FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO UNIVERZITETA 

„UNION – NIKOLA TESLA“ U BEOGRADU

ORGANIZACIJA I POSLOVNA KULTURA

- Семинарски рад -

POSTUPAK ZA PROMENU ORGANIZACIONE KULTURE

            

Profesor: 

    

Student:

       Nevena Krasulja

       Nina Milanović

                                                                                                               br. indeksa 183/2016

Kragujevac,

Decembar 2016. године

1

POSTUPAK ZA PROMENU ORGANIZACIONE KULTURE

Rezime: 

Organizaciona kultura je jedan od bitnih faktora

 

za razvoj, opstanak preduzeća na tržištu. U 

tekstu su opisane neke od vrsti organizacionih kultura, merenja organizacionih kultura kroz konkurentsku 
vrednost, profilisanje organizacionih kultura i jasna definicija šta je to organizaciona kultura. Navedeni su 
primeri nekih najvećih svetskih kompanija i njihova borba za ostanak na tržištu.

Za   uvođenje   organizacione   kulture   preduzeća   potrebno   je   ustanoviti   kakva   kultura   vlada   u 

preduzeću   i   najbolje   načine   koji   tip   organizacione   kulture   primeniti   kako   bi   postigli   uspeh   i   ostali 
konkurentska firma na tržištu. Da bi se to uradilio može se primeniti merenje organizacione kulture. Jedan 
od načina marenja organizacione kulture je merenje organizacione kulture kroz konkurentsku vrednost. 
Ovakav način merenja pomaže da se indetifikuje osnovna kulturna dinamika koja postoji u organizaciji. 
Ovaj okvir je razvijen u ranim 80-im godinama, kao rezultat studija o organizacionoj efikasnosti (Quinn 
& Rohrbaugh, 1981.). Ovakvo merenje se vrši kroz dve dimenzije koje razlikuju fokus na fleksibilnost, 
diskrecije i dinamičnost sa fokusom na stabilnost, reda i kontrole. Ovakav vid merenja se može prikazati 
na slici četiri kvadranta (Beyer & Cameron, 1997; Cameron & Ettington, 1988;

 

Lawrence & Nohria, 

2002;

 

Mitroff, 1983; Wilber, 2000). 

Za   profilisanje   organizacionih   kultura   koristimo   instrumente,   jedan   od   instrumenata   je 

Organizational   Culture   Assessment   Instrument   (OCAI).   OCAI   je   razvijen   radi   indetifikacije   jednog 
profila organizacione kulture. On se koristi u 10 000 organizacija širom sveta u većini sektora. Bazira se 
na ocenjivanju organizacije od strane pojedinca između više različitih scenarija. 

U daljem tekstu su detaljnije opisane organizacione kulture, njihova merenja i profilisanja i neki 

od načina na koje je to moguće uraditi. 

Veći deo tekuće naučne literature tvrdi da uspešne kompanije – one sa ustaljenom profitabilnošću 

i iznad normalnog finansiskog povratka – odlikuju dobro definisani spoljni uslovi. Ovi uslovi uključuju 
(1) imati visoke prepreke za ulazak (npr. na poteškoće u drugim firmama da uđu na tržište, ako 
konkurenti postoje), (2) ne zamenljivi proizvodi (npr. drugi ne mogu duplirati firmin proizvod, ni malo 
bez obzira da li alternativa postoji), (3) udela velikih tržišta (npr. firma može da profitira na skali 
ekonomije i efikasnosti dominacije na tržištu), (4) kupci sa niskom pregovaračkom moći (npr. kupci 
nabavke proizvoda firme postaju zavisna o firmi, jer nemaju druge alternativne izvore), (5) dobavljači sa 
niskim pregovaračkim moćima (npr. dobavljači firme postaju zavisni jer nemaju druge alternativne 
kupce),(6) rivalitet među konkurentima (npr.podsticaji za poboljšanje su produkti rigorozne 
konkurencije), i (7) retki proizvodi ili usluge (npr. nudi nešto što ni jedna druga kompanija ne pruža) 
(Porter, 1980,; Barni, 1991). 

Bez sumnje, ovo su poželjne funkcije koje jasno unapređuju finansiski uspeh. Značajan broj 

istraživanja podržava značaj tih faktora. Kako god, ono što je značajno je da  nekolicina od najuspešnijijh 
američkih firmi, u proteklih 20 godina, nisu imali ni jednu od ovih konkurencskih prednosti. U top 5 
izvođača u zadnje 2 decenije pre 20 veka- pre dot. com bubble - koji je doslovno oduvao konkurenciju u 
finansisiki nepovrat,  nisu bili primaoci nekog preduslova za uspeh. Ove vrlo uspesne firme uključuju 

2

background image

           Pregled literature o kulturi u organizacionim studijama otkriva da većina pisaca  treba da se 
dogovori koja kultura se odnosi na vrednost uzeo-za-gotovo, osnovne pretpostavke očekivanja i definicije 
koje karakterišu organizacije i njihove članove (to jest, oni su osvojili funkcionalne, sociološke 
perspektive). Većina diskusija o organizaciji kulture (Cameron & Ettington, 1988; O’Reilly & Chatman, 
1996; Schein, 1996) slažu se sa idejom da kultura predstavlja društveno konstruisanje osobina 
organizacija koji služi kao „koji služi kao socijalni lepak“,  koji služi za povezivanje organizacija zajedno. 
Kultura predstavlja „ kako stvari stoje ovde“, ili preovladavanja ideologija koje ljudi nose u njihovim 
glavama, samim tim kultura utiče na put i način na koji članovi organizacije misle, osećaju i ponašaju se. 

             Ono što je važnije koncept organizacije kulture se razlikuje od koncepta organizacione klime. 
Klima se odnosi na privremene stavove, osećanja i percepcije pojedinaca ( Schneider, 1990 ) kultura je 
kao trajna sporo promenljiva, osnovna karakteristika organizacije; klima, jer se zasniva na stavovima, 
može se promeniti brzo i dramatično.  Kultura se često, obuhvatno odnosi kao neprimetan aspekt 
organizacije, klima se odnosi na vidljive osobine organizacije. Kultura uključuje osnovne vrednosti i 
pristanak tumačenja o tome kako stvari stoje.Klima uključuje i individualne perspektive koje su često 
modifikovane kao situacije promene i nove informacije koje se nalaze. Kao pristup promene u ovom 
članku se fokusiraju na kulturne osobine umesto osobine podneblja. Smatra se da „veza između saznanja, 
ljudske interakcije, i opipljivih simbola  ili predstavljanje činjenica u organizaciji“ (Detert, Schroeder, & 
Mauriel, 2000:853), ili , drugim rečima, „kako stvari stoje u organizaciji nego prolaznih stavova ljudi oko 
njih.

            Nažalost većina ljudi nije svesna svoje kulture dok ona nije izazvana, dok ne osete iskustva druge 
kulture ili dok ne otvore svoju organizacionu kulture za promene kroz okvire ili modele. Kao na primer, 
većina ljudi se ne probudi ovog  jutra, sa jasnom odlukom koji jezik će da koristi. Tek kada se suoče sa 
drugim jezikom, ili određenim pitanjima na tom jeziku, tad ljudi postaju svesni da je jezik jedna od 
njihovih definisanih osobina. Slično, u većini vremena kultura je neprimetna jer nije izazvana ili svesno 
jasno izražena. Merenje kulture je pravi izazov za organizacione naučnike i agente promena. 

Merenje organizacione kulture kroz konkurentsku vrednost

            Okvir konkurencije vrednosti pokazao se kao koristan okvir za procenu i profitiranje dominantne 
kulturne organizacije, jer pomaže pojedincima da indentifikuje osnovnu kulturnu dinamiku koja postoji u 
njihovim organizacijama. To pomaže da se podigne svest o kulturnim atributima. Ovaj okvir je razvijen u 
ranim 1980-im kao rezultat studija o organizacionoj efikasnosti (Quinn & Rohrbaugh, 1981), a zatim 
studija kulture, rukovodstva, strukturi i obrade informacija ( Cameron, 1986; Cameron & Quinn, 1999). 
Okvir se sastoji od dve dimenzije, koja razlikuje fokus na fleksibilnost, diskrecije i dinamičnost sa 
fokusom na stabilnost, reda i kontrole. Na primer, neke organizacije su efikasne jer su se promenile, 
prilagodile , dok su druge organizacije efikasne jer su stabilne, predvidljive i mehaničke. Ova dimenzija 
se kreće od opsega organizacione raznovrsnosti i gipkost na jednom kraju organizacione postojanosti i 
trajnosti na drugom kraju.

            Druga dimenzija razlikuje fokus na unutrašnje orjentacije, integracije i jednistva sa fokusom na 
spoljnu orjentaciju definiciju i rivalstvo. To jest neke organizacije su efikasne jer imaju skladne 
unutrašnje karakteristike, dok su druge efikasne jer se one fokusiraju na interakciju ili izvan njihove 
granice u konkurenciji sa drugima. Ova dimenzija se kreće od prilagodljivo organizacione na jednom 
kraju organizacije razdvajanja i nezavisnosti, sa druge strane. 

            Zajedno ove dve dimenzije formiraju cetri kvadranta, od kojih svaka predstavlja posebnu grupu 
organizacionih pokazatelja efikasnosti. Figura 1 ilustruje odnose između ove dve dimenzije. Te dimenzije 
su pronađene da predstavljaju ono što ljudi vrednuju o radu organizacije i šta oni definišu kao dobro i 
odgovarajuće. Međutim, ove dimenzije su poređene da tačno opisuju kako  ljudi obrađuju informacije, 
koje postoje za ljudske potrebe, a čije se osnovne vrednosti koriste za formiranje sudova i preduzimanje 
akcije ( Beyer & Cameron, 1997; Cameron & Ettington, 1988; Lawrence & Nohrija, 2002; Mitroff, 1983; 
Wilber, 2000). Stoga, opisuju neke od fundamentalnih koje sačinjavaju osnovne organizacione kulture 
(Cameron & Quinn, 1999). 

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti