu upravu
,
Sarajevo, 2006., str. 185.
4
negira ono što je fundamentalno u izborima, a to je slobodno opredjeljivanje birača u
izbornom procesu. Četvrto, osiguranje konkurentskog karaktera izbora među kandidatima kao
reprezentantima različitih političkih stranaka, odnosno interesa i političkih programa. Peto,
osiguranje jednakih šansi kandidata i izborne borbe. Šesto, postojanje izbornog sistema koji
sadrži proceduralna pravila o načinu agregiranja i transformiranja glasova u parlamentarne
mandate. Izborni sistem mora biti tako strukturiran da ne proizvede previše velike
disproporcijske učinke između osvojenih glasova birača i alociranih parlamentarnih mandata.
Empirijska istraživanja, međutim, pokazuju da i u liberalno pluralističkim demokracijama
dolazi do raskoraka između propisanih formaliziranih postupaka kompetitivnih izbora i prakse
kao što je u osiguranju stvarne jednakosti izbornih šansi u izbornom nadmetanju. Međutim, to
nipošto ne umanjuje potrebu razlikovanja kompetitivnih izbora u liberalno demokratskim
porecima gdje je međustranačka kompeticija pravilo i gdje birač slobodno odlučuje o izboru
između kandidata ili različitih programa političkih stranaka, i sistema gdje dominira jedna
izrazito monolitna partija kao što su bivše zemlje sovjetskog bloka ili neke zemlje u razvoju.
Izbori kao formaliziran postupak ili standardizirana procedura provode se i u političkim
sistemima koji nisu demokratski strukturirani. Međutim, tim izborima nedostaje elemenat
biranja jer birač nema mogućnosti izbora i slobode biranja između više kandidata i različitih
političkih stranaka, jer ih i nema. Stoga birač svoj glas može dati samo jednom kandidatu ili
jednoj političkoj stranci. Izbori u kojima birač nema mogućnosti izbora i slobode biranja
imaju karakteristike nekompetitivnih izbora. Oni su najneposredniji produkt političkog
poretka totalitarne diktature. Izbori u kojima postoje razna izborna ograničenja nose
karakteristike semikompetitivnih izbora. To ukazuje da se izbori kao formaliziran postupak ne
ograničavaju samo na demokratski strukturirane političke sisteme, već se oni provode i u
totalitarnim i u autoritarnim političkim sistemima, iako takvi izbori nemaju demokratski
sadržaj. Izborne sisteme čini mnogo različitih strukturnih elemenata koji se jedan s drugim
mogu kombinovati na razne načine. Izborni sistemi sadrže pravila po kojima birači izražavaju
svoje preferencije za političku stranku i/ili kandidata i utvrđuju poseban način pretvaranja
odnosno preračunavanja broja glasova birača u mandate, pa su stoga i bitan faktor izbornog
procesa. Izborna su pravila krucijalna u određivanju pobjednika i gubitnika. Naime, s istim
brojem osvojenih glasova politička stranka može pobijediti na temelju jednog tipa izbornog
sistema, a izgubiti na temelju drugog. To ukazuje da izborni rezultati ne zavise samo o
glasovima birača, već i o izbornim pravilima. Izborna pravila lakše se mijenjaju nego većina
drugih elemenata političkog sistema i zbog toga ona predstavljaju povoljno područje
"političkog inženjeringa". Opredjeljujući se za određeni tip izbornog sistema, dalekosežno se
5
može utjecati na politički sistem, a posebno na neke njegove elemente. Pitanje odabira
određenog tipa izbornog sistema vrlo je složeno jer zadire u samu srž političkog sistema, a
svaka njegova izmjena znači i promjene u odnosima političkih snaga, u odnosima centara
vlasti i moći koji mogu dalekosežno utjecati na politički život zajednice. Zbog toga su i
pitanja o izbornim sistemima pitanja moći. U nastojanjima da konstruišu izborni sistem koji
će osigurati pretpostavljena očekivanja, kreatori izbornih sistema imaju na raspolaganju
nekoliko bitnih konstrukcijskih elemenata kojima se može značajno utjecati na rezultate
izbora. To su, prije svega, podjela na izborne jedinice, pravila izbornog nadmetanja, postupak
glasanja, pravila odlučivanja, odnosno različite metode preračunavanja glasova u mandate, te
prohibitivna klauzula. Svaki od navedenih elemenata na svoj način utječe na rezultate izbora.
Međutim, politički učinci izbornih sistema ne zavise samo od unutrašnje strukture pojedinog
elementa izbornog sistema, već i od međusobnih kombinacija pojedinih elemenata.
3. ZNAČAJ I FUNKCIJA IZBORNOG SISTEMA
