2

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................ 4

1. ULOGA EKONOMSKE POLITIKE U FUNKCIONISANJU EKONOMIJE.....................5

1.1. Nosioci, ciljevi i instrumenti ekonomske politike...........................................................7

1.2. Najznačajniji segmenti ekonomske politike..................................................................10

1.2.1. Monetarna politika.................................................................................................. 10

1.2.2. Fiskalna politika......................................................................................................12

1.2.3. Ostali segmenti ekonomske politike.......................................................................13

1.3. Efikasnost ekonomske politike......................................................................................15

1.4. Ekonomske funkcije savremene države........................................................................18

2. OSNOVNI ELEMENT I TRŽIŠNE PRIVREDE................................................................23

2.1. Proizvodnja i faktori proizvodnje.................................................................................. 23

2.1.1. Rad.......................................................................................................................... 24

2.1.2. Sredstva za rad........................................................................................................ 24

2.1.3. Predmet rada...........................................................................................................25

2.2. Ekonomski kriterijumi uspješnosti proizvodnje............................................................26

2.2.1. Produktivnost.......................................................................................................... 26

2.2.2. Ekonomičnost......................................................................................................... 27

2.2.3. Rentabilnost............................................................................................................28

2.3. Ostale znalajne odrednice tržišne privrede....................................................................29

2.3.1. Upotrebna vrijednost i vrijednost robe...................................................................29

2.3.2. Novac...................................................................................................................... 29

2.3.3. Najamnina............................................................................................................... 30

2.3.4. Kapital i profit.........................................................................................................32

2.3.5. Trgovački kapital....................................................................................................35

2.3.6. Zajmovni kapital..................................................................................................... 36

background image

4

UVOD

Predmet istraživanja ovog diplomskog rada jesu pokazatelji razvijenosti i efikasnosti 

ekonomije.  Zbog učestalog pominjanja BiH na dnu ljestvice po razvijenosti ekonomije, ili na 

vrhu   ljestvice   po   siromaštvu   njenih   građana,   odlučila   sam   se   za   temu   koja   će   razlučiti 

makroekonomske podatke i rasvijetliti stanje u BiH.

Zadaci i problem istraživanja rada jesu:

definisanje osnovnih makroekonomskih pokazatelja;

prikaz broja zaposlenih,

zatim broja zaposlenih u proizvodnji,

visina BDP-a,

zaduženost zemlje,

nezaposlenost i 

omjer uvoza i izvoza.

Ovo su ujedno i glavni makroekonomski pokazatelji razvijenosti jedne ekonomije. 

Cilj nam je pokazati presjek ovih parametara kroz posljenje četiri godine i uporediti ih sa 

susjednom zemljom koja je u EU – Hrvatskom.

Rad   ću   koncipirati   u   tri   poglavlja.   Prvo   poglavlje   će   govoriti   o   ekonomskim 

politikama države, drugo o osnovnim elementima tržišne privrede, dok ću u trećem dati 

konkretno poređenje razvijenosti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. 

5

1. ULOGA EKONOMSKE POLITIKE U FUNKCIONISANJU 

EKONOMIJE

Funkcionisanje savremenih privreda nužno nameće pitanje ciljeva, nosilaca, mjera i 

instrumenata ekonomske politike. Ako se ekonomska politika shvati kao svjesno djelovanje 

društva na privredu, ili kao aktivnost privrednih subjekata da određenim sredstvima, mjerama 

i instrumentima ostvare utvrđene ekonomske ciljeve, onda se funkcionisanje jedne privrede 

teško   pravilno   može   objasniti   bez   razmatranja   ekonomsko   političkih   ciljeva   i   mjera. 

Mehanizam kojim se na nacionalnom nivou realizuje politika razvoja savremenih tržišnih 

privreda   je   ekonomska   politika.   Sadržaj   ekonomske   politike   obuhvata   složena   pitanja 

održavanja opšte ravnoteže i stimulisanja privrednog rasta. Ekonomsku politiku možemo da 

definišemo   kao   aktivnost   države   kojom   ona   u   skladu   sa   zadatim   ciljevima   utiče   na 

ekonomsku aktivnost, odnosno, na (promjenu) ponašanja ekonomskih učesnika u željenom 

pravcu. Na taj način, ekonomska politika predstavlja sastavni dio koordinacionog mehanizma 

kao jedne od ključnih privredno-sistemskih odrednica. S druge strane, ekonomska politika 

kojom se utiče na (re)alokaciju ljudskih i materijalnih resursa, u značajnoj mjeri je određena i 

ostalim odrednicama privrednog sistema: 

dominirajućim oblikom svojine,

načinom donošenja odluka i 

motivacionim sistemom. 

Odgovarajućim   instrumentima   i   merama   ekonomske   politike,   država   nastoji   da 

aktivnosti privrednih učesnika usmjeri u željenom smjeru, čime se realizuju kratkoročni i 

dugoročni društveno-ekonomski ciljevi. Na temelju najnovijih spoznaja ekonomske nauke, 

savremena   država   nastoji   da   paletom   najraznovrsnijih   mjera   kreira   adekvatnu 

makroekonomsku politiku. U koncipiranju svojih aktivnosti ekonomska politika polazi od 

savremene makroekonomske analize i na nju se neposredno naslanja. Ekonomska politika 

podrazumijeva posredne metode djelovanja na odvijanje privrednih procesa. Svrha njenih 

akcija   nije   direktno   pomijeranje   na   poželjne   upotrebe   nego   djelovanje   na   subjekte   koji 

raspolažu resursima i donose odluke o pravcima njihovog angažovanja. 

„Shvaćena kao skup postupaka i akcija koji imaju karakter posrednog uspravljanja 

ekonomska   politika   pretpostavlja   da   su   ispunjeni   određeni   uslovi.   Oni   se   sastoje   u 

responzivnosti   privrednih   subjekata,   koji   autonomno   odlučuju   u   jednom   privrednom 

background image

7

Osnovni   koncept   ekonomske   politike   koju   vodi   jedna   zemlja   uvijek   odražava 

međuzavisnost   između   ekonomske   i   političke   sfere   života.   Tačnije,   izborom   osnovnog 

koncepta ekonomske politike konkretizuje se i usaglašava ”politička ponuda” i ”politička 

tražnja” u oblasti ekonomske aktivnosti države. U tom smislu može se govoriti o suštinskoj 

razlici   koja   postoji   između   ekonomske   politike   koja   se   oslanja   na   tržišni   sistem   i 

parlamentamu demokratiju i one koja je izraz komandne privrede i jednopartijskog političkog 

sistema. U prvom slučaju država putem ekonomske politike konkretizuje svoju ”političku 

ponudu”   čime   pokušava   da   zadovolji   ”političku   tražnju”   za   ostvarenjem   određenih 

ekonomskih   ciljeva   koja   se   ispoljava   kroz   zahteve   birača,   političkih   stranaka,   interesnih 

grupa, raznih udruženja i sl. U parlamentarnom sistemu, nosioci ekonomske politike su pod 

stalnom kontrolom i proverom i pritiskom da se stalno prilagođavaju i po potrebi mijenjaju 

svoju   ”političku   ponudu”.   U   slučaju   komandne   privrede   i   društva   tog   mehanizma 

demokratske   kontrole   izbora   koncepta   i   vođenja   ekonomske   politike   nema,   jer   se   ona 

sprovodi direktivama uz ideološku argumentaciju izabranih ciljeva i instrumenata. To je i 

suštinska   razlika   između   dva   koncepta   ekonomske   politike   nezavisno   od   niza   pojavnih 

sličnosti u vezi definisanja ciljeva i instrumenata ekonomske politike.

1.1. Nosioci, ciljevi i instrumenti ekonomske politike

Država u svojoj aktivnosti nastoji da pored političkih ostvaruje niz opšteprihvaćenih 

socio-ekonomskih   ciljeva   kao   što   su:   porast   materijalnog   blagostanja,   veća   jednakost   u 

raspodjeli   nacionalnog   dohotka   i   u   vezi   stim   smanjivanje   socijalnih   tenzija,   veća 

međunarodna konkurentnost i sl. Da bi ostvarila ove globalne ciljeve država definiše svoje 

specifične ciljeve ili zadatke koji se mogu izraziti u ekonomskim veličinama i koji se mogu 

kvantifikovati, odnosno, mjeriti. Nosioci ekonomske politike, tj. subjekti koji na bilo koji 

način   učestvuju   u   kreiranju,   definisanju   i   sprovođenju   mjera   i   instrumenata   ekonomske 

politike su brojni i raznovrsni. Kao i svaka ekonomska odluka, tako i bilo koja mjera (ili 

instrument) ekonomske politike, najprije mora biti definisana sa aspekta ekonomskog cilja 

koji se njome postiže, zatim konkretizovana na određeno područje privrednog sistema putem 

zakonskog propisa ili praktičnom interventnom mjerom, a tek na kraju, sprovedena putem 

izvršnih organa države ili njenih institucija. Prva grupa nosilaca ekonomske politike pripada 

grupi   njenih   kreatora.   To   je   stručni   dio   posla   koji   sprovode   timovi   stručnjaka   različitog 

profila. U kreiranju ekonomske politike oni prevashodno moraju poći od naučnih rezultata 

Želiš da pročitaš svih 50 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti