UVOD
U središtu savremene postkejnsijanske makroekonomske analize nacionalnog dohotka
nalazi se razmatranje štednje i investicija, jer se međusobnim djelovanjem štednje i
investicija objašnjava nivo ukupnog nacionalnog dohotka i ukupna zaposlenosti. Ova,
inače, vrlo aktuelna problematika, često se interpretira na različite načine.
John Maynard Keynes udario je temelje savremenoj makroekonomskoj analizi.
Naime, za razliku od tzv. tradicionalne ekonomije, čiji je predmet izučavanja
problematika cijena i raspodjele, Keynes u prvi plan ističe problematiku
makroekonomskih agregata(prije svega problematiku zaposlenosti). On polazi od tzv.
nevoljne nezaposlenosti, kao žalosne stvarnosti kapitalističkih zemalja i kao važnog
predmeta ekonomske analize.
Analiza Keynes-a i njegovih savremenika bila je,prije svega, orijentisana ka analizi
zaposlenosti,no savremena makroekonomska analiza želi ukazati na jedan obimniji
karakter, te je više orijentisana ka analizi nacionalnog dohotka.Savremena
makroekonomska analiza polazi od Keynes-ovih koncepcija: sklonost potrošnji i sklonost
štednji.
Na Kejnsovu teoriju i kejnsijanstvo nastavlja se postkejnsijanstvo,njegova osnova,
odnosno osnovne ideje zasnovane su na Kejnsu i njegovoj teoriji. Kejns je sa svojim
idejama postavio temelje postkejnsijanstvu, odnosno postkejnsijancima. Oni u svom
daljem radu proširuju određene ideje i kao elemente analize uzimaju više
makroekonomskih agregata, kao što su: potrošnja, štednja, investicije,to su osnovni
agregati koje postkejnsijanci analiziraju, pored njih oni analiziraju i multiplikator
investicija, inflacioni i deflacioni jaz, kao i fisikalnu i monetarno-kreditnu politiku.
4
1.Potrošnja i štednja
Ukupan nacionalni dohodak zavisi od obima ukupne zaposlenosti (Z). Ukupna
zaposlenost zavisi od agregatne efektivne tražnje (Te) koja se sastoji iz dva dijela, i to
rashoda na potrošnju (Tp) i rashoda na investicije (Ti) iz čega slijedi da je:
Te=Tp+Ti
Dohodak se sa druge strane raspodjeljuje na potrošnju i štednju. Slijedi da je potrošnja
(P) , ukoliko nema spoljne trgovine,državne investicije,oporezivanja itd, jednaka razlici
dohotka (D) i štednje (Š).
P=D+ Š
dok je
D=P+ Š
Š=D-P
1
Kao što vidimo dohodak se dijeli na dva dijela:
- dio usmjeren ka potrošnji
- dio usmjeren ka štednji
Međusobni odnos potrošnje i štednje, kao dva namjenska dijela individualnih dohodaka,
je komplementaran.To, dakle, znači da povećanje jedne veličine dovodi do smanjenja
druge, i obrnuto.
Nadalje, očigledno je da ukoliko imalac dohotka svoj dohodak više usmjeri ka potrošnji,
relativno je mala mogućnost mu ostaje za štednju, te ukoliko imalac dohotka svoj
dohodak više usmjeri ka štednji, doći će do opadanja potrošnje.
1.1.Analiza skolonosti potrošnji i štednji
Nivo potrošnje i štednje zavisi od nivoa nacionalnog dohotka. Ukoliko je nacionalni
dohodak niži, njegov najveći dio će tada odlaziti na potrošnju, a štednja će biti niska.
Ovdje Kejns uvodi kategorije sklonost potrošnji (SP) i sklonost štednji (SŠ) koje daju
uvid u dio jedinice nacionalnog dohotka koji se odvaja za potrošnju i dio koji se odvaja
za štednju.
SP=P/D
SŠ=Š/D
S obzirom da su ove dvije veličine komplementarne, njihov zbir je jednak jedinici:
SP+ SŠ =1
2
1
Dr Lazar Pejić,dr Miomir Jakšić; Elementi makroekonomske analize,Beograd 1986, str.13
2
Dr Lazar Pejić,dr Miomir Jakšić; Elementi makroekonomske analize,Beograd 1986, str.15
5
