1
1. Uvod
Ribnjaci su vještački izgrađena ili prilagođena jezera, koja se po želji mogu prazniti ili puniti
vodom. U sistemu kopnenih voda zauzimaju posebno mjesto, jer su pod većim antropogenim
uticajem nego bilo koji drugi tip kopnenih voda. Riba predstavlja značajno mjesto u ljudskoj
ishrani, bilo da je svježa ili prerađena. Sve vrste riba imaju jako veliku nutritivnu vrijednost,
prvenstveno zbog količine proteina koje posjeduju, a i sadrže i hranjiva ulja. Smatra se da je
za život riba i ostalih organizama koji žive u vodi ribnjaka neophodno 10 važnih i 7 manje
važnih hemijskih elemenata. Za osnovne elemente smatraju se: kiseonik, vodonik, ugljenik,
azot, sumpor, fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum i gvožđe, a manje važni su natrijum,
hlor, fluor, silicijum, mangan, jod i arsen. Nedostatak nekih od navedenih elemenata u vodi
može dovesti do negativnih posljedica bilo na ribi, bilo na drugim organizmima, pa se tako
može poremetiti životna ravnoteža unutar samog ribnjaka.
Ribe (
Pisces
)
su hladnokrvne životinje iz skupine kičmenjaka koje žive gotovo isključivo u vodi i dišu uz
pomoć škrga. Naročito dobro osjetilo koje je razvijeno kod riba jest osjetilo bočne linije. Oko
polovina svih kičmenjaka su ribe. Danas na svijetu postoji oko 28.000 vrsta riba. Dijele se i
na: morske i slatkovodne, iako postoje i međuoblici. Ribe su široko rasprostranjene u gotovo
svim vodenim ekosistemima na Zemlji. Nađene su na visokoplaninskim potocima i jezerima
pa sve do najvećih oceanskih dubina. Nauka koja se bavi ribama zove se ihtiologija.
Ribnjaci u kojima se uzgajaju slatkovodne vrste dijele se na toplovodne (šaranske, ciprinidne)
i hladnovodne (pastrvinske, salmonidne) ribnjake. U ovom radu najviše ćemo govoriti o
salmonidnim vrstama riba, jer je njihov uzgoj najzastupljeniji na ovim područjima.
Salmonidne vrste riba najčešće se zadržavaju u hladnijim vodama, potocima, rijekama i
jezerima. Od salmonidnih vrsta na ovim područjima najznačajnije su: potočna pastrmka,
jezerska pastrmka, kalifornijska pastrmka, potočna zlatovčica, jezerska zlatovčica,
neretvanska mekousna pastrmka, glavatica i ohridska pastrmka. Trenutno, najbrojniji su
upravo ribnjaci sa salmonidnim vrstama, od kojih se najčešće uzgajaju kalifornijska pastrmka,
potočna pastrmka, te potočna zlatovčica. Cijelo tijelo salmonidnih vrsta riba
prekriveno je crnim i crvenim ili samo crnim i samo crvenim pjegama,a kod
nekih vrsta i raznolikim prugama kao kod mramora. U sklopu ovog seminarskog rada
dotaknuti ćemo se teme o uzgoju riba na području Bosne i Hercegovine, a posebno ćemo se
osvrnuti na uzgoj ribe u ribogojilištu „Riba Neretva“ u Konjicu. Prikazat ćemo osnovne
informacije o ovom ribogojilištu, kako o samom ribogojilištu, tako i o vrsti riba koje se
najviše proizvode.
2
2. Ribogojilišta u BiH
Bosna i Hercegovina ima više od stoljeća dugu tradiciju uzgoja salmonidnih i ciprinidnih
vrsta. U BiH postoji 41 robogojilište slatkovodnih i morskih riba, registriranih u Uredu za
Veterinarstvo BiH. Postojeći kapaciteti u akvakulturi danas su iskorišteni oko 75%, a jedan
broj kvalitetnih ribogojilišta, zbog devastiranosti, oskudnih materijalnih sredstava i problema
oko imovinskih prava i privatizacije koriste svega 35% kapaciteta. Proizvodi akvakulture u
BiH su konkurentni svejtskom tržištu, a izgrađeni prerađivački kapaciteti omogućavaju još
kvalitetnije proizvode. Zbog kvalitetnih hidroresursa, proizvodnih objekata, prerađivačkih
kapaciteta, dugogodišnje tradicije (preko 100 godina) i educiranosti kadrova, a uz pomoć
države moguće je vrlo uspješno razvijati ovu granu poljoprivrede. Ribogojilišta mogu biti
uzrokom zagađivanja ili smanjenja kvalitete vode kojom se opskrbljuju. Sva ribogojilišta u
BiH ispuštaju iskorištenu vodu bez bilo kakvog prethodnog tretmana. Mogući uticaji otpadnih
voda od uzgoja ribe uključuju kontaminaciju podzemnih voda i površinskih voda usljed
ispuštanja efluenata ili veze sa dolaznim vodama iz rezervoara za skladištenje. U BiH
ribogojilišta su općenito raspoređena u tri glavna regiona: ciprinidni, salmonidni i marinski
(slika 1.).
Slika 1. Položaj većih ribljih farmi u Bosni i Hercegovini
4
3.1. Tehnički opis ribnjaka
Ribnjak „Riba Neretva“ spada u grupu ribnjaka sa prirodnim tokom vode. Lijevim i desnim
dovodnim kanalom, kompleks vanjskih bazena podijeljen je simetrično po dužini. Lijevi
kompleks sastoji se od dvanaest bazena, raspoređenih u tri kaskade. Desni kompleks sastoji se
od šest bazena produžnog rasporeda u dvije kaskade. Površina vanjskih bazena iznosi 1.217,6
m
2
(lijevi kompleks 996,8 m
2
i desni kompleks 220,8 m
2
). Objekat „Mrijestilište“ nastavlja se
na desno raspoređene bazene. Mrijestilište je zatvorenog tipa sa četrnaest bazena za mlađ
ukupne površine od 28 m
2
vode i od 28 m
3
. Građevisna dubina bazena je 1m uz prosječan
nivo vode od 0,7 m pri čemu radni kapacitet svih bazena iznosi cca. 1,000 m
3
vode. Ribnjak
posjeduje skladišni prostor za opremu i sredstva ribnjaka. Osim nepropusnog tla pri građi
ribnjaka, značajan je i reljef. Ribnjak je okružen strmim terenima sa obiljem šumskog
prekrivača.
Slika 2. Bazeni ribnjaka „Riba Neretva“
3.2. Biološki potencijal ribogojilišta „Riba Neretva“
Ribnjak je naseljen sa kalifornijskom pastrmkom sa 20% kapaciteta. Građevinski kapacitet
ribnjaka iznosi cca max. do 50 tona ribe godišnje, uz pretpostavku da se radi tov ribe bez
uzgoja mlađi. Realan uzgoj ribe u našim uslovima iznosio bi cca 10-15 tona ribe godišnje,
obzirom na kapacitet ribnjaka, odnosno da jedna trećina kapaciteta zauzima proizvodnja i
uzgoj mlađi, jedna trećina predkonzum i posljednja trećina konzum. Postojeći kapacitet mlađi
zadovoljava potrebe ribnjaka. Uslovi u ribnjaku osiguravaju biološku konverziju, do 1,5 kg
hrane (1,2-1,5) za 1 kg porasta riblje mase.
