Univerzitet u Banjoj Luci
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Boško Bijelonić, 998/12
Stella Vučković, 1020/12
Nevena Stošić, 1002/12
POVEZANOST STILA AFEKTIVNE VEZANOSTI I
SKLONOSTI KA ALKOHOLIZMU I NARKOMANIJI
Bivarijantni frekvencijski nacrt
Banja Luka, 2015.
POVEZANOST STILA AFEKTIVNE VEZANOSTI I SKLONOSTI KA
ALKOHOLIZMU I NARKOMANIJI
Sažetak
Ovaj nacrt namjenjen je za istraživanje povezanosti između stila afektivne vezanosti i
sklonostima ka narkomaniji i alkoholizmu u populaciji odraslih kako zavisnika tako i onih koji to
nisu. Stil afektivne vezanosti bi bio izmjeren i utvrđen pomoću Upitnika za procjenjivanje
afektivne vezanosti adolescenata i odraslih (UPIPAV-R), koji bi bio zadat na uzorku od 80
ispitanika ( N= 80) od kojih su 20 zavisnika od narkotika, 20 zavisnika od alkohola i 40
ispitanika koji nemaju problem sklonosti ka zavisnostima ovog tipa.
Ključne riječi
:
afektivna vezanost, narkomanija, alkoholizam
2
Uvod
Interesovanje za ovo istraživanje proisteklo je iz mnogobrojnih podataka koji ukazuju na to da su
alkoholizam i narkomanija težak problem današnjeg društva. Sve je veći broj mladih ljudi koji
zloupotrebom ovih supstanci bježe od sopstvenih problema, uslijed nemogućnosti da se na drugi
način izbore sa životnim situacijama kao i posljedicama svojih odluka. Međutim, s obzirom na to
da ne postanu svi ljudi zavisnici od alkohola ili droge, nailazimo na problem identifikacije
faktora koji se mogu dovesti u vezu sa sklonostima ka konzumaciji gorepomenutih supastanci. U
ovom istraživanju, mi ćemo se usmjeriti na obrasce afektivne vezanosti i njihovu povezanost sa
sklonostima ka alkoholizmu i narkomaniji.
Problem istraživanja
Posljednih nekoliko godina sve je veći broj istraživanja koja se bave tematikom afektivne
vezanosti roditelja sa djecom i njenim posljedicama po vezivanje u odrasloj dobi. Pojam
afektivne vezanosti (AV) se odnosi na specifičan odnos koji se u najranijem djetinjstvu formira
izmedju majke i djeteta i prisutan je kao trajna psihološka veza kroz čitav život (Holmes, 2004;
prema Stefanović Stanojević, 2010). Teorija afektivne vezanosti nastaje sredinom XX vijeka.
Njen osnivač, engleski psihijatar John Bowlby (1998), insistirao je na značaju i ulozi ranih
odnosa djeteta sa majkom i taj odnos definisao kao afektivnu vezanost. Na osnovu kvaliteta ranih
odnosa između djeteta i majke sačinjena je klasifikacija individualnih razlika i definisani su
tipovi AV, koji (u formi unutrašnjeg radnog modela), u značajnoj mjeri utiču na formiranje
ličnosti, odnose koje osoba uspostavlja, kao i aktivnosti kojima teži (Stefanović Stanojević,
2010). Na osnovu rane interakcije majke i djeteta preko koje dolazi do razmjene brojnih signala,
i na osnovu reakcije majke na te signale djeteta, dijete formira unutrašnji radni model sebe i
unutrašnji radni model drugih (Stefanović Stanojević, 2010). Prvi postupak za klasifikaciju
individualnih razlika razradila je Marry Ainsworth (1978). Ukoliko su oba modela pozitivna
dijete ima sigurni obrazac AV (Ainsworth, 1978). Ukoliko je jedan od modela negativan radi se
o nesigurnom obrascu AV. Shodno tome, pored sigurnog (pozitivan model i sebe i drugih),
postoje : povučeni obrazac (pozitivan model sebe, negativan model drugih), ambivalentni
obrazac (negativan model sebe, pozitivan model drugih), dezorganizovani (negativan model sebe
i negativan model drugih).
4
Na osnovu Intervjua za procjenu afektivnog vezivanja odraslih (AAI- Adult Attachment
Interview), koji je razvila Marry Main sa saradnicima (Main i sar., 1985, prema Stefanović
Stanojević, 2010), podstakao se razvoj nove faze u oblasti teorije i istraživanja vezanosti. Svaki
obrazac AV i djetinjstvu ima svoj odgovarajući obrazac u odraslom dobu. Dakle, postoje četiri
tipa: TIP Ds (nesigurno/izbjegavajuće afektivno vezivanje), TIP F (sigurna afektivna vezanost),
TIP E (nesigurno/preokupirana afektivna vezanost) i TIP U/d (nesigurno/dezorganizovana
afektivna vezanost) (prema Stefanović Stanojević, 2010).
Prethodna istraživanja (Davidson i Ireland 2009; Doumas i sar. 2006; Molnar i sar. 2010;
Thorberg i Lyvers 2010; prema Borhani, 2013) su ukazala na to da se afektivna vezanost, tačnije,
stilovi AV, mogu dovesti u vezu sa konzumiranjem droga i interpersonalnim problemima kod
odraslih. Studija koju su sproveli Davidson i Ireland (2009) na ispitanicima koji su bili
podijeljeni u dvije grupe (oni koji su konzumirali drogu i oni koji nisu) ispitivala je povezanost
izmedju uzimanja droge svakog pojedinca i njihovih stilova suočavanja, osobina ličnosti i stilova
afektivne vezanosti. Rezultati ove studije pokazali su da postoji veza između osobina ličnosti i
stilova afektivne vezanosti, ali da veza izmedju upotrebe droge i nesigurnih stilova AV nije
statistički značajna (prema Borhani, 2013). Rezultati novije studije Borhanija (Borhani, 2013)
pokazali su da će ispitanici sa višim nivoom nesigurnog vezivanja u partnerskim odnosima
(mjereno ERC-R upitnikom) imati veću tendenciju za konzumiranjem droge, dok će oni sa nižim
nivoom nesigurnog vezivanja imati manju tendenciju za upotrebom iste.
Istraživanja povezanosti stilova AV i konzumiranja (tj. zloupotrebe) alkohola su rijetka.
Prethodno navedena studija Borhanija (Borhani, 2013) jedna je od rijetkih koja ispituje ovu
povezanost. Rezultati studije ukazuju na to da su ispitanici koji zloupotrebljavaju alkohol skloni
vjerovanju: da ih partneri upoređuju sa prethodnim partnerima, da će ih partneri napustiti kada ih
stvarno upoznaju, te da će ih njihovi partneri napustiti. Sva ova uvjerenja podržavaju teoriju da
će ljudi sa nesigurnim stilom vezivanja pokazivati veću tendenciju ka konzumiranju i zloupotrebi
alkohola.
5
