Poređenje performansi investicionih portfolia
UNIVERZITET SINGIDUNUM
POSLOVNI FAKULTET
STUDIJSKI PROGRAM: POSLOVNA EKONOMIJA
Poređenje performansi
investicionih portfolia
-Diplomski rad-
Mentor:
Autor:
Prof. dr Zoran Jeremić
Jelena Trifunović
Jelena Trifunović
Poređenje performansi investicionih portfolia
2
Beograd, 2014.
Sadržaj

Jelena Trifunović
Poređenje performansi investicionih portfolia
4
New York, i otkrićemo veliki skup finansijskih institucija, hartija od vrednosti. Shvatićemo da
finansijsko tržište, koje nam se čini da je haotično, neshvatljivo, čak i brzo za naš um, zapravo
ima smisla. U uvodnim poglavljima predstavljeni su osnovni pristupi i strategije upravljanja
portfoliom, koje investitor bira u zavisnosti od toga na koji način i u koje hartije od vrednosti
želi da investira. Predstavljeni su i principi investiranja jednog od najuspešnijih investitora na
tržištu, Warren-a Buffet-a. Pristup koji je Buffet koristio zahteva da kompanija ispuni odreĐene
kriterijume, da bi investitor razmotrio kupovinu njenih akcija. Rizik i prinos, kao dva
najznačajnima aspekta proučavanja, koja investitoru pomažu, ako investira u dve različite
investicije, za koju na osnovu prinosa i rizika da se odluči, su dva najznačajnija pokazatelja koja
se koriste kako u teoriji, tako i u praktičnoj primeni, odnosno za studiju slučaja u ovom radu.
Osim rizika i prinosa, investitori za analizu koriste osnovne statističke pokazatelje, kao što
su aritmetička sredina, varijansa, standardna devijacija, koeficijent korelacije, kovarijansa, beta
koeficijent, CAPM model itd. Na osnovu njih, investitor meri rizik, i poreĐuje ga sa tržišnim,
ali on mora da vodi računa o diversifikaciji portfolia.Mora voditi računa kakve hartije od
vrednosti ima u svom portfoliu, kao i to koje vrste rizika mogu da utiču na izabrani portfolio.
Diversifikacija je povezana sa sistemskim rizikom, i ako investitor ume da proceni koje akcije
kompanija će ubaciti u svoj portfolio ( da li će biti iz istih ili različitih sektora, odnosno
podsektora), što je i cilj studije slučaja u ovom radu, ako se primene sve pomenute metode, i
efekat vremena, investitor dolazi do toga da može da ostvari veliku zaradu, s tim da tržišni rizik
uvek postoji. Na osnovu preferencija investitora, koliko je spreman da uloži, uz rizik koji je
spreman da preuzme, kao i to koje hartije od vrednosti sačinjavaju njegov portfolio, dolazi se do
efikasanog i optimalanog portfolio. Na osnovu mera performansi, ako je investitor imao više od
jednog portfolia, može da rangira svoje portfolie, tj. da vidi čije performanse su zadovoljile sve
pomenute uslove. PoreĐenje mera performansi, i utvrĐivanje koji portfolio je uspeo da ima
najbolje, odnosno, da pobedi tržište, jeste cilj ovog rada, koji je predstavljen u studiji slučaja.
Pobediti tržište je jako teško, ali i moguće, samo ako investitor ima prave informacije, ako
radi sa pravim pokazateljima, ako dobro sluša tržište i prati svaku promenu na njemu.
Sama investicija jeste odricanje od novca ili drugih sredstava danas u očekivanju da će im to
doneti koristi sutra. Investitor mora znati upravljati rizicima, mora znati prepoznati rizike i da
izgradi efikasan i optimalan portfolio. Ključno u procesu investiranja jeste upravljanje, analiza i
kreiranje portfolia. Da bi došli do pravih odgovora mora se krenuti od samog početka. Prvi
korak jeste upoznavanje sa finansijskim tržištem i finansijskim posrednicima.
2 Proces investiranja
Da bi se došlo do analize portfolia, prvo se treba osvrnuti na proces investiranja. Kada se
sastavi odreĐeni portfolio, on se obnavlja i rebalansira prodajom postojećih hartija od vrednosti
i korišćenjem te zarade za kupovinu novih hartija od vrednosti, ulaganjem dodatnih sredstava,
radi povećanja ukupne veličine portfolia, ili prodajom hartija od vrednosti s ciljem smanjenja
veličine portfolia. U osnovne klase aktive spadaju akcije, obveznice, nekretnine, trgovačka
roba, ostali finansijski instrumenti itd. Da bi izgradio portfolio, investitor mora da donese dve
odluke:
Jelena Trifunović
Poređenje performansi investicionih portfolia
5
- alokacija aktive
, odnosno da se opredeli koju klasu aktive će da koristi, i -
odabir hartija od vrednosti
2
.
Kada investitor donese ove dve odluke kreće u analizu hartija od vrednosti
3
. Analiza
podrazumeva investitorovu procenu vrednosti odreĐenih hartije od vrednosti koje bi mogle da
postanu deo njegovog portfolia. Investitor sebi može da postavi pitanje koja mu je akcija više
privlačnija, da li akcija Google-a ili Yahoo-a. Osim akcija on procenjuje i obveznice, da bi se
odredilo da li su i one privlačnije za ulaganje.
Kada odredi koje će akcije ili obveznice, one privlačnije, da koristi u analizi, kreće u
segment kojim pristupom da se bavi, da li tradicionalnim ili modernim, kojim strategije da
koristi, aktivne ili pasivne.
Na finansijskom tržištu prisutna je velika i oštra konkurencija.Postoji na hiljade dobrih
analitičara koji neprestanu istražuju ova tržišta u potrazi za najboljim nagodbama i za najboljom
zaradom.
2.1 Finansijska tržišta i posrednici
Finansijsko tržište
predstavlja transmisioni mehanizam za pozajmljivanje sredstava
privrednih subjekata koji imaju višak sredstava onima koji imaju manjak sredstava i kojima ta
sredstva nedostaju za odreĐene poslovne aktivnosti. Čitav transfer se odvija preko dve osnovne
grupacije i to:
-
kreditno-depozitni mehanizam u okviru bankarskog sektora i
-
emitovanje hartija od vrednosti koje izdaju emitenti koja su sredstva potrebna.
Finansijsko tržište je vezano usko za pojam hartija od vrednosti, a njegove najosnovnije
funkcije su:
-
Davanje mogućnosti korporacijama i vladama da prikupljaju kapital,
-
Alokacija kapitala ka efikasnim preduzećima,
1 Raspodela investicionog portfolia na osnovne klase aktive
2
Izbor odreĎenih hartija od vrednosti unutar svake klase aktive.
3
Analiza investicija u hartije od vrednosti.

Jelena Trifunović
Poređenje performansi investicionih portfolia
7
Danas, banke se bave i komercijalnim i investicionim poslovima, odnosno, došlo je do
univerzalizacije banaka. Investicione banke se bave marketingom hartija od vrednosti na
primarnom tržištu
, gde se javnosti nude nove hartije od vrednosti. Kasnije investitori mogu
meĐusobno da trguju ranije izdatim hartijama od vrednosti na
sekundarnom tržištu.
Najveće investicione banke su:
JP Morgan Chase, Merrill Lynch, Lehman Brothers
, Goldman Sachs, Morgan Stanley, Bear
Stearns, Paine Webber, Nomura …
Investiciona banka se bavi mnogim poslovima, primarni su poslovi javne ponude,
privatni plasmani, kao i trgovanje hartijama od vrednosti, tu su još i sekjuritizacija aktive
7
,
merdžeri i akvizicije, kreiranje derivate, upravljanje novčanim resursima. Tri osnovne uloge su
pri obavljanju poslova javne ponude
su joj:
-
Savetodavna uloga, kroz savetovanje emitenata o uslovima i tajmingu emisije,
-
Kupovina hartija od vrednosti i
-
Distribucija hartija od vrednosti u javnost.
Investicioni fondovi
su profesionalno voĐene kompanije koje investiraju sredstva
investitora u portfolio hartija od vrednosti uz naknadu. Osnovni motiv ovih investitora jeste da
povere sredstva nekom investicionom fondu kroz diversifikaciju rizika koju fondovi vrše kroz
ulaganje u različite finansijske instrumente. Osnovna funkcija ovih fondova jeste smanjenje
rizika kroz diversifikaciju ulaganja uz niske transakcione troškove, a nude i kvalitetne analize
kao i dobar menadžment tim. Postoje fondovi koji investiraju samo u akcije, ili samo u
obveznice, fondovi koji preferiraju stabilne prihode, fondovi koji preferiraju brži rast i kapitalni
dobitak.
Ciljevi i strategije investicionih fondova su različiti. Najbitniji odnos je odnos izmeĐu rizika
i prinosa. Fondovi koji očekuju visoki potencijalni prinos investiraće u opcije i fjučerse, junk
obveznice
, kao i akcije malih preduzeća ili srednjih veličina, ali moraće da očekuju za visok
prinos-visok rizik. Fondovi koji investiraju u akcije velikih, stabilnih kompanija
, u
korporativne obveznice i u državne obveznice
12
, uz mali prinos imaće mali rizik, samim tim
imaće sigurnost.
4 Banka koja je bankrotirala 2008. godine i njeno bankrotstvo se smatra ekspanzijom svetske ekonomske krize.
7
Udruživanje zajmova u standardizovane hartije od vrednosti obezbeĎene ovim zajmovima, koje se onda mogu
prodati kao bilo koja druga hartija od vrednosti.
5 Poslovi underwrittinga-Izdavanje novih emisija akcija-dokapitalizacija.
6 Best efforts underwritting-ugovor na bazi najboljih namera, kada banka ne ulazi u rizik.Firm commitment-Ako
banka ulazi u rizik onda se investicione banke često udružuju u sindikate da bi se smanjio rizik
7 Obveznice sa malim rejtingom, visokim prinosim i visokim rizikom.
8 Blue Chip kompanije-Donose stabilne prihode, a time i sigurne investicije, mali rizik ulaganja.
12
Obveznice sa rizičnim ponderom 0%, najpoznatije su Treasury Bills iz SAD.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti