Politička misao Ante Starčevića
(Ante Starčević, hrvatski političar i književnik, rođen 23.05.1823. u Žitniku, umro 28.02.1896. u Zagrebu.)
Ante Starčević razočarao se u Ilirizam, jer Hrvatski narod nije mogao pod ilirskim
imenom izboriti autonomnost, ali i u Habsburgovce koji nisu sjedinili Hrvatsku nakon
uvođenja apsolutizma 1848-1849. god. Od 1861. zastupao je politiku pune nacionalne slobode
i nezavisnosti Hrvatske, a u suradnji s Eugenom Kvaternikom oblikovao je hrvatsku
nacionalnu ideologiju. Da li se s pravom danas često Ante Starčević naziva
Ocem domovine
(Pater patriae
), odnosno ocem modernog hrvatstva?
Nakon 13 godina nesazivanja, Hrvatski sabor ponovno je sazvan 1861.godine. Cilj
zasjedanja bio je odrediti buduće odnose Hrvatske prema Ugarskoj i Austriji. U svome
velikom govoru Ante Starčević je u Saboru zaoštrio svoju mržnja prema Austriji i uvjerenje
da su svi narodi Monarhije sužnji. Nepodnošljivo mu je, da se vladar, koji je ravnopravan
partner hrvatskom narodu, usuđuje narediti Saboru da uzme u pretres pitanje odnosa s
Ugarskom (citat 1). Iako nam Mađari nisu prijatelji, Starčević je smatrao da nam od njih ne
prijeti nikakva opasnost jer su i oni pod vlašću Austrije, ali se odlučno protivio bilo kakvim
upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Ugarskom.
Starčević u svom govoru u Saboru 1861.ističe da nije u interesu Europe i Austrije da
Hrvatska bude neovisna, samostalna država, te da se sami trebamo izboriti za to. Smatrao je
da je pitanje trenutka kada će Habsburška dinastija biti svrgnuta s vlasti i kada će Hrvati
dobiti ono što im pripada – slobodu i nezavisnost. Vjerovao je u sposobnost hrvatskoga
naroda da sam sobom upravlja i da suverenitet proizlazi iz naroda, a ne od vladara
postavljenog milošću i voljom Božjom. Tada je po prvi put istaknuta krilatica Starčevićeve
političke ideje
„Bog i Hrvati“
, koja je simbolički označavala pravo hrvatskog naroda na
slobodu tj. da nad sobom priznaje samo Boga (citat 2). U središtu je njegova rada ljubav
prema Hrvatskoj i hrvatskomu narodu. Zato je bio žestoki protivnik svih njihovih neprijatelja,
pa tako i onodobne Austrije, Mađara, srpstva, ilirstva, jugoslavenstva i slavenstva.
Najveća Starčevićeva zasluga je to što je prvi jasno vidio i formulirao zahtjev da
Hrvati imaju pravo u duhu nacionalnog principa i na osnovi povijesnog prava tražiti hrvatsku
državu, slobodnu i nezavisnu, te je ostvarenje toga prava postavio kao bitni uvijet opstanka
hrvatskog naroda. Nacionalna ideologija A. Starčevića proširila se i razvila u radikalan
nacionalni i demokratski pokret, te je bitno oblikovala modernu nacionalnu svijest Hrvata.
Iako je postojalo hrvatstvo i prije Starčevića kao činjenica, možda kao i svijest, ono
nije postojalo kao jasan cilj, kao ideal, kao program s određenim zadatkom kako ga je
postavio Ante Starčević. U ovom smislu Ante Starčević je doista otac modernoga hrvatstva.
Citati
Citat 1:
„Gospodo, Austria, o kojoj ja ovde govorim, ona je herpa bečkih licomeracah i
ulagah, koji zavadjaju našega kralja s njegovimi narodi, koji su našega kralja i narode Austrie
u strašno današnje stanje doveli, koji budu, ako stvari drugačie neokrenu, učiniti da kralj naš
poveća broj onih žertvah, koje su slični zlikovci naveli, da na račun božje milosti na zemlji
pakao stvarahu, a danas se one same dušom i telom u paklu ćute. Da bi toj Austrii sbilja
stajalo do ustanovljenja toga odnošenja Hervatske naprama Ungarii, da bi Austria iskreno
radila o tome ustanovljenju i pomirenju, ona si za stalno nebi bila posvojila rešenje i
potverdjenje ovoga ustanovljenja, pače ona bi se bila i prava, da bi kakovo u toj stvari i imala,
svetčano odrekla. U ovome i u ovakovih pitanjih ja se nikako nemogu u mnenju složiti s
onimi, koji mniju, da je kralja sve, dakle i ovakove struke ugovore budi samo potverdjivati, a
kamoli, kako austrianska zapoved hoće, upravo rešavati.“
Citat 2:
„Neka nam se Austria ruga, ma neka pazi, da se kocka neokrene, neka pazi, da na nju
ruglo nepadne. Narod hervatski sačuvao si je u svih nevoljah, koje nepravedno terpi od
Austrie, još jedno neprocenjivo dobro, a to je: vera u Boga i u svoje desnice. Narod hervatski
veruje, bez da mu itko kaže, da je providnost njemu, koji je tristagodišnje sužanjstvo Austrie
preživio, njemu, koji se je u duhu keršćanskom za druge vazda žertvovao, lepu budućnost
odredila; narod hervatski veruje, da tu budućnost, to poslanstvo, nebude odkaživati Austria,
nego Bog i Hervati!“
