UNIVERZITET ,,MEDITERAN’’
Pravni fakultet
Podgorica
SPECIJALISTIČKI RAD
POLOŽAJ ADVOKATA U PARNIČNOM
POSTUPKU
Mentor: Student:
Podgorica, jul 2018. godine
Položaj advokata u parničnom postupku
4
1. POJAM PARNICA
Parnica se sastoji od radnji triju subjekata, i to od:
1
Prvenstveno, tužilac predstavlja onog parničnog subjekta koji postavlja zahtjev da mu sud pruži
zaštitu za njegovo pravo, a tuženi onaj prema kome tužilac tu zaštitu zahtijeva.
2
Potom, tužilac i
tuženi predstavljaju stranke u parnici, tj. subjekte o čijem pravu i obavezi je riječ. I na kraju,
treći parnični subjekat je sud koji je nezainteresovan u predmetu spora, koji ispituje da li je
traženje zaštite opravadano i, prema rezultatu ispitivanja, tužiocu zaštitu pruža ili je odbija. Sve
radnje stranaka i suda teže, tj. jednom krajnjem cilju- presudi. U nizu radnji svaka prethodna
uslovljava sljedeću. Svakom novom radnjom parnični subjekti dolaze u drugi položaj, stvara se
jedna nova situacija u parnici. Početna parnična radnja je tužba. Poslije toga, parnica prolazi
kroz sljedeće stadijume:
3
1
Blagojević, B., (1989),
’’Pravna enciklopedija’’,
Savremena administracija, Beograd, str. 43
2
Medić, D., (2007), ’’Rasprave iz građanskog i poslovnog prava’’, Banja Luka, str. 30
3
Živanović, M., Miljević, N., (2001),
’’Vanparnični postupak’’,
Banja Luka, str. 94
tužioca
tuženog
suda
pripremanje glavne rasprave
glavna rasprava
odlučivanje
postupak po pravnim ljekovima
Položaj advokata u parničnom postupku
5
Osim presudom, parnica može biti čak okončana i rješenjem kojim sud, zbog nedostatka neke
parnične pretpostavke, odbija da se upusti u pitanje opravdanosti traženja zaštite. Parnica se
dakle može završiti povlačenjem tužbe, odricanjem od tužbenog zahtjeva, odricanjem ili
odustajanjem od pravnog lijeka, sudskim poravnanjem i sjedinjenjem obje parnične stranke u
jednu ličnost (konfuzija).
Dakle, tužilac koji želi da svoje pravo ostvari mora parnicu pokrenuti i kada tuženi to pravo ne
osporava, ali se ma iz kojeg razloga ne pokazuje spreman da ispuni odgovarajuću obavezu.
4
U
takom slučaju tužilac putem parnice dolazi do presude, na osnovu koje će od suda tražiti
prinudno ostvarenje svog prava. U zakonodavstvu, praksi i nauci riječ "spor" često se
upotrebljava i za označenje parnice. Iz svrhe parnice proističe da ona predstavlja jedan razvoj na
podlozi suprotnosti interesa.
5
Ta suprotnost postoji, prvo, između samih stranaka, od kojih
svaka teži presudi koja će za nju biti povoljna. Druga suprotnost postoji između suda, sa jedne
strane, i svake stranke, sa druge. U toj suprotnosti sud je predstavnik društvenog interesa, koji
nalaže da se objektivno utvrdi da li je pravni poredak narušen i da se on uspostavi pružanjem
zaštite za povrijeđeno pravo. Nasuprot tome, svaka od stranaka, rukovodeći se svojim posebnim
interesima, teži povoljnoj, a ne tačnoj presudi.
2. DEFINISANJE PARNIČNOG POSTUPKA
Parnični postupak predstavlja redovni put pravne zaštite u području građanskopravnih odnosa.
Dakle, parnični postupak pokreće se podnošenjem tužbe sudu.
6
U parničnom postupku onaj koji
odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni jeste upravo sud, a sud ne može odbiti
odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan. Stranke se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev
protivnika i nagoditi se. Sud o tužbenom zahtjevu po pravilu odlučuje na temelju usmene,
neposredne i javne rasprave. Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i
navodima protivne stranke.
4
Ristić, V., Ristić, M., (1998), ’’Priručnik za praktičnu primjenu Zakona o vanparničnom postupku’’, Beograd, str.
153
5
Starović, N., (2007),
''Komentar Zakona o izvršnom postupku'',
Intermex, Beograd, str. 75
6
Blagojević, B., (1989),
’’Pravna enciklopedija’’,
Savremena administracija, Beograd, str. 44
Položaj advokata u parničnom postupku
7
diskriminacije, sporovima zbog povrede prava ličnosti, sporovima povodom izbora i razrješenja
organa pravnih lica, sporovima povodom kolektivnih ugovora, potrošačkim sporovima,
sporovima povodom štrajka, a takođe donosi odluku u predmetima pravne pomoći.
9
3. POLOŽAJ ADVOKATA U PARNIČNOM POSTUPKU
Stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili preko punomoćnika, koji mora da
bude advokat.
10
Punomoćnik pravnog lica može biti diplomirani pravnik sa položenim
pravosudnim ispitom, koji je stalno zaposlen u tom pravnom licu. Stranku mora da zastupa
advokat u postupku po vanrednim pravnim ljekovima, izuzev ako je sama advokat.
11
Ono što sud može da uradi jeste da pozove stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom
lično izjasni o činjenicama koje treba da se utvrde u parnici. Stranka koju zastupa punomoćnik
može uvijek da pristupi sudu i daje izjave pored svog punomoćnika i sama preduzima radnje,
ako ovim zakonom nije drugačije propisano. Advokat koji je punomoćnik stranke u parnici, ima
pravo da od stranke zahtijeva nagradu i naknadu za zastupanje i prije završetka parnice.
12
Naknada i nagrada se obračunava, za razliku od određivanja naknade troškova zastupanja
protivnoj parničnoj stranci, po tarifi koja je na snazi u trenutku kada je rad izvršen. A vrijednost
boda se izračunava prema tarifi o vrijednosti boda u trenutku naplate nagrade. Dakle, tužilac u
ovoj parnici zahtijeva isplatu nagrade za zastupanje tuženog u parničnom postupku koji je u
toku. Tuženi je u tok glavne rasprave isticao da je između tužioca i zastupnika tuženog
dogovoreno da će se visina nagrade utvrditi po okončanju parnice u kojoj je tužilac zastupao
tuženog i to zavisno od uspjeha u sporu, a u žalbi na prvostepenu presudu tvrdi da tužilac stiče
pravo na nagradu tek po okončanom postupku u kome je zastupao tužioca, a ovaj postupak još
nije dovršen.
9
Horvat, M., (2007),
’’Rimsko pravo’’,
najnovije izdanje, Pravni fakultet, Zagreb, str. 66
10
file:///C:/Users/user/Downloads/Zakon_o_advokaturi.pdf
, 26.06.2018. u 12:25h
11
Horvat, M., (2007),
’’Rimsko pravo’’,
najnovije izdanje, Pravni fakultet, Zagreb, str. 68
12
file:///C:/Users/user/Downloads/Nacrt%20Zakona%20o%20izmjenama%20i%20dopunama%20zakona%20o%
20advokaturi.pdf
,
29.06.2018. u 15:20h
