U V O D 
I TEORIJA POSLOVNE EKONOMIJE KAO NAUKA 
Teorija poslovne ekonomije kao specifična naučna disciplina izučava zakonitosti koje 
se ispoljavaju u funkcionisanju preduzeća, uključujući njegovo osnivanje, tekuće 
poslovanje i razvoj. Inače, predmet izučavanja svih ekonomskih
*
 nauka jesu društvene 
manifestacije privređivanja u najširem smislu. To su, u stvari, odnosi koji se 
uspostavljaju među ljudima u procesu društvene reprodukcije. 
Izučavajući pojave u procesu privređivanja sa aspekta društvenih odnosa, 
ekonomske nauke svrstavaju se u sistem učenja o društvu. Zato one predstavljaju jedan 
od podsistema u sistemu društvenih nauka. Iz toga proističe i specifičnost ciljeva i 
metoda na kojima se ekonomske nauke zasnivaju izučavajući ekonomsku stvarnost. 
1. DEFINISANJE TEORIJE POSLOVNE EKONOMIJE 
Teorija poslovne ekonomije  kao specifična  ekonomska nauka izučava  konkretnu 
ekonomsku stvarnost, kao i zakonitosti koje vladaju u datom segmentu društvenog 
života. Tako, dok  makroekonomika izučava opšte zakone po kojima se proizvode, 
razmjenjuju i raspodjeljuju materijalna dobra radi zadovoljavanja društvenih potreba, 
otkrivajući zakonitosti zajedničke svim sistemima društvene reprodukcije, teorija 
poslovne ekonomije  bavi se problematikom ispoljavanja produkcionih odnosa na nivou 
određenih organizacionih sistema koji se javljaju  u obliku osnovnih ekonomskih 
subjekata – preduzeća/poduzeća. Na osnovu ovakve podjele nastao je sistem posebnih 
ekonomskih nauka koji obuhvata: 
 ekonomiku date države
1
 ekonomiku industrije
2
 ekonomiku preduzeća
3
 .
2. TEORIJA POSLOVNE EKONOMIJE U SISTEMU 
EKONOMSKIH NAUKA 
Ekonomske nauke kao element sistema društvenih nauka izučavaju  ekonomsku 
sferu društvenog života. Razvijajući se na zajedničkim osnovama - učenjima političke 
ekonomije - one čine posebnu skupinu društvenih nauka. 
Nastanak i razvoj ekonomskih nauka u skladu je sa ukupnim kretanjima u ekonomskoj oblasti 
društvenog života. Kako se društvo, posmatrano dijalektički, razvijalo u 
  
 *
Pojam  ekonomija potiče od grčke složenice koja se sastoji od reči  oikos = kuća 
(domaćinstvo) i 

nomos = zakon. To se može objasniti kao  zakonitost vođenja domaćinstva odnosno  
privređivanja. 
(Videti: S.Kukoleča, Organizaciono-poslovni leksikon, "Rad", Beograd, 1986). 
1
 ili bilo koje druge društveno-političke zajednice. 
2
 kao i ostalih privrednih djelatnosti (poljoprivrede, trgovine, i sl.) i drugih segmenata 
društvene reprodukcije (energetike, sirovina i sl.), ili društvenih djelatnosti. 
3
 ili drugih oblika organizovanja privrednih i vanprivrednih subjekata. 2 
pravcu jačanja materijalne osnove proizvodnje  i usavršavanja proizvodnih odnosa, 
narastale su i potrebe njegovog naučnog definisanja i usmjeravanja. 
Na višem stepenu razvitka ekonomskog života dolazi do razlučivanja ekonomske 
nauke na niz samostalnih naučnih disciplina, koje su usmjerene na izučavanje posebnih 
problema u ovom segmentu društva. Na taj način, bazna ekonomska nauka - politička 
ekonomija - usmjerena je na izučavanje zakona razvitka društvenih proizvodnih snaga, 
zatim načina proizvodnje i produkcionih odnosa koji nastaju i smjenjuju se u zavisnosti 
od razvoja proizvodnih snaga. 
Drugi dio ekonomske nauke razvijao se u pravcu izučavanja djelovanja ekonomskih 
zakonitosti u konkretnoj ekonomskoj stvarnosti posmatranoj u određenoj vremenskoj 
dimenziji, ili po pojedinim djelatnostima društvene reprodukcije. U tom pravcu razvijala 
se ekonomika kao posebna oblast ekonomskih nauka. 
Izučavajući konkretnu ekonomsku stvarnost na osnovama učenja političke ekonomije, 
ekonomika se dalje raščlanjuje na posebne naučne discipline. Ova klasifikacija se, 
uglavnom, zasniva na specifičnom predmetu, cilju i metodu izučavanja tih pojedinih 
nauka. 
Pojedine oblasti ekonomike razvijaju se u pravcu izučavanja konkretne ekonomske 
stvarnosti jedne društvene zajednice u datom periodu. Drugi dijelovi ove discipline izu-
čavaju samo određene oblasti ekonomske stvarnosti, dok se treća grupa ovih disciplina 
razvija u pravcu izučavanja ekonomske stvarnosti u okviru privrednih subjekata kao njenih 
osnovnih nosilaca. 
Obimnost i složenost ekonomskog života društva uslovljava i potrebu daljnje specijalizacije 
ekonomike, kao i razvoj njenih komplementarnih disciplina. U tom smislu, 
ekonomika se raščlanjuje na ekonomike pojedinih privrednih djelatnosti (ekonomiku 
industrije, ekonomiku poljoprivrede, ekonomiku unutrašnje trgovine, ekonomiku turizma i 
sl.). Isto tako, sistem ekonomskih nauka upotpunjuje se sve većim brojem posebnih naučnih 
disciplina, kao što su ekonomska istorija, ekonomska geografija i privredna statistika, zatim 
nauka o finansijama sa nizom svojih grana, kao i teorije računovodstva i sl. 
Ovako posmatrajući mjesto ekonomike u sistemu ekonomskih nauka, dolazi se do 
zaključka da je to nauka koja se razvija na temeljima političke ekonomije, a da se ona 
dalje grana na ekonomike pojedinih privrednih djelatnosti i ekonomike privrednih 
subjekata. Međutim, s obzirom na sveobuhvatnost, međusobnu uslovljenost i isprepletenost 
pojava u ekonomskoj sferi društvenog  života, ekonomske nauke koje tu oblast 
izučavaju čine jedinstven sistem učenja. 

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti