POVIJEST SPORTA
Najstariji tragovi ljudskog bavljenja sportom stari su čak šest tisuća godina. Još oko
4000. godine prije Krista, Kinezi su se bavili gimnastikom i tjelovježbom. To je ono što
pouzdano znamo, no mnogi povjesničari uvjereni su da je sport i puno stariji te da se
čovjek njime bavio još otkako je postao svjesno biće.
Nema točnih podataka jesu li se u drevnoj Kini i natjecali u gimnastici, ili su je
prakticirali kao vid zdravog života pa se može reći kako su najstarija sportska natjecanja
ona koja su se prije više od tri tisuće godina održavala u Egiptu (hrvanje) i Srednjoj
Americi. Na području koje su obitavale civilizacije Asteka i Maja igrala se i prva
momčadska igra - danas je nazivamo jednostavno Srednjoamerička igra loptom. Cilj je
bio ubaciti loptu kroz jedan od dva "gola" ili "koša", odnosno kamene prstenove
postavljene iznad igrališta. Lopta se nije smjela udarati dlanovima, šakama ili nogom
ispod koljena pa su najbolji igrači bili izuzetno vješti u udaranju kukovima, butinama i
nadlakticama.
Nešto kasnije, najranije 500 godina prije Krista, pojavljuju se i prve momčadske igre koje
nalikuju na danas nam dobro poznate i popularne sportove. Kinezi igraju "cuju"
(doslovan prijevod je "šutni loptu"!), nalik današnjem nogometu, Rimljani igraju
harpastum, vrlo sličan ragbiju, a Gali na području današnje Irske igraju hurling. Iako ga
mnogi smatraju pretečom hokeja na travi, važno je spomenuti da se hurling i dan danas
igra u Velikoj Britaniji, ali i SAD-u, Australiji te nekim afričkim i južnoameričkim
državama i tako se može nazvati najstarijim momčadskim sportom kojim se ljudi i danas
bave.
Kako bi se dobio uvid u pojedine športove bitno je spomenuti određene činjenice vezane
uz povijesti športa. Šport je nastao s prvim čovjekovim aktivnostima kao što su lov i
ribolov. U antičko doba fizičke su se aktivnosti razvijale posvuda u svijetu kroz razne
oblike igre. U 4. stoljeću šport je postao razbibriga barbara: dvoboji, turniri, streličarstvo
i dr. Igre s loptom nisu bile dobro prihvaćene, a ponekad su bile čak i zabranjivane.
Kasnije, u doba renesanse šport se širi i postaje igrom. Riječ „šport“ dolazi od stare
francuske riječi „desport“ koja znači zabava.
Najstariji tragovi ljudskog bavljenja športom stari su čak šest tisuća godina. Još oko
4000. godine prije Krista, Kinezi su se bavili gimnastikom i tjelovježbom. Nema točnih
podataka jesu li se u drevnoj Kini i natjecali u gimnastici ili su je prakticirali kao vid
zdravog života pa se može reći kako su najstarija športska natjecanja, prema dostupnim
saznanjima, ona koja su se održavala prije više od tri tisuće godina u Egiptu (hrvanje) i
Srednjoj Americi.
Od 11. do 15. stoljeća na području gdje su bile civilizacije Asteka i Maja igrala se i prva
momčadska igra s loptom. Cilj je bio ubaciti loptu u protivničko polje, kroz obruč obješen
u zraku.
Lopta se nije smjela udarati dlanovima, šakama ili nogom ispod koljena pa su igrači
loptu mogli udarati samo laktima, bokovima i koljenima.
Tenis je u nastao u 13. stoljeću. Nazvali su ga „jeu de paume“. Mečevi su se održavali u
dvorištima srednjovjekovnih kuća koje su imale natkrivene galerije gdje su stajali
gledatelji. Kasnije su se počele graditi natkrivene dvorane.
Nizozemci su u srednjem vijeku bili oduševljeni golfom. Koristili su se pastirskim
štapom koji se nazivao „kolf“. Laganim kretnjama na klizaljkama po zamrznutim
površinama nastojali su ubaciti lopticu u cilj.
U 15. stoljeću holandski su pomorci donijeli kolf u Škotsku. S obzirom da je u Škotskoj
zemlja mekana, pastiri su kopali rupe koje su im bile cilj u koji su ubacivali lopticu. Tako
je kolf postao golf.
Engleski plemići su u 18. stoljeću došli na sjajnu zamisao, plaćali bi slugama da ih gledaju
kako trče, poput konja na hipodromu. Tako je trčanje koje je nakon antičkog doba
prestalo biti športom ponovno ušlo u modu, da bi koncem 19. stoljeća postalo
vrhunskim športom Olimpijskih igara.
U srednjem vijeku seljaci su se igrali jednom vrstom rukometa s loptom koja je bila
napunjena mekinjama. Igralo se u polju, satima, s onoliko igrača koliko ih se našlo u
polju. Pravila nije bilo, udarci šakom, nogom, tučnjava, utrkivanje, jednom riječju sve je
bilo dopušteno. Cijelo bi se selo borilo protiv drugog sela. Kinezi su igrali "cuju"
(doslovan prijevod je "šutni loptu"), nalik današnjem nogometu, Rimljani harpastum,
vrlo sličan ragbiju, a Gali na području današnje Irske igrali su hurling. Hurling je izmislio
Irski div Cuchulain 1850. godine prije Krista. Igralo se s pastirskim štapom i loptom. U
Francuskoj se u isto vrijeme pojavio hocquet (kukasti štap), a iz spoja ta dva športa
nastao je današnji hokej.
Hurling se i dan danas igra u Velikoj Britaniji, SAD-u, Australiji te nekim afričkim i
južnoameričkim državama i tako se može nazvati najstarijim ekipnim športom kojim se
ljudi i danas bave.
Zanimljivosti:
U antičko doba, narodi Juga izumili su:
o
vesla, mačevanje i boks u Egiptu,
o
boćanje u Italiji,
o
atletiku u Grčkoj i
o
nogomet, plivanje i kung fu u Kini.
Narodi Sjevera bacali su klade, kamenje, kotače kola, kladiva, sve što bi im došlo pod
ruku.
Utrke bojnih kola bile su najpopularniji šport Rimljana u antičko doba. Održavale su se
na hipodromima.
Zahvaljujući arheolozima znamo da su ljudi u prethistorijsko doba gađali lukom i
strijelom, plivali i klizali se.
