1
SEMINARSKI RAD
„ Povišeni atmosferski tlak- dekompresijska bolest“
Predmet:
Medicina rada
SADRŽAJ
1. UVOD
2. DEKOMPRESIJSKA BOLEST
3. KESONSKI RADOVI
4. RONJENJE I RONILAČKI RADOVI
5. DJELOVANJE POVIŠENOGA TLAKA NA ORGANIZAM
6. PATOLOGIJA RONJENJA I KESONSKIH RADOVA
2. DEKOMPRESIJSKA BOLEST
Dekompresijska ili kesonska bolest, oboljenje je koje se javlja kod
osoba koje rade ili borave u području povišenog tlaka zraka. Može se
pojaviti kod ronioca, radnika u kesonima, čak i pilote pri brzom
uzlijetanju iznad 7500 metara unutar aviona koji nemaju kabine pod
pritiskom. Kao što to uvjek biva, ni o njoj još uvijek ne znamo sve. Ima
slučajeva kad dva ronioca, koji rone u potpuno istom režimu, jedan
oboli, a drugi ne. Ne zna se točno ni na koji način i mehanizmom
nastaje, iako izgleda kako su svi oni mogući, djelujući nekad i
udruženo.
Danas je, uglavno, prihvaćeno mišljenje Paula Berta, o tome da
dekompresija nastaje zbog pojave mjehurića inertnog plina ( dušik ) u
tkivima i krvi. Disanje pri povišenom tlaku ima kao posljedicu njegovo
otapanje u krvi i tkivima. Za vrijeme ronjenja, dok ronilac boravi u
području povišenog tlaka, otopljeni dušik ne stvara nikakve probleme
( ako izuzmemo pijanstvo dubina ili dušikovu narkozu ), no, čim
započne izron, otopljeni se plin vraća iz tkiva u krv i pluća. Znatno je
veća količina tih mjehurića pri brzom povratku sa povišenog na
normalni pritisak. Ozbiljnost bolesti, težina simptoma i prognoza
ishoda liječenja ovise o brojnosti, veličini i lokalizaciji mjehurića,
odnosno o " dekompresijskoj dozi " koju određuju vrijeme i dubina na
kojoj se ronilo. Najčešće se javlja unutar 6 do 12 sati, ali i do 36 nakon
izrona.
Zalutali mjehurić u tkivima može djelovati na nekoliko načina. Ukoliko
pritišće ili rasteže završetke živčanih vlakana, mišična i vezivna vlakna,
ili pak pokosnicu, manifestirati će se kao tupa bol, a ako se nađe u
blizini nekog važnog živčanog centra, može izazvati poremećaj
njegove funkcije. Ako se ipak odluči na putovanje krvlju, može se
zaustaviti u krvnoj žilici koja iam manji promjer, izazivajući tako zastoj
krvotoka ili čak krvarenje. Budući da je elektrostatički nabijen,
mjehurić može na sebe privlačiti vlakna bjelančevina koje se nalaze u
krvi. Takav smotuljak nastao oko mjehurića, putuje krvlju i " peca "
krvne pločice ( trombocite ) i ostalu populaciju, ponašajući se kao
ugrušak. Ukoliko začepi krvnu žilu, dolazi do teških posljedica, budući
da dolazi do akutnog pomanjkanja kisika u predjelima koje je žila
snabdijevala.
Dekompresijska bolest, isključivo se javlja poslije ronjenja koja su
zahtijevala dekompresiju. Kod ronioca, čest naziv za takva ronjenja je
" ronjenje u crvenom ", gdje se misli na područje crvenih brojki unutar
krivulje sigurnosti.
Unatoč tome, U SVAKOM RONJENJU POSTOJI IZVJESTAN RIZIK OD
NJENOG NASTANKA, dakle, nema apsolutno sigurnog ronjenja i kako
dr. Bill Hamilton kaže: Ronjenje je kao jahanje. Konj će te zbaciti kad -
tad, samo je pitanje koliko ga putaprije toga moraš uzjahati!
Čimbenici rizika za nastanak dekompresijske bolesti:
- dob ( osobe starije od 40 godina su u povećanom riziku)
- povećana tjelesna težina ( zbog veće količine masnog tkiva unutar
kojeg se dušik najduže zaustavlja )
- neuvježbanost
- tjelesno naprezanje prije, tijekom ili poslije ronjenja
- uzimanje alkoholnih pića prije i poslije ronjenja
- hladno more
- dehidracija ( zbog povećane gustoće krvi )
- ranije preboljela dekompresijska bolest
- ronjenje koje zahtijeva dekompresijski zastanak
- putovanje avionom poslije ronjenja ( zbog sniženog atmosferskog
pritiska )
