Politika ekonomske propagande u trgovini na malo
SEMINARSKI RAD
POLITIKA EKONOMSKE PROPAGANDE
U TRGOVINI NA MALO
Predmetni nastavnik:
Kandidatkinja/studentica
Broj indeksa:
SADRŽAJ
UVOD
......................................................................................................................
2
1. KOMUNIKACIJA I KOMUNICIRANJE
...........................................................
3
2. TRGOVINA
............................................................................................................
4
2.1. Trgovina na malo ...............................................................................................
5
3. EKONOMSKA PROPAGANDA
..........................................................................
5
3.1. Pojam i uloga ekonomske propagande ..............................................................
6
3.2. Definisanje ekonomske propagande ..................................................................
7
3.3. Ciljevi i značaj ekonomske propagande ............................................................
8
3.3.1. Ciljevi ekonomske propagande
...............................................................
8
3.3.2. Značaj ekonomske propagande
................................................................
9
3.4. Ekonomska propaganda i prodaja .....................................................................
10
3.5. Sredstva ekonomske propagande ......................................................................
10
3.6. Mediji ekonomske propagande .........................................................................
11
3.7. Propagandna poruka ..........................................................................................
13
3.8. Testiranje efikasnosti propagandne poruke ....................................................... 13
4. EKONOMSKA PROPAGANDA U TRGOVINI
................................................
14
ZAKLJUČAK
.........................................................................................................
16
LITERATURA
.......................................................................................................
17
UVOD
1

1. KOMUNIKACIJA I KOMUNICIRANJE
Na samom početku ovog rada, a radi boljeg razumijevanja i praćenja samog rada, smatram
neophodnim kazati nekoliko rečenica o komunciranju uopšte. Dakle komuniciranje možemo
definisati kao svjesnu aktivnost operiranja znacima pomoću kojih se ljudi sporazumijevaju te
ujedno stimuliraju jedni druge na određeni tip akcije. Komuniciranje dakle predstavlja
društvenu aktivnost.
Definicija procesa komuniciranja može se sažeto prikazati kao ustanovljavanje onoga
KO
(komunikator)
ŠTA
(komunikacijsku poruku) prenosi
KOME
(komunikantu), koji se pritom koriste
KANALI
(mediji), te kakvi se
UČINCI
ostvaruju (povratna veza)
Opći model komuniciranja moguće je i šematski prikazati na sljedeći način
Komunikacijskim se procesom prenose odgovarajuće informacije od komunikatora do
komunikanta. Informacija je uvijek jednosmjerna, dok je komuniciranje dvosmjernog
karaktera. Dvosmjernost procesa ostvaruje se povratnom vezom. U praksi je moguće
razlikovati dvije vrste komuniciranja i to: INTERPERSONALNO (lično, pojedinačno) i
MEDIJSKO (ne lično, masovno)
O komuniciranju bi se moglo još mnogo toga reći, međutim za nas je trenutno bitan samo
jedan vid komuniciranja i to eksterno komuniciranje odnosno komuniciranje sa tržištem. U
najkraćem, komuniciranje sa tržištem možemo definisati kao razmjenu informacija između
proizvođača i potrošača.
U procesu komuniciranja sa tržištem potrebno je razlikovati:
1. KOMUNICIRANJE SA POTROŠAČIMA:
a) receptivno – informacije marketing – istraživanja
b) emitivno – promocijske informacije
2. KOMUNICIRANJE SA PROIZVOĐAČIMA:
a) receptivno – promocijske informacije
b) emitivno – informacije marketing – istraživanja
Pokretač i rezultat svakog komuniciranja jesu informacije. Informacije u komuniciranju sa
tržištem mogu se podjeliti na:
1. Informacije na strani potražnje (inf. marketing-istraživanja)
2. Informacije na strani ponude (promocijske informacije)
Dostupno na web stranici www.free-os.t-com.hr, datum pristupa informaciji 05.11.2013. god.
3
KOMUNIKATOR
KOMUNIKACIJSKA
PORUKA
KOMUNIKACIJSKI
KANALI
KOMUNIKANT
Povratna veza
U sistemu trgovinskog komuniciranja jedna od strana je uvijek kupac ili potrošač. Da bi
uspješno vodili komunikaciju neophodno je poznavati minimum osobina potrošača. Potrošači
prilikom kupnje prolaze određene kupovne faze:
1.)Spoznaja problema – svjesnost o postojanju određene potrebe, koja motivira na
kupnju
2.)Traženje informacije – faza koje je obrnuto srazmjerna sa intezitetom zadovoljavanja
potrebe, a srazmjerna sa cijenom proizvoda koji potrebu
može zadovoljiti.
3.)Izvori informacija – postoje razni izvori a na kupcu je da svaku informaciju ocijeni
prema nekim svojim kriterijima.
4.)Alternative - su pri kupnji određene image-om proizvoda korisnošću proizvoda...
5.)Konačna odluka – sastoji se o nizu pododluka , npr. vrsta i marka proizvoda, mjesto
kupnje.
6.)Ponašanje potrošača nakon kupnje – zadovoljstvo ili nezadovoljstvo kupljenim
proizvodom u odnosu na očekivanja.
Da bi potrošaču bile dostupne sve ili što više informacija o proizvodima i mjestima za
kupovinu brine se ekonomska propaganda.
2. TRGOVINA
Trgovina je privredna djelatnost koja se sastoji u stalnom izboru, razvijanju, prikazivanju i
nabavljanju različitih vrsta roba, u prenošenju informacija o iskazanoj potražnji kupaca,
uskladištenju i čuvanju zaliha roba koje su potrebne za prodavanje te preprodaji robe velikom
broju pojedinačnih i organiziranih potrošača, u količinama, na način, na onome mjestu i u ono
vrijeme koje odgovara njihovim zahtjevima, a sve to sa tendencijama poslovnoga povezivanja
i saradnje sa proizvođačima i s potrošačima.
Trgovina je dakle posrednik između proizvodnje i potrošnje. Ona umjesto proizvođača
obavlja dio poslova na način da preuzme proizvode od proizvođača – uskladišti ih – obradi
(sortira, klasificira, doradi…) – i proda krajnjem kupcu.
Trgovina u marketinškom pogledu mora artikulirati potrebe, želje i interese krajnjih kupaca i
prenositi ih proizvođaču, a proizvođači moraju artikulirati potrebe, želje i interese trgovine
kako bi se ostvarivali optimalni ekonomski učinci.
Uloga je trgovine i u smanjenju broja transakcija koje bi se inače javile između proizvođača i
krajnjih potrošača.
Trgovina se dijeli na:
-
Trgovinu na veliko – koja kupuje velike količine proizvoda različitih proizvođača i
prodaje ih trgovini na malo ili drugim velikim kupcima.
Dostupno na web stranici www.ponude.biz, datum pristupa informaciji 05.11.2013. godine
4

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti