1.POJAM I PREDMET PORODIČNOG PRAVA:
Posmatrano sa pozitivno-pravnog aspekta, porodično pravo je grana prava,
odnosno skup pravnih normi koje uređuju porodicu i odnose među članovima
porodice-bračnih i vanbračnih partnera, roditelja, djece i ostalih srodnika (krvnih
po usvojenju i po tazbini) te ustanovu starateljstva.U tom smislu se porodično
pravo može odrediti kao skup pravnih normi koje reguliraju porodične odnose i
porodicu kao cjelinu.
Roditeljsko pravo kao dio porodičnog je dio pravne nauke, odnosno, naučne
discipline. U tom smislu određeno, Roditeljsko pravo se bavi izučavanjem
pravnog uređenja odnosa roditelja i djece i ostalih srodnika-sistematizuje,
tumači i objašnjava pravne norme koje uređuju odnose roditelja i djece i drugih
srodnika.
Predmet roditeljskog prava su odnosi roditelja i djece te odnosi drugih bliskih
srodnika.
2.OSNOVNA OBILJEŽJA PORODIČNOG PRAVA:
Obilježja porodičnog prava i većine njegovih normi koje ga svrstavaju u
posebnu granu prava i sve više udaljavaju od građanskog prava očituje se u sl:
Porodično pravo normira prvenstveno lične odnose koji nastaju na temelju
braka, roditeljskog odnosa, usvojenja i starateljstva, dok građansko pravo
primarno regulira imovinske odnose.
Pretežni dio normi porodičnog prava su imperativnog karaktera pa ih stranke
nemogu svojim sporazumom mijenjati kao npr. Roditeljsku dužnost, izdržavati
svoju maloljetnu djecu, potpuno usvojiti samo bračni drugovi zajedno, dok su
norme građanskog prava uglavnom dispozitivne prirode.
Stanoviti broj normi porodičnog prava ima samo karakter preporuke tako da su
one jasne bez sankcija npr. Matičar će preporučiti licima koja želje zaključiti
brak da posjete porodično savjetovalište.
3. IZVORI PORODIČNOG PRAVA:
Izvori porodičnog prava mogu biti:
direktni
posredni subsidijarni
Direktni izvori
porodičnog prava su pravna pravila koja uređuju porodicu i
porodične odnose. U savremenom pravu ova pravila se uglavnom javljaju u
pisanom obliku. Pisana pravna pravila su osnovni izvor i našeg porodičnog
prava.Domaći propisi su sadržani u ustavima, zakonima i podzakonskim aktima.
Posredni subsidijarni izvori
su oni izvori koji se u isto vrijeme odnose na sve
oblasti porodičnog prava tj. Na bračno, roditeljsko i starateljsko pravo.Radi se o
sudskoj praksi, pravnoj nauci i običaju koji u našem pravnom sistemu nisu
formalni izvori prava pa ni porodičnog.
Sudska praksa
nije i ne može biti formalni izvor prava jer sudovi sude samo na
osnovu zakona, odnosno pisanih pravnih pravila sadržanih u domaćim i
međunarodnim aktima. Uloga sudske prakse je značajna i u popunjavanju
pravnih praznina odnosno kada u određenim životnim situacijama se u zakonu
1
nemože naći rješenje, tada je na sudu obaveza da pronađe odgovarajuću pravnu
normu čijom će se primjenom popuniti praznine.
Pravna nauka
nema diskretan uticaj na stvarna prava, već smo ostvaruje uticaj
na zakonodavstvai na sudsku praksu, što znači da ona sama nije izvorprava, već
samo utiče na druge izvore.
Običaj
odnosno običajna pravila u našem pravnom sistemu nisu ni subsidijarni
izvor prava. Običaj je subsidijarni izvor prava samo onda kada zakon upućuje na
njegovu primjenu u rješavanju konkretnog pravnog odnosa.
4.POJAM BRAČNOG PRAVA:
Bračno pravo se može posmatrati kao grana prava i kao naučna disciplina. Kao
grana prava bračno pravo je skup pravnih normi koje uređuju brak i odnose u
braku. Odredbe bračnog prava normiraju materijalne i formalne uslove za
sklapanje braka; dejstva braka; načine prestanka braka; uzroke i postupak
njegovog poništenja; uzrok, načine pokretanja i postupak razvoda,te dejstva
prestanka braka.Predmet bračnog prava je brak i bračni odnosi.
5.PRAVNA PRIRODA BRAKA:
O pravnoj prirodi braka postoje dva shvatanja:
Prema jednom brak je ugovor. Ovo shvatanje je nastalo u francuskoj pravnoj
teoriji i zakonodavstvu. Bio je to odgovor na shvatanje kanonskog prava o braku
kao ustanovi božanskog prava odnosno o pravu kao sakramentu. Prema ovom
shvatanju brak je ugovoreni odnos građanskog prava koji nastaje i prestaje kao i
svaki drugi ugovor.
Drugu koncepciju o braku kao instituciji zagovaraju takođe francuski teoretičari.
Oni ističu da je brak uređen kao društvena ustanova, kao tajna životna zajednica
koja nastaje na način predviđen zakonom.
6. ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA:
Porodični zakon definira brak kao zakonom uređenu zajednicu života žene i
muškarca. Iz ove definicije proizilaze osnovna obilježja braka:
brak je zakonom uređena zajednica
Brak se zasniva na osnovu zakona i uređuje zakonom. Brak može nastati samo
uz ispunjenje zakonom predviđenih uvjeta i na način predviđen zakonom. Zakon
određuje sadržinu braka, odnosno prava i dužnosti koja postoje između bračnih
partnera kao i način prestanka braka.
brak zasnivaju dva lica različita spola
Različitost spolova je konstitutivno osobina braka koja odražava njegovu
biološku komponentu.
brak je životna zajednica muškarca i žene
Brak kao životna zajednica muškarca i žene je takva zajednica koja treba da
ispuni čitav niz zadataka. U braku se prirodno zadovoljava čitav niz potreba
bračnih potreba od intimnih, emotivnih, seksualnih, rađanje i podizanje djece
preko etičkih, moralnih do ekonomskih.
7.UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA (RAZLIČITOST SPOLOVA,
SLOBODAN PRISTANAK I NADLEŽNOSTI):
2
pred ovlaštenim licem ima karakter bitnog uvjeta. Ukoliko nije postignut brak je
nepostojeći. Bračni partneri koji nakon sklopljenog braka pred matičarem žele
sklopiti brak pred vjerskim službenikom dužni su mu predati Izvod iz Matične
knjige vjenčanih. Novim porodičnim zakonom uvedena je mogućnost
zaključivanja vjerskog braka ali tek po zaključenju građanskog braka.
8. NEPOSTOJEĆI BRAK
Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen neki od uvjeta za
zaključenje braka, smatrat će se da brak nije ni nastao. Postupak za utvrđivanje
da je brak nepostojeći pokreće se tužbom. Pravo na tužbu pripada svakom licu
koje ima neposredan pravni interes kao i organu starateljstva.
9. BRAČNE SMETNJE (FIKTIVNI BRAK, NEDOSTATAK VOLJE,
BRAČNOST, NESPOSOBNOST ZA RASUĐIVANJE, SRODSTVO,
MALOLJETSTVO:
Bračne smetnje su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog
braka. Naše zakonodavstvo predviđa sl.smetnje;
već postojeći brak-bračnost
oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje
srodstvo-krvno srodstvo, srodstvo po usvojenju, srodstvo po tazbini
maloljetstvo
nedostatak volje
Bračne smetnje mogu biti:
otkonive i neotklonive
trajne i privremene
apsolutne i relativne
Otklonive i neotklonive bračne smetnje
Otklonive su one za koje sud može dati odobrenje za zaključenje braka, ali samo
u slučajevima predviđenim zakonom. U našem pravu otklonive smetnje su;
maloljetstvo, srodtvo po tazbini i nesposobnost rasuđivanja. Za neotklonive
smetnje se ne može dati odobrenje, a neotklonive smetnje su; mane volje,
duševna bolest i duševna nerazvijenost, fiktivan brak, krvno srodstvo.
Trajne i privremene
Trajne smetnje mogu prestati samo smrću. Trajne smetnje su; duševna bolest,
duševna nerazvijenost, krvno srodstvo i srodstvo po tazbini. Tako npr. Krvno
srodstvo ne može prestati niti se može raskinuti. Privremene smetnje mogu
vremenom prestati, a one su; mane volje, fiktivan brak.
Apsolutne i relativne
Apsolutne smetnje onemogućavaju zaključenje braka sa bilo kojim licem.
Apsolutne smetnje su; bračnost, nesposobnost za rasuđivanje, maloljetstvo,
mane volje, duševna bolest i duševna nerazvijenost, srodstvo po tazbini.
Relativne smetnje onemogućavaju zaključenje braka samo sa određenim licem.
Relativna smetnja je krvno srodstvo.
Bračnost
4
Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. Ovo je posljedica načela
monogamije kao jednog od osnovnih načela bračnog prava. U slučaju da je ipak
brak zaključen u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih partnera on se
neće poništiti ukoliko je raniji brak u međuvremenu pretso na jedan od načina
prestanka braka.
Oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuđivanje
Brak ne može zaključiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je
nesposobna za rasuđivanje. Lice kojem je oduzeta poslovna sposobnost, ali i
vrločesto kada je nesposobno za rasuđivanje, ne može izraziti pravno relevantnu
valju, pa samim tim ne može zaključiti brak.
Oduzeta poslovna sposobnost je jedan od razloga zbog kojeg se ne može
zaključivati punovažan brak. Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti su;
duševna bolest, zaostali duševni razvoj, prekomjereno uživanje alkohola i drugih
opojnih droga kao i drugi razlozi zbog kojih se jedna osoba ne može brinuti o
zaštiti svojih prava i interesa.
Nesposobnost za rasuđivanje je nemogućnost adekvatnog toka rasuđivanja.
Uzroci nesposobnosti za rasuđivanje mogu biti mnogobrojni, a najčešće su to;
duševna bolest i duševna nerazvijenost.
Duševna bolest je jedan od dominantnih uzroka nesposobnosti za rasuđivanje.
Može se javiti kao lakše prolazno stanje, koje svojim manifestacijama ukazuje
na bolest, ali ne i na nesposobnost za rasuđivanje.
Duševna nerazvijenost je stanje je stanje zaustavljenog psihičkog/emotivnog
razvoja karakterisano subnormalnom inteligencijom. Može biti izazvana
hromozomskim ili metaboličkim promjenama, ili egzogenim uzrocima npr.
Oštećenje moždanog sistema.
U smislu člana PZ FBiH nesposobnost za rasuđivanje prisutna u momentu
zaključenja braka predstavlja razlog za poništenje braka. Izuzetno sud može u
vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je nesposobna za
rasuđivanje ako utvrdi da je ta osoba sposobna shvatiti značenje braka i obaveza
koje iz njega proizilaze, te da je brak u njenom interesu.
3. Srodstvo
Porodični zakon predviđa krvno srodstvo, srodstvo po osnovu potpunog i
nepotpunog usvojenja te srodstvo po tazbini kao smetnje za sklapanje
punovažnog braka.
Maloljetstvo
U smislu čl.15.stav 1 PZFBiH; Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18
godina života. Postoji čitav niz razloga zbog kojih se ne može zaključiti brak
prije punoljetstva. Jedan od prvih razloga je nepostojanje poslovne sposobnosti,
zatim maloljetne osobe zbog svoje psihičke i fizičke nezrelosti ne mogu shvatiti
značaj braka, pa s toga nisu u stanju ispunjavati prava i dužnosti koja proizilaze
iz braka.Ipak postoji izuzetak gdje sud u vanparničnom postupku dozvoljava
sklapanje braka osobi koja je navršila 16 god. Života ako utvrdi da postoje
opravdani razlozi da je ta osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje prava i
5
U smislu PZ FBiH postupak koji prethodi zaključenju braka započinje prijavom
namjere za sklapanje braka, koja se podnosi matičaru. Uz prijavu prilažu izvod
iz atične knjige rođenih a po potrebi i druge dokumente.Izbor prezimena mogu
se opredjeliti za jednu od 5 mogućnosti;
1.da svaki bračni partner zadrži svoje prezime
2.kao zajedničko prezime uzeti prezime jednog od njih
3.kao zajedničko prezime uzeti prezime oba bračna partnera o čijem će se
redoslijedu sporazumiti
4.svako od njih ili samo jedan od njih svom prezimenu dodati prezime drugog
bračnog partnera
5.svaki od njih ili samo jedan bračni partner prezimenu bračnog partnera dodati
svoje prezime.
12. PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA
Brak kao trajna životna zajednica žene i muškarca proizvodi određene posljedice
od momenta njegovog zaključenja. Odnosi koji nastaju zaključenjem braka vrlo
su različiti po svojoj prirodi i svom značaju. Oni mogu biti isključivo lične
prirode ali i imovinske odnosno lično-imovinske prirode.
Lični odnosi u braku imaju dominantan značaj. Od ispunjenja i poštovanja niza
ličnih prava i dužnosti zavisi kvalitet i stabilnost bračne zajednice. Jedan broj
ličnih prava bračnih partnera ne može se regulirati pravnim norama a to su
odnosi biloške, psihološke, etičke i moralne prirode tako da dio ovih odnosa
ostaje izvan domašaja prava i nalazi se u domenu moralnih i etičkih
pravila.Lični odnosi mogu biti regulirani normama imperativnog ili
dispozitivnog karaktera.Imperativnim normama regulirani su oni odnosi koji de
fact čine suštinu braka.Jedan broj ličnih prava odnosno prava koja predstavljaju
dio čovjekove intime koja su biološke, psihološke, etičke ili moralne prirode,
upravilu se nalaze u domenu moralnih i etičkih normi i o njima se bračni
drugovi mogu sporazumjeti. Ta prava su urođena normama dispozitivne prirode.
13.LIČNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA (O KOJIMA SE
MOGU I O KOJIMA SE NE MOGU SPORAZUMJEVATI)
Prava i dužnosti o kojima se bračni partneri ne mogu sporazumjevati su
vođenje zajedničkog života
ravnopravnost
oaveze vjernosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja
a) Vođenje zajedničkog života
Zakon izričito ne govori o ovom pravu, ali on proizilazi iz prirode braka
odnosno njegovog pojma kao životne zajednice žene i muškarca. Ako brak nije
zaključen s ciljem vođenja zajednice života tada je sankcija ništavnost braka.
b)Ravnopravnost
Porodični zakon naglašava da se odnosi u porodici zasnivaju na ravnopravnosti
članova porodice, a u čl.30 stav 1 ističe se princip ravnopravnosti gdje se
7
