JU EKONOMSKA ŠKOLA
Obrazovni profil: Poslovno-pravni tehničar
Razred: IV 5
MATURSKI RAD
OBLAST: Osnove pravnih postupaka
TEMA: Pokretanje i tok parničnog postupka
Mentor:
Kandidat
, april 2016
SADRŽAJ:
UVOD
1. STRANKE U POSTUPKU
1.1. Stranačka sposobnost
1.2. Parnična sposobnost
2. PODNOŠENJE TUŽBE U PARNIČNOM POSTUPKU
3. NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA
4.
SADRŽAJ PARNIČNE TUŽBE
5. SUPARNIČARI
ZAKLJUČAK
LITERATURA
Predlaganje novih dokaza u kasnijoj fazi postupka nakonpripremnog ročišta
predpostavlja određene uslove što takođerupućeje na značaj spoznaje stranaka i suda da se
već u tužbi a najkasnije na pripremnom ročištu predlože svi dokazi . Ako stranka nije u svom
pravnom lijeku istakla prigovore upogledu npr.apsolutne nadležnosti, odluke suda o pravu
nakorištenje svog jezika, povreda u dostavljanju zbog nezakonitog postupanja suda, ili
prigovora presuđene stvari ili je odlučeno ozahtjevu o kome već teče parnica, to je u praksi
sporno da liviši sud može sam po službenoj dužnosti paziti na rješenja potim prigovorima ako
to pravni lijek ne ukazuje.U tom smislu ćemo ukazati na različita stajališta. To znači da se u
pripremanju postupka koji ćemo predstaviti uovom radu trebaju pokušati otkloniti dileme ili
na isteukazati a koje mogu usporiti okončanje postupka i dovesti dosituacije da se
npr.donese presuda koju će zatim viši sudukinuti i u toj fazi postupka odbaciti tužbu.Kod
zakazivanja pripremnog ročišta novi ZPP predviđa konsultacije sa strankama što je zajedno sa
normama kojima sepredviđa mogućnost suda da po službenoj dužnosti uputi strankena
medijaciju, također primjena načela ekonomičnosti u rješavanju spora i značajna novena u
odnosu na raniji ZPP. Stoga će predmetni modul obraditi teorjiski prikaz spornihpitanja u
primjeni novog Zakona, a zatim i praktičnointeraktivnim radom i radom u grupama na
seminaru izvršitiprovjeru pitanjima ili na konkretnom hipotetičkom slučaju.
U radu će se posbno naglasiti na važnost ravnopravnosti polova i progresivan pristup
ravnopravnosti polova od strane svih nosilaca pravosudnih funkcija a posebno iznoseći
hipotetički problem koji se odnosi na primjenu ravnopravnosti polova u građanskom
posutpku.
2. STRANKE U POSTUPKU
Tužba je prva parnična radnja kojom se pokreće parnični postupak za zaštitu
određenog subjektivnog građanskog prava. Tužilac se obraća sudu sa zahtjevom da sud
donese odluku kojom tužitelju pruža određenu pravnu zaštitu, u odnosu na tuženog za koga
tvrdi da se prema njemu nalazi u određenoj građansko pravnoj obavezi koju neće da
dobrovoljno ispuni ili u odnosu na koga tvrdi da je u svoju korist tražiti autoritativno
utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili proizvođenje neke promjene u pravnim
odnosima. Podnošenjem tužbe zasniva se dvostrani procesni odnos između tužitelja i suda, a
dostavljanjem tužbe tuženom zasniva se trostrani procesni odnos. Stranke u parnici
označavaju se kao tužilac i tuženi.
• tužilac-stranka koja traži zaštitu svog prava,
• tuženi-stranka prema kojoj se taj zahtjev ostvaruje.
Prvi izuzetak od pravila da se parnica pokreće kada postoje suprotni interesi stranaka
jeste: kada za primjenu prava ili pravnog odnosa nije dovoljna saglasnost stranaka već je
nužna odluka suda, Primjer: -bračni sporovi kada su obe stranke saglasne (razvod braka ili
poništaj braka).
Drugi zuzetak kada treće lice može pokrenuti postupak, ako je u nekom pravnom
odnosu sa strankama. Primjer: -u bračnim sporovima treća lica mogu imati neposredan
pravni interes da se poništi brak. Dakle postupak se pokreće tužbom ali se ne može
pokrenuti po službenoj dužnosti već isključivo na zahtjev stranke.
Već kod podnošenja tužbe dolazi do izražaja značaj NAČELA DISPOZITIVNOST kao jednog od
osnovnih načela parničnog postupka. Ovo načelo je ograničeno samo na procesne dispozicije
a ne i na materijalnopravne. Tako stranka može tražiti izuzeće sudije, oslobađanje od
plaćanja troškova postupka, izbora mjesno nadležnog suda, obezbjeđenje dokaza,
kumulaciju zahtjeva. U skladu sa ovim načelom je i pravo stranke da raspolaže sa svojim
zahtjevom ali ne i nedopuštenim raspolaganjima, koja sud neće uvažiti.
Primjer: Ako je za punovažnost ugovora o prometu nekretnina, ortakluka u izgradnji
porodične stambene zgrade ili ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, propisana
obavezna pismena forma, ovjera potpisa ili registrovanje ugovora kod nadležnog upravnog
organa, onda sud ne može usvojiti zahtjev stranaka, ako ovi uslovi nisu ispunjeni, bez obzira
što tuženi priznaje zahtjev u parnici ili što je ugovor faktički izvršen, ili što stranke hoće da o
takvom zahtjevu zaključe sudsko poravnanje.
Stranka se može i odreći od tužbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika, sklopiti sudsko
poravnanje i time utjecati i na materijalnopravne posljedice .
Ovo načelo dolazi do izražaja i u odredbi Zakona koja propisuje da sud raspravlja samo u
granicama zahtjeva iz tužbe (protivtužbe).
To znači da se stranki ne može dosuditi više od onoga što ona zahtjeva. Kada se u postupku
desi da sud dosudi više od zahtjeva stranke, sud je “prekoračio tužbeni zahtjev”. Na tu
povredu drugostepeni sud ne pazi po službenoj dužnosti ali će po prigovoru protivne stranke,
preinačiti odluku prvostepenog suda u dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev. Može se
desiti da sud ne odluči o svim zahtjevima i tada sud nije riješio o zahtjevu stranke, pa se
može donijeti dopunska presuda o dijelu zahtjeva o kojem nije odlučeno.
Iz sudske prakse: “Sud ne odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva kad bez zahtjeva stranaka
utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor, a propusti da odluči o zahtjevu tužioca da se raskine
taj ugovor koji je bio predmet spora.’’ “Sud je odlučio u granicama tužbenog zahtjeva
upravljnog na isplatu u YU dinarima, kada je obavezao tuženog na isplatu u BH dinarima,
nakon konverzije i denominacije utužene tražbine.” Sud neće donijeti presudu na osnovu
priznanja ugovora o prometu nepokretnosti ako ugovor nije zaključen u pismenoj formi.
Postupak započinje kada se podnese tužba tužitelja.
U postupku učestvuju stranke i njihovi zakonski zastupnici koje mogu ovlastiti punomoćnika
za zastupanje.
utvrdi da s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uslove za sticanje stranačke
sposobnosti, naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje (čl.291
st.3). Protiv rješenja kojim se priznaje svojstvo stranke nije dozvoljena posebna žalba.
1.2. Parnična sposobnost
Sposobnost stranke da punovažno poduzima radnje u postupku i da radnje protivne stranke i
suda imaju dejstva prema njoj -kod fizičkih lica ova sposobnost je izjednačena sa poslovnom
sposobnošću Parnična sposobnost je sadržajno uža od stranačke sposobnosti jer je stranačka
sposobnost predpostavka parnične sposobnosti. Svaka osoba koja je stranački sposobna nije
i parnično sposobna, ali svaka osoba koja je parnično sposobna jeste stranački sposobna.
Osobe kojima poslovna sposobnost nije ograničena parnično su sposobne. To su fizičke
osobe sa 18 godina, kao i maloljetnici koji su po odobrenju suda stupili u brak prije
osamnaeste godine života osobe.
Stranka koja ima parničnu sposobnost može vršiti sve radnje u postupku, a stranka koja ima
stranačku a ne i potpunu parničnu sposobnost, u pravilu radnje za nju vrši zakonski
zastupnik. Parnična sposobnost punoljetnog lica koje je lišeno poslovna sposobnost cijeni se
prema ograničenjima koje je utvrdio nadležni sud u vanparničnom postupku donošenjem
rješenja o oduzimanju djelimično poslovne sposobnosti ili pak potpunog oduzimanja
poslovne sposobnosti. Djelimično lišeni poslovne sposobnosti nisu bez ikakve poslovne
sposobnosti na području onih građanskopravnih odnosa s obzirom na koje im je poslovna
sposobnost ograničena. Oni mogu zaključivati pravne poslove s uvjetnom važnošću-ako ih
naknado odobri njihov zakonski zastupnik,a ako je to potrebno i organ starateljstva.
Međutim takva uvjetna poslovna sposobnost nije i uvjetna parnična sposobnost. Pa stranke
kojeimaju ograničenu poslovnu sposobnost nemaju nikakvu parničnu sposobnost u
odnosuna sporove koji se tiču ovlaštenja i obaveza u odnosu na koje im je poslova
sposobnostograničena. U takvim sporovima poslovno ograničene osobe može zastupati
samozakonski zastupnik.
Primjer:
Osoba koja je zbog prekomjernog uživanja alkohola, djelimično lišena sposobnosti, pa ne
može samostalno raspolagati svojom imovinom, može samostalno zaključiti brak, pa stoga i
samostalno, kao parnično sposobna, učestvovati u svojstvu stranke u bračnim sporovima.
Parnična sposobnost maloljetnog lica koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost, a kojem
se posebnim materijalnim propisom ustanovljava djelimična poslovna sposobnost, kao što su
zasnivanje radnog odnosa sa 15 godina (Zakon u radu), sastavljanje testamenta sa 16 godina
(Zakon o Nasljeđivanju), se ograničava na zastupanje prava i interesa u okviru prava i
obaveza koja su mu ustanovljena tim materijalnim propisom. To znači da zakon ne
dozvoljava da maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost stekne parničnu
