Razvod braka
označava pravni raskid punovažnog braka koji je prilično čest. Do razvoda dolazi na zahtjev
jednog ili oba bračna druga u slučaju kad je dalji zajednički život u bračnoj zajednici postao nepodnošljiv. Pravo
na tužbu za razvod braka pripada samo bračnim drugovima, i njega ne mogu tražiti treća lica niti državni tužilac
kao što je to slučaj kod poništenja braka. Razvodom brak može prestati samo ako su oba bračna druga u životu,
jer smrću jednoga od njih brak je prestao prinudnim putem i ne može više biti govora o njegovom pravnom
raskidu.Odluku o razvodu braka može donijeti samo nadležni sud nakon sprovdenog parničnog postupka.Bračni
drugovi samo mogu tražiti razvod braka, ali donošenje odluke spada u isključivu sudsku nadležnost, i sve dok
sud ne donese pravosnažnu odluku brak pravno postoji bez obzira što faktična baračna zajednica može prestati
znatno ranije.
Brakorazvodni uzroci
su činjenice ili okolnosti odredjene zakonom na osnovu kojih nadležni državni organ
(sud) može izreći razvod braka. Uzroci za ravod braka nastaju poslije zaključenja braka, u toku trajanja bračnog
života. Brakorazvodni uzroci su
opšti i posebni; apsolutni i relativni; skrivljeni i neskrivljeni. Opšti
(generalni)
brakorazvodni uzrok najčešće se formuliše kao teška poremećenost bračnih odnosa.
Posebni
(specijalni) brakorazvodni uzroci
obuhvataju samo jednu činjenicu ili okolnost zbog koje se može tražiti razvod
braka.
Apsolutni
su oni brakorazvodni uzroci koji predstavljaju dovoljan osnov za razvod braka samim svojim
postojanjem..
Relativni
su oni brakorazvodni uzroci čije postojanje može dovesti do razvoda braka samo u
slučaju ako su svojim djelovanjem doveli do teške poremećenosti u bračnim odnosima, što znači da jedna ili više
činjenica ne može biti dovoljan razlog za razvod nego sud mora da utvrdi da li je u konkretnom slučaju došlo do
posljedice.
Skrivljeni
su oni brakorazvodni uzroci koji nastaju zlonamjernim, nedopuštenim, protivpravnim
ponašanjem jednog ili oba bračna druga.
Neskrivljeni
brakorazvodni uzroci predstavljaju činjenice i okolnosti
koje dovode do poremećaja u zajedničkom životu, ali se ne mogu pripisati u krivicu bračnim drugovima.
Brakorazvodni uzroci prema Porodičnom zakonu –
su ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa i i
sporazumni razvod braka.
1.Ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa
-
Da bi se brak mogao razvesti potrebno je da sud utvrdi
poremećenost bračnih odnosa što označava odstupanje od uobičajenog ponašanja medju supružnicima, i život u
braku koji se ne odvija na normalan i uobičajen načini gdje je nužno da poremećenost bude ozbiljna i trajna.. Do
ozbiljne i trajne pormećenosti kao objektivne posljedice mogu dovesti različiti uzroci, često i više njih
istovremeno, pa se kao uzroci mogu pojaviti: nesaglasnost naravi, teške uvrede, zlosatavljanje, preljuba, nečastan
žiovt, dugotrajan prekid bračne zajednice, nesporazum oko polaniranja porodice, nesaglasnost oko vaspitanja i
školovanja djece i td. Pravo na tužbu za razvod braka zbog ovog brakorazvodog uzroka imaju oba bračna druga.
Zakon ne dozvoljava mužu da traži razvod braka za vrijeme trudnoće žene, odnosno dok njiovo dijete ne navrši
godinu dana života, osim ako žena preistane na razvod.
2.Razvod braka po sporazumu
–
Sporazumni razvod braka postoji onda kada sud odluku o razvodu donosi na
osnovu uzajamnog sporazuma supružnika bez ispitivanja zašto oni hoće da izadju iz raka. Bračni drugovi su
potpuno saglasni da ne mogu živjeti zajedno i zbog toga oboje žele i predlažu razvod. U zajedničkom podnesku
kojim pokreću brakorazvodni postupak oni zajednički iznose činjenično stanje, predlažu dokaze i traže da se iz
istog razloga njihov brak razvede. Sud treba da ispita postojanje i ocijeni ozbiljnost činjenica koje opravdavaju
zajednički predlog. Ako nema opravdanih razloga, tj. ako odnosi u braku nisu stvarno toliko poremećeni da je
zajednički život postao nepodnošljiv brak se neće razvesti. Sporazumni razvod pruža veću slobodu bračnim
drugovima, omogućava saradnju i dogovor razvedenih roditelja oko podizanja zajedničke djece i znatno smanjuje
vrijeme trajanja i troškove postupka. Ako bračni drugovi imaju zajedničku maloljentu djecu ili zajedničku
imovinu uz predlog za sporazumni razvod braka dužni su da podnesu pisani sporazum: o vršenju roditeljskog
prava i o diobi zajedničke imovine. Ako uz predlog ne bude podnijet sporazum o djeci i imovini sud će. naložiti
bračnim drugovima, da taj sporazum podnesu u odredjenom roku, a ako ne postupe po tome, sud će predlog
odbaciti kao neuredan. Sporazum o djeci može biti sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili
sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava. Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog stranja treba
da odredi i prebivalište djeteta. Ako se radi o sporazumu o samostalnom vršenju roditeljskog prava traba jasno
odrediti kojem će od bračnih drugova biti povjereno dijete ili djeca, koliko će i kako drugi bračni drug
učestvovati u izdržavanju i kako će sa djecom održavati kontakt. Postoji ograničenje suda da odbije da razvede
brak, ako ocijeni da opradani interesi njihove maloljetne zajedničke djece zahtijevaju da se brak održi.
Postupak za razvod braka –
Brakorazvodni sporovi su samo jedna vrsta bračnih sporova, u koje spadaju još
sporovi za poništenje braka i sporovi za uvrdjivanje da brak postoji.
-Učesnici brakorazvodnog spora su samo bračni drugovi, znaci pravo na razvod braka pripada samo bračnim
drugovima.. Samo kroz odredjeni niz formalnih radnji bračnih drugova i suda može se realizovati pravo na
razvod.
-Za brakorazvodni postupak važe neka posebna načela. Specifičnost postupka za razvod braka je i u tome što je
sud dužan da za sve vrijeme trajanja postupka saradjuje sa organom starateljsva i drugim stručnim službama koje
se bave pitanjima braka i porodice, posebno kad bračni durgovi imaju zajedničku maloljetnu djecu. Bez dobre i
efikasne saradnje suda i organa starateljstva tokom brakorazvodnog postupka nema kvalitetne odluke o vršenju
roditeljskog prava i izdržavanju maloljetne djece poslije razvoda braka.
-Postupak za razvod braka pokreće se tužbom ili predlogom za sporazumni razvod. Ako samo jedan bračni drug
želi razvod on podiže tužbu protiv drugog bračnog druga i traži od suda da njihov status supružnika promijeni, da
prestane razvodom, ali i tuženi brčani drug može do zaključenja glavne rasprave podnijeti protivtužbu i isticati
druge činjenice i okolnosti koje su dovele do poremećaja bračnih odnosa ili tražiti da se brak razvede iz drugih
razloga. Ako jedan bračni drug podnese tužbu za razvod braka, a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave
izričito izjavi da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva smatra se da su bračni drugovi podnijeli predlog za
sporazumni razvod braka.. Pravo na podizanje tužbe za razvod braka pripada samo bračnim drugovima, jer jedino
oni, a ne i treća lica mogu pokrenuti brakorazvodni postupak. Tužba za razvod braka može se podnijeti i preko
punomoćnika. U tužbi za razvod braka pored zahetjava za razvod tužilac može da istakne i drugi zahtjev, kao što
je zahtjev da mu se dosudi izdržavanje na teret drugog bračnog druga, zahtjev da mu se povjere djeca na čuvanje i
vaspitanje, zahtjev da se utvrdi da se drugi bračni drug nedolično i grubo ponašao u bračnoj zajednici, zahtjev za
izdavanje privremenih mjera o smještaju i izdržavanju brčanog druga i djece. Tužbu za razvod braka tužilac može
povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, i sa pristankom tuženog dok postupak nije
pravosnažno završen..
Postupak posredovanja (medijacija)
je faza brakorazvodnog postupka čiji cilj je pokušati da se brak održi,
ili ako to nije moguće nastojanje da bračni drugovi sporazumno riješe posljedice razvoda..
--
Postupak posredovanja čine dva postupka i to postupak za pokušaj mirenja i postupak za postizanje sporazuma
o uredjivanju pravnih posljedica razvoda braka. Pretpostavka za prvi postupak je podnošenje tužbe za razvod
braka, a pretpsotavka za drugi je neuspjeh prvog postupka posredovanja.
Postupak medijacije u bračnim sporovima neće se sprovoditi ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne
sposobnosti, osim ako sud utvrdi da su sposobni da shvate znečenje braka i obaveze koje iz njega proizilaze, ako
je jednom ili oba bračna druga nepoznato boravište najmanje šest mjeseci ili ako jedan ili oba bračna druga žive u
inostranstvu.
--Postupak medijacije izuzetno se može sprovesti iako oba bračna druga žive u inostranstu pod uslovima da
imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje nakon
punoljetstva, a sud ocijeni da nema većih teškoća da bračni drugovi učestvuju u postupku posredovanja.
-Rješavanjem bračnog spora kroz postupak medijacije supružnici mirnim putem uz korektnu komunikaciju
dolaze do zajedničkog sporazuma sa velikom vjerovatnoćom da će on biti poštovan, jer u njemu nema pobjednika
i pobijedjenog kao u sudskoj odluci. Posrednik (medijator) treba da pomogne dijalog i pregovaranje supružnika
koji su odlučili da prekinu zajednicu života i posebno mora voditi računa o najboljim interesima djece..
Postupak za pokušaj mirenja
- Posrednik (medijator) će se u neformalnom razgovoru upoznati sa uzrocima
koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa i nastojati da se ti uzroci otklone ili prevazidju i bračni drugovi
pomire. Ako ocijeni da odnosi bračnih drugova još nisu ozbiljno poremećeni i da se brak može sačuvati ponovo
će zakazati jedan ili više sastanaka da bi se supružnici pomirili i nastavili zajednicu života. Postupak posredovanja
za pokušaj mirenja bračnih drugova mora se sprovesti u roku od mjesec dana od dana dostavljanja tužbe
posredniku. Ako se bračni drugovi u postupku medijacije pomire smatraće se da je tužba za razvod braka
povučena. Bračni drugovi obavezno se pozivaju na sastanak za pokušaj mirenja, ali nisu dužni da se odazovu, i u
tom slučaju izostanak ne opravdaju smatraće se da mirenje nije uspjelo. Ako su odnosi u braku ozbiljno
poremećeni i supružnici čvrsto riješeni da se razvedu medijator neće pomoći da oni prevazidju nesporazume i
brak održe, kada posrednik dostavlja sudu zapisnik o neuspjelom mirenju.
