SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT
TEMA: POSLOVNO ODLUČIVANJE
Mentor:
Student:
Derventa, mart 2013.
1. VRSTE ODLUKA
Postoje različite vrste odluka koje se donose, u zavisnosti od različitih faktora. Nabrojaćemo
neke vrste odluka.
Programirane i neprogramirane odluke
Kakve odluke donose menadžeri zavisi pre svega od prirode problema koji su strukturisani i
često se ponavljaju donose se programirane odluke koje sistemski rešavaju postojeći problem. Ove
odluke se referiraju na postojeće propise i procedure i donošenje ovih odluka često podrazumeva
prenošenje ingerencija za sprovođenje propisane odluke na niže stupnjeve koji kasnije
implementiraju istu na slične problemske situacije.
Sa druge strane kada su u pitanju problemi koji se prvi put javljaju, i na koje postojeći
sistem ne može odgovoriti, donose se tzv. neprogramirane odluke. Ove odluke predstavljaju
jednokratno rešenje koje nije aplikabilno za druge situacije, već je svaki put potrebno iznova
donositi odluke. Neprogramirane odluke uglavnom donosi viši menadžment i one po prirodi stvari
zahtevaju kreativnost u prosuđivanju i izlistavanju potencijalnih rešenja. Ove odluke su, na pimer,
odluke o investiranju, odluke o pokretanju nove proizvodne linije itd.
Očekivane i neočekivane odluke
Odlučivanje zahteva dobro prioritiziranje, to jest sposobnost razdvajanja hitnog od
nevažnog. Ovo je potrebno kako bi se predupredilo gubljenje vremena na rešavanje nevažnih
problema ali i situacije propuštanja hitnih i važnih problema na koje je neophodno reagovati.
Dugoročne odluke zahtevaju sigurnost u konačni ishod, cilj. Kada vam svrha bude jasna, moći ćete
odlučiti šta treba raditi. Pritom je presudno odlučiti da se nešto učini, a ne dopustiti da se stvari
događaju same od sebe, zbog oklevanja ili nedelovanja. Odluke koje menadžeri donose
svakodnevno mogu biti dvojake prirode: očekivane odluke i neočekivanje odluke.
1
Očekivane odluke su uglavnom odluke vezane za preporuke za zapošljavanje novog
kandidata, odluke o nagrađivanju, preporuke za napredovanje, odobravanje zahteva za godišnjim
odmorom, podela redovnih zadataka podređenima, različite odluke na sastancima i sl. Neočekivane
odluke mogu biti na primer: iznenadni zahtevi zaposlenih za slobodne dane, zahtevi za
premještajem onih zaposlenih koji se ne slažu s nekime u organizacijskoj jedinici u kojoj rade,
iznenadni kvarovi opreme koja se koristi u procesu proizvodnje, odluke vezane uz suzbijanje straha
zaposlenih od novih tehnologija, novih strojeva i sl. (uopšteno strah od promjena), iznenadna bolest
ključnih radnika i sl. Iako se čini da menadžeri lakše donose očekivane odluke jer imaju više
vremena razmisliti o njima, to ne znači da svi menadžeri njih lakše donose. Tako je na primer
odluka koga zaposliti, iako očekivana, za mnoge menadžere teška.
Reaktivno i proaktivno odlučivanje
Kao što je navedeno u uvodnim lekcijama, proces donošenja odluka otpočinje
ustanovljavanjem potrebe za donošenjem odluka. Situacije potrebe za donošenjem odluke može biti
uzrokovana novonastalom situacijom koja zahteva hitnu reakciju ili pak može biti uzrokovana
novom potrebom koja je nastala kao rezultat sagledavanja situacije i odluke da se preuzme
inicijativa koja će ponuditi novu kvalitetniju situaciju.
Reaktivno odlučivanje je takvo odlučivanje koje predstavlja davanje odgovora na postojeće
zahteve, tj. promene u okruženju. Proaktivno odlučivanje podrazumeva donošenje odluka u
1
Sikavica, P., B. Bebek, H. Skoko, D. Tipuric:
Poslovno odlucivanje
, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb,1999.
4
