KRATAK SADRŽAJ
U ovom radu moja zadaća bila je objasniti postupke vezane za neplanirani porod
koji se može dogoditi na brodu, a za kojega časnici moraju biti spremni i
osposobljeni unatoč (ne)postojanju medicinskog osoblja na brodu.
Da bi što bolje objasnili procese do kojih dolazi tokom poroda, u prvom poglavlju
osvrnula sam se na anatomiju ženskih spolnih organa, njihovu funkciju te rad.
Nakon toga je objašnjen mehanizam oplodnje i fiziologija same trudnoće, sa
naglaskom na normalnu trudnoću, jer je iznošenje svih mogućih komplikacija koje
se mogu dogoditi tijekom poroda previše opširno, a ujedno i obrađeno u stručnim
literaturama za koje se ne očekuje da budu poznate časnicima koji nisu liječnici.
Kako se većina trudnoća i poroda odvija bez komplikacija, u poglavlju broj 4
obrađena je fiziologija normalnog poroda gdje sam objasnila porodna doba te
njihovo vođenje.
Glavna tematika ovog rada opisana je u petom poglavlju gdje sam kroz
objašnjenje postupaka prikazala kako porod izgleda i teče. Objasnila sam mjere
koje su nužne kao i pripreme prije i nakon poroda. Naposljetku je sve sažeto kroz
kratke upute osobi koja je zadužena ili obavlja sam porođaj.
2
2. Građa ženskih spolnih organa
2.1. Anatomija porodnog kanala
Koštani dio
Prednje stijenke lumbosakralne kralježnice i kosti zdjelice čine koštani dio
porodnog kanala kojim dijete prolazi tijekom poroda. Kosti zdjelice zatvaraju čvrst
koštani zdjelični obruč, a čine ga dvije bočne kosti (
os coxae
), križna kost (
os
sacrum
) i trtična kost (
os coccygis
). Bočne kosti su spojene s križnom kosti
pomoću zglobova ojačanih ligamentima, dok su međusobno spojene simfizom,
fibrokartilaginoznom pločom. Ovi spojevi u trudnoći postaju gibljiviji usljed
hormona, inače su izvan trudnoće čvrsti i neelastični. Zdjelicu djelimo na dva
dijela, gornji (
pelvis maior
) je velika zdjelica i donji (
pelvis minor
) je mala zdjelica
koja je važnija za porodničara. Malu zdjelicu tvore sprijeda preponske kosti koje se
spajaju u simfizi, zatvarajući međusobno kut subpubicus (u žena iznosi 90 - 100°),
sa strane sjedne kosti, a straga križna i trtična kost. Ulaz u malu zdjelicu
postavljen je pod kutom oko 65° u odnosu prema vodoravnoj ravnini i otvoren je
prema gore i naprijed. Izlaz iz male zdjelice je uzdužno ovalan.
Obzirom da su kosti zdjelice međusobno gotovo nepomične, moguće je odrediti
geometrijske odnose unutar koštanog porodnog kanala. Potrebno je mjeriti
promjere zdjelice rodilje da bismo znali da li je moguće rađanje djeteta. Najduži
promjer ulaza zdjelice, koji ima opseg 42 cm, jest poprečni promjer (
diameter
transversa
), dug oko 13,5 cm i spaja najlateralnije točke terminalne linije. Kraći od
njega su lijevi (prvi) i desni (drugi) kosi promjer (
diameter obliqua dextra et sinistra
)
koji mjere 12,5 cm, a spajaju odgovarajuće zglobove i eminenciju iliopektineju
suprotne strane. Lijevi ili prvi kosi promjer polazi od lijevog sakroilijakalnog zgloba
do desne eminencije iliopektineje, a desni ili drugi kosi promjer od desnog
sakroilijakalnog zgloba do lijeve eminencije iliopektineje. Uzdužni promjer ulaza u
malu zdjelicu je najvažniji i najkraći te iznosi 11 cm, a pruža se od stražnje strane
simfize do najizbočenije točke promontorija. U procjeni ulaza u malu zdjelicu
služimo se promjerom koji možemo izmjeriti neposredno prstom kroz rodnicu,
4
dugim 12,5 cm od donjeg ruba simfize do promontorija. Izlaz iz zdjelice je uzdužno
ovalan, poprečnog promjera 10,5 - 11 cm (između sjednih kvrga) i uzdužnog 9 - 10
cm, između donjeg ruba simfize i trtične kosti. Uzdužni promjer produži se po
potrebi na 13 cm ugibanjem trtične kosti prema natrag.
Spajanjem središta svih navedenih promjera može se izvesti krivulja – os
porodnog kanala koja je zavijena prema naprijed i čini koljeno. U porodu se glava
djeteta rađa ravno do četvrtog križnog kralješka, a tada ulazi u malu zdjelicu i prati
zavijenost njezine osi.
U određivanju položaja glave djeteta u porodu, koristi se sustav usporednih
ravnina prema Hodgeu (4 usporedne ravnine). Pri procjeni širine zdjelice,
upotrebljavaju se i vanjske mjere zdjelice. Uza sve vanjske i unutarnje mjere
zdjelice važan je i njihov omjer prema veličini glave djeteta (kefalopelvini omjer).
Sveze i mišići
Koštani dio porodnog kanala je iznutra obložen sljedećim mišićima: m.iliopsoas,
m.
Obturator internus
i
m. Piriformis
. Oni daju elastičnost organima koji se tu
nalaze i ne čine zapreku u porodu. Druga skupina mišića važna u porodništvu jesu
mišići dna zdjelice koje djelimo na stražnji dio – dijafragmu pelvis i prednji dio –
dijafragmu urogenitale. Dijafragmu pelvis tvore
m. levator ani, m. coccygeus
i
m.
sphincter ani externus
. Zatvaraju stražnji dio dna male zdjelice i obuhvaćaju
rektum. Dijafragma urogenitale je mišićno-vezivna struktura debela oko 1 cm, a
zatvara prednji dio dna male zdjelice. Oblikuju je duboka i površna skupina mišića
između kojih prolaze uretra i rodnica. U dubokoj skupini mišića su
m. sphincter
urethrae
i m
. transversus perinei profondus
, razdor kojega u porodu dovodi do
slabljenja tonusa dna male zdjelice i do kasnijeg spuštanja spolnih organa.
Površnu skupinu mišića čine
m. transversus perinei superficialis
,
m.
bulbospongiosus
i
m. ischiocavernosus
. Oni obuhvaćaju u luku predvorje rodnice i
tvore zadnje suženje porodnog kanala te se često u porodu presijecaju
(
episiotomia
).
5
Unutarnji spolni organi
-RODNICA se pruža od predvorja rodnice do maternice, ležeći iza mokraćnog
mjehura, a ispred završnog debelog crijeva. Njezina prednja stijenka je kraća
(8cm), a stražnja duža (11cm). Međusobno su sljubljene i spljoštene u smjeru od
naprijed prema natrag i tvore virtualnu šupljinu rodnice. U svom gornjem dijelu
obuhvaćaju grlo maternice i hvataju se na stijenke maternice formirajući svod oko
vrata maternice (
fornix vaginae
). Stražnji je svod zbog višeg hvatišta dublji od
prednjeg i postraničnih svodova. Prednja stijenka rodnice odijeljena je rahlim
vezivom u svom gornjem dijelu od mokraćnog mjehura, a u donjem dijelu od
mokraćne cijevi koja se izbočuje kroz stijenku rodnice (
carina urethralis vaginae
).
Stražnja stijenka rodnice pokrivena je u gornjem dijelu potrbušnicom i u dodiru je
sa sadržajem male zdjelice (
cavum Douglasi
) te se preko njega može odrediti
položaj djeteta prije poroda.
-MATERNICA je šupalj organ, kruškolika oblika, debele mišićne stijenke. Nalazi se
u maloj zdjelici, iznad rodnice, a između mokraćnog mjehura i rektuma. U njoj se
implantira oplođeno jajašce i razvija plod do poroda. Veličina maternice je različita
ovisno o reprodukcijskoj dobi. Nakon djetinstva maternica se u generativnoj dobi
poveća i razvije, a nakon poroda ostane veća i teža nego u žene koja nije rađala.
Nakon menopauze, gubitkom stimulacije hormona jajnika, maternica involuira i
atrofira.
Gornji, deblji dio maternice nazivamo trup (
corpus uteri
), a prema dolje se
nastavlja u spojni dio (
isthmus uteri
) i u vrat maternice (
cervix uteri
). Vrat
maternice strši u gornji dio rodnice i prekriven je njezinim stijenkama. Cijela
maternica odrasle žene duga je 7 - 8 cm, a teška 50 - 60 g, s time da prije poroda
teži oko 1 000 g. Mišićni sloj trupa maternice debeo je oko 2,5 cm. Debljina
stijenke spojnog dijela i vrata, koji se u trudnoći zajedno istegnu (donji uterini
segment) samo je 1 cm te predstavlja osjetljivo mjesto gdje u porodu može doći do
rupture maternice.
Šupljina u trupu maternice (materište) duga je 6 - 7 cm i ima oblik trokuta kojega je
vrh usmjeren prema dolje gdje se nastavlja u kanal vrata maternice i u dodiru je s
rodnicom i vanjskom okolinom. Gornji, postranični vrhovi trokuta odgovaraju
7
