Prof.dr Aleksandar Andrejvić, Milan Ceković

 

        

SKRIPTA IZ PREDMETA 

   POSLOVNO PREGOVARANJE

     (VEŠTINA KOMUNICIRANJA I PREGOVARANJA)

 

1

                      

          

UNIVERZITET EDUCONS 

Predgovor

Pregovaranje,   posebno   ono   poslovno   je   veština   kojoj   se   čovek   uči   i   predstavlja 

komunikacijski proces sa ciljem racionalnog rešavanja problema ili sukoba interesa između 
dveju ili više strana. Uvek se može postaviti pitanje, da li pregovaramo na zadovoljavajućem 
nivou, odnosno da li to dobro činimo?

Mnogi   stručnjaci   tvrde   da   se   uspešne   rezultate   pregovora   postižu   oni   ljudi   koji 

poseduju znanja, veštine i lične karakteristike koje su neophodne za pregovaranje, ali oni koji 
imaju razrađen plan pregovora. Imajući ovo u vidu, svako ko teži da postigne dobre rezultate 
u pregovaračkom procesu mora biti upoznat sa celokupnim procesom pregovaranja, odnosno 
sa temeljnim načelima tog procesa.

Skripta je napisan u cilju omogućavanja studentima Univerziteta Educons da ovladaju 

osnovnim psihološkim, komunikološkim i organizacijskim aktivnostima korisnim za uspešno 
vođenje poslovnih pregovora. Studenti će imati priliku da se upoznaju sa osnovnim vrstama 
poslovnog pregovaranja, tehnikama istog, a sama skripta može poslužiti kao korisna studija 
svim licima kojima je neophodno upoznavanje sa procesom poslovnog pregovaranja.

2

background image

1.KOMUNIKACIJA                             

1.1   DEFINISANJE   I   ODREĐIVANJA   STRUČNIH   OBLASTI 
KOMUNIKOLOGIJE 

 

Uspešno poslovno pregovaranje zavisi od mnogo faktora i iziskuje poznavanje više 

disciplina kojima bi jedan pregovarač trebalo da vlada ne bi li došao u poziciju da njegove 
pregovaračke aktivnosti dovedu do pozitivnih razultata. U cilju ovladavanja pregovaračkih 
veština neophodno je da se ovlada osnovnim principima komunikologije, interdisciplinarne 
nauke   koja   svoje   korene   vuče   iz   veština   kao   što   su:   besedništvo,   retorika,   gramatika, 
filozofija, psihologija, lingvistika, itd. Danas se komunikologija povezuje sa psihoanalizom, 
neurologijom, informatikom i sociologijom.

Komunikologija je mlada nauka, tek u prošlom veku nazvana ovim imenom, mada se 

mimo imenovanja te nauke, može konstatovati da je ona stara koliko i ljudski rod, budući da 
je njen osnovni zadatak da prati i posmatra opštenje, način ostvarivanja veza između ljudi, 
odnosno veza prema ljudima i okolini i sl.

Način komuniciranja je veština koja se može naučiti, uvežbati i usavršiti. Budući da 

teži   ostvarivanju   humanog,   kvalitetnog,   estetskog   elementa,   komunikacija   može   imati   i 
umetničke odlike. Veština komuniciranja predstavlja aktivnost duha koja se sa vremenom i 
iskustvom menja, transformiše, preoblikuje. Komunikacija je utkana u sve pore privrede i 
umetnosti, bilo kao veština ili jedan od segmenata u interdisciplinarnom pristupu.

Komunikacija   je   permanentan   proces   koji   podrazumeva   slanje-odašiljanje   i   primanje 
informacije, neverbalnu i verbalnu komponentu u opštenju, a osnovni cilj je razmena ideja.

Ostvarivanje razmene ideja podrazumeva uspostavljanje tzv. komunikacijskih mostova 

i   prevazilaženje   smetnji   i   barijera.   U   tom   smislu   koriste   se   različite   tehnike   i   metode 
komuniciranja, u odnosu na različite oblasti i sfere poslovnog okruženje i društvenog života.

Imajući u vidu teorijsko-istraživačke aspekte stručno polje savremene komunikologije 

je raznoliko i prošeto interdisciplinarnim pristupom. Stručno polje komunikologije je moguće 
na osnovu raznih principa podeliti u nekoliko oblasti:

4

1.

Interdisciplinarno   komuniciranje

  izučavanje   interaktivne   komunikacije   i 

međuljudskih odnosa i veza. Usmereno je istraživanju verbalnih i neverbalnih poruka 
u   uspostavljanju   i   razvijanju   ličnih   veza.   Osnovne   teme   interdisciplinarnog 
pregovaranja   uključuju   i   veštine   ubeđivanja,   interpersonalni   sukob   privlačnost 
sagovornika, strah od komuniciranja i dr. 

2.

Komuniciranje u malim grupama

 predstavlja oblast u kojoj se izučava komuniciranje 

tri i više osoba. Ova oblast komuniciranja istražuje način nastanka malih grupa, kako 
se definišu i ostvaruju ciljevi i rešavaju problemi. Teme koje dominiraju, a vezane su 
za komunikaciju u malim grupama odnose se na koheziju grupe, ulogu članova i 
vođstvo grupe, konsenzus, sukob u maloj grupi, uspešnos male grupe, porodica kao 
mala grupa. 

3.

 

Jezik i kodovi značenja

 je oblast koja kao osnovnu temu svog izučavanja ima  

verbalne i neverbalne znakove i  poruke. Istraživanje interkulturalnog i neverbalnog 
komuniciranje, oblikovanje, prenos i tumačenje poruka, te pojedine lingvističke teme  
iz strukture jezika i teksta, fonologije, semantike i pragmatike.

 

4.

Organizacijsko komuniciranje

 pokriva oblast u kojoj se izučavaju komunikacijski  

procesi koji se odvijaju  između različitih organizacija. Izučavaju se problemi i načini 
interpersonalnog i komuniciranja u maloj grupi u kontekstu organizacije. Teme 
uključuju komuniciranje između nadređenih i podređenih, pregovaranje, rešavanje 
sukoba, mreže i sisteme poslovnog komuniciranja i dr. 

5.

Javno komuniciranje

 pokriva oblast komuniciranja u javnim forumima. Teme su 

govorništvo, ubjeđivanje, argumentacija, rasprava. Oblast podrazumijeva i izučavanje 
tema iz obrazovnog i političkog komuniciranja. 

6.

 

Masovno komuniciranje

 podrazumijeva izučavanje jednosmernog komuniciranje uz 

posredovanje medija (štampe, televizije, filma i interneta). Teme se odnose na  
oblikovanje i uticaj poruka u masovnom komuniciranju, javno mnijenje, medijsko 
zakonodavstvo, kritičku analizu poruka u medijima i dr. Podoblasti su reklama, 
novinarstvo, odnosi s javnošću, medijska kultura, itd. 

1

1.2 NAČIN PRENOŠENJA PORUKE  

Najznačajniji   momemnat   u   komunikaciji   je   prenošenje   informacija.   Informacija   je 

obaveštenje,   saopštenje,   podatak.   Informacija   treba   da   bude   pouzdana,   proverena, 
konrolisana, ali i dinamična. 

Informacija   je   podložna   promenama   (komunikativni   dinamizam).   Proces   protoka 

informacije   ne sastoji samo od slanja informacije već i od zahteva i primanja, kao i od 
dekodiranja   određene   poruke.   Proces   komuniciranja   je   dvostran   koji   je   sastavljen   od 

1

 Rubin, R. B., Rubin, A. M., & Piele, L. J. (1999). 

Communication research: Strategies and sources.

 Belmont, 

CA: Wadsworth, str. 5-7).

5

background image

proces   komuniciranja   kontroliše   da   je   prisutan   zavidan   nivo   samouverenosti   i 
sigurnosti.

6. Treba uočiti momenat kada se druga strana u dijalogu prilagođava i pokušava da 

uspostavi mostove u komunikaciji i pokazuje želju za razumevanjem. Uočavanje 
ovakvog   trenutka   prilikom   odvijanja   složenih   pregovora,   predstavlja   vrhunsku 
veštinu komunikatora,

7. Uočavanje sopstvene greške i posledica koje ta greška ima ili može imati na proces 

u   celini;   pokušaj   otklanjanja   te   greške,   bez   izvinjavanja,   ali   sa   promenom   u 
ponašanju. To će sagovornku biti najbolji znak da se menja taktika ili da postoji 
svest o odabranom pogrešnom načinu koji se želi promeniti ili prilagoditi. 

8. Poentiranje bez trijumfa – nikada ne treba pokazati da se iz pregovora eventualno 

izlazi kao pobednik ili sa blagom prednočću. Sigurnost i kompetentnost ne treba 
dokazivati likovanjem i uživanjem u postignutom uspehu i nadmoći. 

Zašto dolazi do nerazumevanja

?

 Postoji više razloga:

NERAZUMLJIVO PRENETA PORUKA

 – terminološki problem. 

Informacija treba biti jasna, koncizna, a osoba prilikom formulacije treba obratiti pažnju da 
terminologija koja se koristi prilikom izražavana bude adekvatna. Nisu retki primeri kada se, i 
na   osnovu   pogrešnih   motiva,   upotrebljavaju   potpuno   pogrešni   termini.   Često   do 
nerazumevavnja   dolazi   u   slučajevima,   kada   sagovornik,   ili   sagovornici   koriste   termine 
motivisani potrebom da na okruženje ostave utisak izuzetno stručne osobe, a sa druge strane, 
dešava   se,   da   osobe   koje   primaju   informaciju,   dodatnim   pitanjima   ne   razjašnjavaju 
nerazumljive poruke.

SUDAR VIŠE RAZLIČITIH IDEJA – 

sukob sujeta 

Na  samom   početku   napomenuli  smo   da  je  komunikologija  povezana  i   sa   psihoanalizom. 
Ljudska sujeta je jedan od najvećih pokretača ljudskog ponašanja i reakcija. 

Sujeta možemo odrediti kao potrebu za dokazivanjem sopstvene više vrednosti

Nisu retki primeri, kada se sopstvena ideja doživljava kao štit sopstvene sujete. Postoje osobe, 
koje braneći sopstvenu sujetu, ne odstupaju od svojih ideja, iako one nemaju utemeljenost u 
argumentima, a često se ideja sagovornika opovrgavaju i negiraju na osnovu sopstvene sujete. 
Sudar više različitih ideja je moguć i kada sagovornici različito tumače iste pokazatelja.

PRIMER: 

Na   sastanku   između   generalnog   direktora,   direktora   marketina   i   direktora   prodaje, 
zaključeno je da je u prethodnom kvartalu zabeležen pad prodaje od 15% u odnosu na isti 

7

Želiš da pročitaš svih 149 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti