UNIVERZITET  SINERGIJA

PORODIČNO I NASLEDNO PRAVO

S K R I P T A

  SVIH  PITANJA    i  ODGOVORA  ZA 

KOLOKVIJUME  i  ZAVRŠNI ISPIT

ISPITNA PITANJA IZ PORODIČNOG PRAVA

PRAVNI FAKULTET BIJELJINA

-  PRVI KOLOKVIJUM  -

1. Porodično pravo

 

je sistem pravnih normi koje regulišu i uređuju lične i imovinske odnose između 

članova porodice a koje proizilaze iz braka i srodstva.

2. Porodični propisi

  predstavljaju posebni dio pravne nauke koja proučava pravno, uređenje porodičnih 

odnosa kroz nju analiziraju se porodično pravni instituti kao što su: srodstvo, brak, usvojenje, hraniteljstvo.

3. Predmet Porodičnog Prava

 jeste proučavanje porodičnih odnosa koje se uspostavljaju između fizičkih 

lica povezanim nekom od pravno relevantnih činjenica kao što su: 
1. brak , 
2. međusobni krvni odnosi i tazbineske veze, 
3. usvojenje, 
4. starateljstvo, 
5. vanbračna zajednica.

4. Porodični odnosi

 povezuju različite subjekte i nastaju povodom raznih objekata ili uopšte nemaju objekte 

i različite su prirode.

5. Subjekat Porodičnog Prava 

je svaki član porodice kao fizičko lice ( da poseduje pravnu sposobnost, 

izdržavanje  maloljetnog  djeteta,ograničenu  poslovnu  sposobnost,  priznanje  vanbračnog  očinstva,  potpunu 
poslovnu sposobnost, ostvarenje prava na brak ),  ali ne i porodica u cjelini, jednostavno iz razloga pto porodica 
nema svojstvo pravnog lica i ne može biti titular prava i obaveza.

6.  Objekat  Porodičnih  Odnosa 

čini  sve  ono  povodom  čega  se  subjekti  porodičnih  odnosa  nalaze  u 

pravnom odnosu u kome imaju prava i obaveze. To

 

su ljudske radnje i stvari.

7.  Porodično  Pravo

  se  može  podjeliti  na  više  načina  ali  osnovna  podjela  je  ona  koja  dijeli  na:  bračno, 

roditeljsko i starateljsko pravo.

Tradicionalana

 

    podjela

 

    porodi

 

 č  nih

      prava

 

 ...

   

8.  Bračno  pravo

  uređuje  uslove  i  način  zaključivanja  braka,  međusobne  odnose  supružnika,  lične  i 

imovinske odnose i prestanak braka.

9.  Roditeljsko  pravo

  uređuje  pune  odnose  između  roditelja  i  djece  i  to  bračne,  vanbračne  i  usvojene  i 

odnose između ostalih članova porodice.

10. Starateljsko pravo

 obuhvata starateljstvo o maloljetnicima koje se nalaze pod roditeljskim staranjem i 

o drugim licima koja se ne mogu starati o sebi o svojim pravima i interesima zato što su potpuno, ili djelimično 
lišena poslovne sposobnosti.

Druga podjela porodičnih prava...

- bračno, roditeljsko i starateljsko
- lično porodično i imovinsko porodično pravo
- statusno i nestatusno porodično pravo
- materijalno i formalno porodično pravo
- porodično i pravo u užem i širem smislu

Treća podjela porodičnih prava...

- brak i odnose u braku
- odnose roditelja, dece i drugih srodnika
- starateljstvo
- dejstvo vanbračne zajednice žene i muškarca

background image

Vrste srodstva su:
1* Krvno koje može biti: ( 

po pravoj liniji nishodno – descendenti, ushodno – ascendenti i po pobočnoj liniji 

)

1. Po pravoj liniji ( linea recta ) čine lica koja potiču jedno od drugoga otac-sin

a. descendenti ( pravac ide od predaka ka potomcima i to je nizhodna linija )
b. ascendenti ( pravac ide od potomaka ka precima od praunuke-ka –dedi i naziva se ushodna linija )

2. Po pobočnoj liniji ( linea colateralis ) obuhvata sva lica koja potiču od zajedničkog predtaka ili pak od 

para od zajedničih predaka. 
Brat i sestra su punorodni pobočni srodnici ili ( 

germani

 ). 

Polubrat i polusestrasu polurodni pobočni srodnici i to ako su od zajedničkog oca onda su ( 

jednokrvni

 ), a ako 

su od zajedničke majke onda su 

( jednoutrobni ). 

2* Tazbinsko srodstvo  

je odnos jednog bračnog druga i krvnih srodnika drugog bračnog druga. Zasniva se 

putem braka.

3* Adoptivno ili građansko srodstvo 

nastaje pravnim putem, usvajanjem tuđeg maloljetnog deteta.

20. Računjanje srodstva 

sastoji se u tome što se udaljenost ili blizina srodstva određuje brojem rođenja 

koja su se dogodila između osoba čiji stepen srodstva treba utvrditi i važi pravilo ( koliko rođenja toliko 
stepena),  na isti način se računa i tazbinsko srodstvo.

21. Značaj srodstva

  sve tri vrste srodstva zasnivaju vezu među srodnicima koja ne prestaje ni smrću ni 

razvodm braka. Jedino može prestati adoptivno srodstvo u slučaju poništenja braka.
S

rodstvo je značajno iz sledećih razloga: 

kao bračna smetnja, 
kao adoptivna smetnja, zbog obaveze zakonskog izdržavanja, 
zbog prava zakonskog nasleđivanja, 
zbog posebne grupe krivičnih dela, zbog izuzeće u sudskim postupcima,
zbog  zakupa stana, 
zbog penzije, 
zboh porezkih obaveza.

22. Lično ime 

je osnovno obelježje fizičkog lica koje služi za njegovu identifikaciju (ime i prezime). Lično 

ime djeteta određuju njegovi roditelji zajednički ili sporazumno po svom nahođenju. Ne može se dati ime 
djetetu ono koje vređa moral ili slično.
Ako roditelji nisu živi ili su napustili tek rođenoi djete organ starateljstva određuje lično ime djeteta. 
Lično ime može se mjenjati prilikom promjene porodičnog statusa ili po posebnom zahtjevu u upravnom 
postupku.
Načela ličnog imena su: ( 

lično

 

neimovinsko pravo građanina, stiče se rođenjem i štiti od trenutka upisa u 

MKR, dužnost je da se svako služi svojim ličnim imenom, promjenljivost

 ).

23. Mtične knjige 

su javne isprave o statusu fizičkih lica u vezi sa rođenjem, sklapanjem braka i smrću lica.

Vođenje matičnih kniga je u nadležnosti opština koje određuju jedno ili više matičnih područija na kojima se 
vode matične knjige. MK vodi matičar kojeg imenuje opštinska skupština. MK u inostranstvu vode diplomatska 
i konzularna prestavništva koja su u obavezi da o svim upisima prosleđuju obaveštenja matičarima u zemlji.
MK se vode u dva primjerka ... 

1. Original

 ( čuva se kod matičarau matičnoj službi )       

2. Kopija

 ( se vodi u 

informatičkom obliku ).

Načela MK:
1.  oficijalnosti,  (  

ogleda se u tome što se vođenje MK nalazi u nadležnosti državnih organa koji ih vode po 

službenoj dužnosti ili ( 

ex officio

 )

2.  jednoobraznosti,  (

  da se u sve MK upisuju podaci koji se zasnivaju na jedinstvenim osnovama za cijelu 

teritoriju države. )

3. javnosti, 

( se ostvaruje tako što su podaci koje sadrže MK mogu učiniti dostupni osobi na koje se ti podaci 

odnose, članu uže porodice i svakoj drugoj osobi koja za to ima neposredni pravni interes. )

4. autentičnosti (

 znači da su činjenice koje se upisuju u MK smatraju tačnim dok se sudskim putem ne utvrdi 

suprotno, pa izvodi i uverenja iz MK koja se izdaju na osnovu njih imaju dokaznu snagu javnih isprava ).

Vrste matičnih knjiga

:

MK rođenih,

 ( sadrži podatke o rođenju i podatke o roditeljima djeteta u MKR upisuju se naknadno i druge 

činjenice koje nastaju tokom života a koje se tiču ličnog statusa, braka, islično )

MK vjenčanih

, ( sadrži podatke o sklapanju braka, ime i prezime roditelja bračnog druga, odluku o poništenju 

braka ili razvodu brak, odnosno o prestanku braka smrću jednog od supružnika. )

MK umrlih.

 ( sadrži podatke o smrću jednog lica, podatke o braćnom drugu umrlog, odluku o proglašenju 

nestalog lica za umrlim, odnosno dokaz smrti u sudskim postupku. )

24. Pojam Braka 

Moderna zakonodavstva određuju brak kao zakonom uređenu zajednicu života jednog muškarca i jedne žene, ta 
definicija karakteriše osnove pojma o braku:
1.  

Brak

  je određen kao zajednica života koja se uređuje zakonom što izraz društva i na taj način brak biva 

pravni institut.
Pravni poredak priznaje svojstvo braka samo onim zajednicama koje ispunjavaju zadatke predviđene zakonskim 
normama o zasnivanju, dejstvima i prestanku braka.
2. 

Zakonska definicija

 označava ženu i muškarca kao subjekte bračnog odnosa.

Institut braka namenjen je osobama različitog pola, zato je određen pojam monogamnosti braka.
3. 

Za pojam braka je bitna zajednica života žene i muškarca

 iz čega proizilazi da je osnovni sadržaj i cilj 

zaključenja braka uspostavljanje stvarne životne zajednice žene i muškarca.

Brak  

je   zajednica   života   u   kojoj   žena   i   muškarac   ostvaruju   potrebe   (   emotivne,   psihološke,   seksualne, 

prokreativne, ekonomske, kulturne i druge prirode. )
Brakom se bavi bračno pravo koje je deo porodičnog prava, a koje obuhvata propisivanje ili uređivanje odnosa 
u braku, vanbračnoj zajednici kao i odnos vanbračnih partnera.
Pravno uređenje braka i bračnih odnosa obuhvata propisivanje činjenica relevantnih za skalapanje braka, ali i za 
njegov prestanak.
Pravne posledice sklapanja braka i prestanka braka odnose se na lične odnose osoba koje su zaključile brak, i to 
je takozvano 

lično bračno pravo

 ili na imovinske odnose i to je takozvano 

imovinsko bračno pravo

.

Pravno  uređenje  vanbračne  zajednice  i  odnosa  vanbračnih  potreba  obuhvata  propisivanje  činjenica  od  kojih 
zavisi  konstituisanje  pravnog  pojma  vanbračne  zajednice  i  normiranje  važnih  pravnih  posledica  zasnivanja  i 
prestanka vanbračne zajednice, lične, lično imovinske i imovinske prirode.

Načela braka su: 

1. 

ravnopravnost supružnika

, ( Ogleda se u primeni šireg društvenog načela o ravnopravnosti žene i muškarca 

na odnose koje nastaju u braku. To se odnosi na potpuno izjednačavanje muža i žene u pogledu sticcanja, 
vršenja i zaštite svih prava i obaveza u braku. Isto važi za partnere u vanbračnoj zajednici. )
2. 

institucionalnost

, ( Ostvaruje se kroz zahtijev da se brak i pravni odnosi u braku i porodici urede zakonom. 

Brak   je   takva   ustanova   zbog   čijeg   značaja   treba   da   bude   ostvaren   društveni   uticaj   na   određenje   njegove 
sadržine. )
3. 

slobodan pristanak na brak

, ( Prestavlja pravo da supružnici ulaze u brak svojom voljom koju su izrazili i 

prije formalnog zaključenja braka kao i na samom činu zaključenja braka. )
4. 

laicitet braka

, ( Proizilaze iz sadržine cjelukupnog pravnog sistema ( RS ) i ( BiH ), znači da su sva pravila 

koja se odnose na brak ustanovljna od strane državnih građanskih organa. Takođe da je punovazan samo onaj 
brak zaključen pred propisanim državnim organom ( zaključenje građanskog braka ), a ne brak zaključen pred 
vjerskom organizacijom )
5.  

monogamija

, ( Ostvaruje se kroz ustanove porodičnog prava tj, pravila da je dozvoljeno sklapanje braka 

samo između jedne žene i jednog muškarca. )
6. 

raskidivost braka 

( Prestavlja nastavak ustavnih proklamacija o voljnosti postojanja braka, što znači da iako 

se brak sklapa radi uspostavljanja potpune i trajne životne zajednice, žene i muškarca u životu se može dogoditi 
da brak izgubi smisaoi supružnici odluče da isti raskinu. Zbog toga je i zakon propisao uzroke i postupak za 
razvod braka. )

25. Sklapanje Braka

Da bi sklopio brak postoje određene predpostavke za to a iste svrstavamo u tri grupe:

-1. pretpostavke za postojanje braka

 su one bez čijeg ispunjena brak ne može pravno nastati. 

1

. različitost polova

, podrazumeva dva lica koja sklapaju brak, moraju biti različitih polova.

background image

28. Ništav i Rušljiv brak

-Brakovi   prilikom   čijeg   slapanja   nisu   bile   ispunjene   predpostavke   za   punovažnost   nazivaju   se  

ništanim 

brakovima

.

-To su brakovi prilikom čijeg skalpanja nisu bile ispunjene predostavke za postojanje braka, zatim brakovi 
sklopljeni protivno zakonom utvrđenim bračnim smetnjama i brakovi koji nisu sklopljeni radi ostvarivanja 
zajednice života supružnika, tj fiktivni brakovi.
-Cilj pozivanja na ničtavnost jeste da se spreči pravno dejstvo, poništenjem braka nastupaju za supružnike 
pravna dejstva ista kao i u slučaju razvoda braka, što znači da ništavni brakovi proizvode sva pravna dejstva 
punovažnog braka sve do punovažnosti sudske odluke o poništenju braka.
-

Rušljivi

  su oni brakovi prilikom čijega sklapanja nisu bile ispunjene predpostavke za punovažnost ali je 

sankcija za povredu imperativnih propisa, koje nedozvoljavaju sklapanje ovih brakova znatno blaža.
-Rušljivi brakovi se smatraju brakovi koji su sklopljeni uprkos postojanju sledećih bračnih smetnji:
1. nesposobnost za rasuđivanje, 
2. Maloljestvo,
3. Mane volje.
-Ako   dođje   do   poništenja   rušljivog   braka   nastupaju   za   supružnike   iste   pravne   posledice   kao   i   u   slučaju 
poništenja ništavnog braka, što znači da rušljivi brakovi proizvode sve pravne posledice od pravosnažnosti 
sudske presude o poništenju.

29. Razvod Braka

Razvod braka

  je jedini pravi način prestanka punovažnog braka za vrijeme života supružnika. Do razvoda 

može   doći   samo   odlukom   nadležnog   suda,   na   osnovu   utvrđenog   brakorazvodnog   uzroka   ili   na   osnovu 
sporazuma supružnika a prema postupku koji je propisan zakonom.
Dva osnovna oblika razvoda braka:

Sporazumni razvod

 ( temelji se na saglasnoj volji supružnika )

Razvod po tužbi

 ( temelji se na ozbiljnoj i trajnoj poremećenosti bračnih odnosa i objektivnoj nemogućnosti 

ostvarenja zajednice života supružnika)

Postupak za razvod braka prolazi kroz nekoliko faza:

Prvo je pokretanje postupka što je neophodno učiniti nadležnom sudu.
Postupak je dalje poseban jer sud pokušava da posredničkom ulogom ubedi supružnike da kroz fazu mirenja 
dođu do nagodbe i nastave zajednički život.
Postupak se završava odlukom suda, konstatacijom da se konkretan brak razvodi.
-Brak može prestati i smrću jednog od supružnika, njegovim proglašenjem za umrlim. Takav prestanak braka 
proizvodi određene porodično pravne posledice u odnosu na preživelog supružnika. Odnose se na sklapanje 
novog braka, prezime, zajedničku imovinu supružnika...
-Znači nakon prestanka braka nadživeli supružnik ima pravo da sklopi novi brak odmah ne čekajuci nikakav 
protok vremena.
-nadživeli supružnik ima pravo da zadrži prezime koje je dobilo sklapanjem braka ili da ponovo uzme prezime 
koje je imalo prije sklapanja braka.
-Nadživeli supružnik ima pravo na zahtjev za izuzeće zajedničke imovine iz zaostavčtine umrlog supružnika, 
ako je došlo do prestanka braka, poništenja ili razvoda onda su dejstva nešto drugačija i odnose se na sklapanje 
novog braka, zajednička imovina, izdržavanje i povraćaj poklona.

30. Odnos Roditelja i djece

---To je predmet posebnog dijela porodičnog prava koje obuhvata skup pravnih pravila za utvrđivanje odnosa, 
koji u porodici nastaju rađanjem ili usvajanjem. Odnos roditelja i djeteta nastaje prirodnim putem, zasniva se na 
biološkoj činjenici rađanja.
-Međutim moše da nastane vještačkim putem zasnivanje usvojenja.
---

Osnovna načela pravnog uređenja odnosa djeteta i roditelja su:

1. posebna zaštita majke i deteta

 što predstavlja posebni interes društva da zaštiti onu društvenu grupu koja 

obezbeđuje rađanje i podizanje djece, a time i samu biološku reprodukciju društva, 

2.posebna zaštita deteta bez roditeljskog staranja

3. ravnopravnost roditelja

4. jednakost usvojitelja i roditelja

,

5. ravnopravnost bračne, vanbračne i usvojene dece i pravo i dužnost roditelja da se staraju o svojoj deci 
i dužnost dece da se staraju o svojim roditeljima)

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti