1
UNIVERZITET CRNE GORE
PRAVNI FAKULTET
PODGORICA
SMJER
: MEĐUNARODNO PRAVNI
SEMINARSKI RAD
PREDMET:
Međunarodna ljudska prava
TEMA:
Prava kolektiviteta
MENTOR : STUDENT:
Prof. dr. Ranko Mujović Aleksandra Žižić 17/121
2
Sadržaj
Uvod…………………………………………………………………………………………………………………………………………3
Klasifikacija ljudskih prava…………………………………………………………………………………………………………4
Kolektivna ljudska prava……………………………………………………………………………………………………………6
Kulturna prava…………………………………………………………………………………………………………………………..10
Zaključak……………………………………………………………………………………………………………………………………..13
4
KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA
Brojnost, raznovrsnost i značaj ljudskih prava učinili su nužnom njihovu klasifikaciju.
Pomanjkanje opšteprihvaćenog i jedinstvenog kriterija korištenog u tu svrhu za rezultat je imalo
različite podjele koje
,
su više ili manje uspješno i dosljedno održale i potvrdile specifičnost na kojoj su zasnovane.
1
Najstarija i najčešće pominjana podjela govori o tri generacije ljudskih prava.
Njihovo ishodište je u metafori čiji se sadržaj kroz njih ostvaruje: sloboda (gradjanska i politička
prava), jednakost (ekonomska, socijalna i kulturna prava) i bratstvo (solidarnost)
2
.
Osnovni kriterij grupisanja ljudskih prava u ovom slučaju bio je trenutak njihovog nastanka.
Naredne podjele kao kriterijum razlikovanja odabrale su:
1. Društvene sfere u kojima se realizuju (graĎanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna
prava);
2. MeĎusobni odnos prava (podjela na osnovna i izvedena prava);
3. Ulogu države u realizaciji garantovanih prava (od pasivne uloge i potpunog uzdržavanja
(negativna prava), do kategorije za čije je ostvarivanje aktivnost države nužna (pozitivna prava);
4. Razlikovanje po titularima kojima prava pripadaju (kategorija individualnih i kolektivnih
prava);
5. Mogućnost ostvarivanja proklamovanog sadržaja kroz sudsku zaštitu, na čemu se temelji
podjela na utuživa i neutuživa prava.
Uprkos činjenici da su se ove podjele već ustalile, ne treba smetnuti s uma da one nisu uvijek
dosljedne u poštovanju specifičnog svojstva na kome počivaju, da pojedina prava usljed
1
V. Dimitrijević et al.,
Međunarodno pravo ljudskih prava
, Beograd 2007, 58
.
2
K.Vasak,
A Thirty Year Struggle
, UNESCO courier, 1977, 29
5
nekonzistentnosti načinjenih klasifikacija srećemo na više mjesta, što opravdano govori u prilog
njihove relativizacije.
Prva generacija ljudskih prava, „pravo da…“ ili „sloboda od…“ , klasična gradjanska i politička
prava, koja su normirana članovima 2 do 21 Univerzalne deklaracije, kasnije i Pakta o
gradjanskim i političkim pravima, definišu se kao negativna, mada je sasvim sigurno da se neka
od njih, poput prava na ličnu sigurnost, prava na slobodne izbore, na pošteno i javno sudjenje, i
neka druga nikada ne bi mogla realizovati bez aktivnog djelovanja države.
Druga generacija ljudskih prava odredjena je u pozitivnom smislu, to su „prava na…“, koja za
svoje ostvarenje pretpostavljaju aktivnosti države u smislu stvaranja jednakih pretpostavki za
njihovu realizaciju.
U odnosu na prvu generaciju ljudskih prava koja su apsolutna – ne traže ni materijalna ulaganja
ni aktivno djelovanje države, druga generacija ljudskih prava je programska, postupna u svojoj
realizaciji i zavisi od materijalnih obaveza koje država mora izvršiti, jednako kao i radnji koje
mora preduzeti, da bi njihovo ostvarivanje omogućila.
Važan aspekt socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava, prava druge generacije, je pomoć
članovima zajednice koji sami bez te pomoći nisu kadri da ostvare ova svoja prava.
To je razlog što je garantovanje ovih prava davno prepoznato kao „više jedan veliki zakonodavni
program, nego jedan skup odredjenih pravnih pravila“.
3
Upravo to je razlog za postepeno ostvarivanje ovih prava, što se objašnjava i preuzimanjem
obaveza države za njihovo garantovanje u skladu s njenim mogućnostima.
3
S. Jovanović,
Ustavno pravo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
, Beograd 1922, 459.
