SADRŽAJ
UVOD
5
I POLICIJSKI MENADŽMENT
1.1.
Pojam i karakteristike opšteg menadžmenta
6
1.2.
Funkcije opšteg menadžmenta
9
1.2.1. Funkcija planiranja
11
1.2.2. Funkcija organiziranja
12
1.2.3. Kadrovsko popunjavanje
12
1.2.4. Vođenje
12
1.2.5. Kontrola
13
1.3.
Ključni nivoi opšteg menadžmenta menadžmenta
13
1.4.
Sličnosti i razlike opšteg i policijskog menadžmenta
14
1.5.
Pojam i razvoj policijskog menadžmenta
19
1.5.1. Pojam policijskog menadžmenta
20
1.5.2. Razvoj policijskog menadžmenta
24
1.6.
Teorijsko određenje policijskog menadžmenta
27
1.7.
Savremeni model policijskog menadžmenta
28
1.8.
Redefiniranje filozofije policijskog menadžmenta u savremenim uslovima
29
1.9.
Policijski menadžment u funkciji savremenog rukovođenja
30
II PREVENTIVNA STRATEGIJA
2.1. Strateško usmjeravanje prevencije
34
2.2. Strategija planiranja policijskog menadžmenta
35
2
2.3. Važnost strateškog planiranja
36
2.3.1. Kreiranje politike postupanja – planiranje
36
2.3.2. Provođenje plana – implementacija
37
2.3.3. Povezivanje onih koji planiraju i onih koji provode model
policije u zajednici – komunikacija
38
2.4. Planiranje prevencije
39
2.5. Policijski menadžment i prevencija kriminaliteta
na razini lokalne zajednice
40
ZAKLJUČAK
41
LITERATURA
44
4
se građani mogu osloniti na zaštitu policije, toliko moraju biti svjesni činjenice da i oni
moraju dati svoj doprinos i podržavati državne organe sigurnosti u njihovom radu.
I POLICIJSKI MENADŽMENT
1.1. Pojam i karakteristike opšteg menadžmenta
Definiranje samog pojma menadžmenta implicira i semantičko poimanje ovog
problema, jer se različitim pojmovima daje isti sadržaj ili se pod jednim pojmom
podrazumijevaju različiti sadržaji. U literaturi Zapada pod pojmom menadžmenta javljaju se
tri različita značenja, i to: organizacija, upravljanje i rukovođenje. Američki teoretičar
organizacije, Josepf Massie, „menadžment je definirao kao specijalnu grupu ljudi, čiji je
zadatak da svoj napor usmjere prema zajedničkim ciljevima, aktivnošću drugih ljudi“.
1
Nedostatak ove definicije leži u tome što se ne može razgraničiti da li on pod pojmom
menadžmenta podrazumjeva upravljanje, rukovođenje ili organizaciju. U drugom djelu isti
autor obrađuje teoriju organizacije, a ne teoriju upravljanja. Dakle, u mnogim takvim i sličnim
slučajevima izraz menadžment nekad se upotrebljava kao upravljanje, drugi put, i mnogo
češće, kao rukovođenje, da bi se, na kraju, svelo organizovanje.
U stranim jezicima pojmu upravljanja, pored izraza menadžment, u engleskom jeziku
nailazimo na pojam
„administration, government i leading“,
iako se posljednji izraz prevodi
kao vođenje, što je uži pojam od pojma menadžment, s obzirom da je vođenje jedno od
njegovih sastavnica. I njemački jezik nudi slično, gdje je izraz
„leitung“
preveden kao
upravljanje i vođenje, dok se izraz
„führang“
odnosi samo na vođenje.
Problemu semantičke prirode u definiranju pojma menadžmenta može se dodati
problem prevođenja pojma menadžment na naš jezik. Korijen riječi u engleskom jeziku
„management“,
po samoj etiologiji, najviše bi odgovarao pojmu rukovođenja, jer glagol
„manage“
u engleskom jeziku potiče od latinske riječi
„manus“,
što u prevodu znači ruka.
Ako se uzmu u obzir funkcije, onda se one u najvećoj mjeri podudaraju sa funkcijom
rukovođenja. O ovoj podudarnosti svjedoči i sličnost između izraza menadžment i
rukovođenje, jer se oba izraza koriste u opštem neodređenom značenju za bilo koji nivo
rukovođenja u nekoj organizaciji. Ako se osvrnemo na historijska razdoblja u razvoju
menadžmenta, u vrijeme robovlasničkog rada, društvena kolijevka menadžmenta stajala je
1
Bahtijarević – Šiber F., Sikavica P., Menadžment – teorija menadžmenta i veliko empirijsko istraživanje u
Hrvatskoj, Masmedia, Zagreb, 2004., str. 17
5
samostalno, odvojeno od vlasničke funkcije. U slijedećoj fazi, fazi ranog kapitalizma, funkcija
menadžmenta se ne poznaje kao posebna funkcija odvojena od vlasnika, kao materijalnih
činilaca proizvodnje. To i jeste razumljivo, jer su vlasnici sredstava kao upravljači, ujedno i
organizatori procesa proizvodnje i proizvođača. Kasnije, kako to ističe Peter Drucker,
nailazimo na situacije da su vlasnici nekog „manjeg ili većeg preduzeća delegirali na svoje
saradnike zadatke koje oni sami nisu mogli obaviti“, gdje se smatra da se, ustvari, i nalazi
korijen menadžmenta.
2
Menadžment bi se onda mogao definirati kao „aktivnost usmjerena na postizanje
određenih, unaprijed zacrtanih ciljeva, ali i aktivnosti drugih ljudi“.
3
On je „proces
usmjeravanja ponašanja drugih prema izvršenju“.
4
Najčešće se definiše kao proces
koordinacije činioca proizvodnje, odnosno, poslovanja u svrhu postizanja određenih ciljeva.
To je proces planiranja, organiziranja i kontrole aktivnosti i kontrole resursa organizacije sa
opet istom svrhom, a to je postizanje zadatih ciljeva. Menadžment je specifična disciplina,
odnosno, „sistematizirano ukupno znanje i praksa na tom području, te proces usmjeravanja
ponašanja drugih prema izvršenju zadataka“.
5
Navedena definicijska određenja upućuju da je
menadžment složen proces, putem koga se menadžeri kao participienti tog procesa usklađuju i
upravljaju ljudskim i drugim resursima.
Dakle, menadžment se bavi i ljudima i njihovim odnosima u jednoj organizaciji, a u
prilog savremenog menadžmenta idu tzv. „mehke varijable“, kao što su ljudi u organizaciji,
njihova znanja i sposobnosti, te stilovi vođenja, za razliku od ranijih faza, gdje je menadžment
podrazumijevao samo „krute varijable“, kao što su strategija, struktura, tehnologija i sl.
U posljednjih stotinjak godina revolucionirala je priroda poslovanja, gdje istaknuto
mjesto pripada menadžerskoj funkciji. Ona je u znatnoj mjeri promijenila način života u
cijelom svijetu, proizvodeći mnoštvo različitih ljudi, ideja i okolnosti. U tom smislu se govori
o tzv. „teorijskoj džungli menadžmenta“.
6
Menadžerske teorije kretale su se u rasponu od
empirijskog pristupa, interpersonalnog ponašanja, socijalnog i sociotehnološkog sistema,
teorije odlučivanja, matematičkog, pa sve do situacijskog pristupa. I danas se ta “ teorijska
džungla menadžmenta“ sve više razvija, sa većim brojem škola i pravaca nego što ih je imala
prije nekih tridesetak godina.
2
Bahtijarević – Šiber F., Sikavica P., n. d., str. 18
3
Massie J., n. d., str. 4-7
4
Bahtijarević – Šiber F., Sikavica P., n. d., str. 19
5
Bahtijarević – Šiber, F., Sikavica P., Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb, 2001., str. 294-295
6
Teorijska džungla menadžmenta (engl. management theory jungle) je izraz koji označava mnoštvo pravaca,
škola i teorija menadžmenta.
7
Uspjeh kompanije u velikoj mjeri zavisi od efikasnoti menadžmenta, koji treba da
uvažava ljudsku perspektivu, odnosno ljudsku komponentu organizacije, u čemu se i nalazi
glavna razlika između savremenog i klasičnog menadžmenta, obzirom da savremeni
menadžment potencira odnos prema ljudima u organizaciji.
Savremeni menadžment, s jedne strane, jeste izuzetno zahtjevan, a s druge strane i
jednostavan. Ta jednostavnost nalazi se u samom čovjeku – menadžeru koji treba znati
postupiti u pravom trenutku na pravi način. O menadžmentu se ne može govoriti bez
menadžera, odnosno, o uspješnom menadžmentu se ne može govoriti bez sposobnih,
kreativnih i talentiranih menadžera. Samo oni menadžeri koji posjeduju naglašenu
individualnost i inovatorske sposobnosti mogu zadovoljiti izazove okoline, i to ne samo u
sadašnjem, nego i u budućem vremenu. Bitna karakteristika savremenog menadžmenta jeste i
motivacija njegovih saradnika, odnosno uspostaviti korektan odnos kako bi realizacija
planiranih ciljeva tekla željenom dinamikom.
U tom smislu može se govoriti o uspješnom i neuspješnom menadžeru, W. B. Wriston
upravo pravi tu diferencijaciju, gdje za uspješnog menadžera ističe tri karakteristike:
sposobnost pronalaska najboljih saradnika;
pronalaženje najboljeg načina za motivaciju istih;
davanje dovoljno slobode svojim saradnicima da rade na svoj vlastiti način.
Dakle, po njemu, jedan savremeni menadžer mora znati kako motivirati, koordinirati i
kako povezati te dvije individue, kako u proizvodnji, tako i u službi.
Međutim, trebamo
akcentirati da idealne organizacijske strukture nema, pogotovo u kompanijama visokih
tehnologija, koje posluju u uslovima, ne samo složene, nego i promjenljive inovacijske
sredine, pa se od menadžera u takvim okolnostima očekuje ažurno postupanje u svakom
poslovnom izazovu. Mnogi autori iz ove oblasti naglašavaju da kao što nema ni velikih
umjetnika bez izraženog talenta, one umjetničke crte, tako nema ni velikih menadžera bez
talenta, odnosno, smisla za vođenje.
1.2. Funkcije opšteg menadžmenta
Menadžment je složeni sistem međusobno kontinuiranih i povezanih aktivnosti, koje
možemo definirati kao osnovne funkcije menadžmenta. Kod određivanja osnovnih funkcija
menadžmenta dolazi do određenih problema zbog različitih pogleda autora koja proizilaze iz
nekoliko razloga: nepotpune određenosti, odnosno definiranosti pojedinih menadžerskih
