Prava zaposlenih: diplomski rad
Bosna i Hercegovina
BRČKO DISTRIKT
BOSNE i HERCEGOVINE
Internacionalni univerzitet
Brčko
Босна и Херцегoвина
БРЧКО ДИСТРИКТ
БОСНЕ и ХЕРЦЕГОВИНЕ
Интернационални универзитет
Брчко
PRAVNI FAKULTET
PRAVA ZAPOSLENIH
DIPLOMSKI RAD
Mentor:
Student:
Brčko, 2015. godine
2
Sadržaj
3.1.5 Konvencija MOR-a o plaćenom godišnjem odmoru...............................................19

4
Uvod
Radno pravo se razvilo kao samostalna grana prava izdvajanjem iz građanskog prava.
Ono se razvilo preobražajem ugovora o radu i izdvajanjem iz građanskog prava.Razvoj radnih
odnosa i intervencija države u radne odnose doveli su, ne samo do odvajanja radnog prava iz
građanskog prava, već i do takvih promjena uslijed kojih su se u radnom pravu našle norme
inperativnog karaktera prepličući se sa ugovorom o radu i ugovornim karakteristikama radnih
odnosa.
Radno pravo jer naziv za skup pravnih normi kojima se uređuje nastanak, sadržina i
prestanak radnog odnosa. Radno pravo je grana pravnog sistema, teorijsko-naučna disciplina
koja obuhvata i izučava državne i autonomne norme o radnim odnosima i same radne odnose,
kao i posebne oblike socijalnog osiguranja i zapošljavanja, istoriju radnog prava, kao i pitanje
ostvarivanja ovih prava od strane ovlaštenih i nadležnih organa.
Kao grana prava, smatra se da je u svom razvoju prošlo kroz četiri perioda:
•
od nastanaka najamnih radnika do kraja XIX vijeka, kada su radni donosi bili
regulisani ugovorom o najmu radne snage,
•
od kraja XIX vijeka do završetka Prvog svjetskog rata,
•
period između dva svjetska rata,
•
nakon završetka Drugog svjtskog rata pa do danas.
Takođe, radno pravo je , s obzirom na različite vremenske periode, kroz koje je kao
grana prava prolazilo u svom razvoju, imalo i različite nazive.
Isprva je radno pravo nosilo naziv fabričko ili industrijsko zakonodavstvo, jer su se
pravne norme koje regulišu rad odnosile na fabričke, odnosno industrijske radnike. Kasnije je
ova grana prava nosila naziv radničko zakonodavstvo, jer se prije svega odnosilo na radnike.
Zatim je, ova grana prava nosila naziv i sindilkalno pravo, zbog značajne uloge
sindikata u borbi za prava radnika i samo radno pravo. Danas ova grana prava ima jedan,
može se reći i opšteprihvaćen naziv, a to je radno pravo.
5
U skladu sa Ustavom BiH , oblast radnog i socijalnog prava u Bosni i Hercegovini
je u isključivoj nadležnosti entiteta, tako da ne postoji jedinstven zakon o radu na nivou
države koji bi regulisao osnovne principe iz oblasti radnih odnosa. Kako BiH prolazi kroz
fazu tranzicije sa socijalističkog (planskog privređivanja) na tržisnu ekonomiju, a koja
neminovno donosi sve veću nezaposlenostu oblasti privrede, ekonomiju „crnog tržišta“, sve je
veća mogućnost diskriminacije i korupcije u oblasti rada i zapošljavanja. Kada se tome dodaju
promjene u strukturi vlasništva, nelegalna i netransparentna privatizacija, jasno je da
zaposlenici svakodnevno imaju velikih poteskoća u žaštiti i ostarivanju svojih prava iz radnih
odnosa.
Ustavom je predviđeno da svako lice ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u
zakonom utvrđenom postupku. Svakome je zagarantovano pravo na žalbu ili drugo pravno
sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom
interesu. Ostvarivanje prava radnika znači njihovu redovnu realizaciju na način i po uslovima
utvrđenim zakonom, kolektivnim ugovorom i opštim aktom. Zaštita prava radnika se koristi
kada dođe do sukoba, tj.spora u postupku ostvarivanja tih prava, između radnika kao
subjekata prava i preduzeće, odnosno poslodavca kao nosioca obaveza da obezbjede određeno
pravo. Pošto prava radnika iz radnog odnosa mogu biti pojedinačna i kolektivna, to dolazi i do
pojedinačnih i kolektivnih sukoba, odnosno radnih sporova u njihovoj realizaciji, što znači da
su utvrđeni i odgovarajuću načini za njihovo rješavanje. Preciznije govoreći u vezi sa
utvrđivanjem i zaštitom prava radnika potrebno je ukazati na činjenicu uzajamnosti prava,
obaveza i odgovornosti stranaka u radnom odnosu. Ono to je pravo radnika to je za
preduzeće, odnosno poslodavca obaveza i obrnuto. Dakle, kada se govori o ostvarivanju i
zaštiti prava radnika neminovno je govoriti i o obavezama preduzeća ili poslodavaca s tim u
vezi. Njihovo pravo iz radnog odnosa znači obavezu radnika, te se može govoriti i o
ostvarivanju i zaštiti njihovih prava ako u realizaciji istih dođe do sukoba sa radnikom. Ti
sukobi se obično manifestuju u slučavjevima kada radnik ne izvršava svoje obaveze i
dužnosti. Tada se otvara pitanje njegove odgovornosti ili prestanka radnog odnosa. O pravima
i obavezama radnika odlučuje poslodavac pojedinačnim pravnim aktima (odlukaka,
rešenjima) i tim povodom se uglavnom javljaju sukobi, tj.sporovi. Iako radnici ne odlučuju o
pravima i obavezama poslodavaca, kao druge stranke u radnom odnosu oni ipak učestvuju u
utvrđivanju tih prava i obaveza. Prava, obaveze i odgovorosti poslodavaca kao druge stranke
u radnom odnosu utvrđuju se opštim pravnim aktima (zakonom, kolektivnim ugovorom, i
opštim aktom).

7
1. Pojam radnog odnosa
Pod radnim odnosom se podrazumeva odnos po osnovu rada koji se, po opštim
propisima, zasniva ugovorom o radu, koji zaključuju zaposleni i poslodavac. Prema tome,
radni odnos nastaje kao dobrovoljni odnos između zaposlenog i poslodavca, a njegovu
sadržinu čine prava, obaveze i odgovornosti zaposlenog i poslodavca, koji su utvrđeni
zakonom, kolektivnim ugovorom ili drugim aktom.
Zaposleni je fizičko lice koje je u radnom odnosu kod poslodavca.
Poslodavac je
domaće, odnosno strano pravno ili fizičko lice koje zapošljava, odnosno radno angažuje jedno
ili više lica. Pod pravnim licem kao poslodavcem podrazumeva se svaki organizacioni oblik
koji ima svojstvo pravnog subjekta, odnosno mogućnost da bude nosilac prava, obaveza i
odgovornosti (npr. privredna društva, banke, javna preduzeća, ustanove i dr.)
Poslodavac je i država, teritorijalna autonomija i lokalna samouprava, što znači da se
radnim odnosom smatra i odnos po osnovu rada između zaposlenog i države (ili jedinice
teritorijalne autonomije, odnosno lokalne samouprave) kao poslodavca, a koji se zasniva
aktom nadležnog organa. Poslodavac može biti i fizičko lice (npr. ako zasnuje radni odnos sa
kućnim pomoćnim osobljem ili ako kao preduzetnik zaposli radnike). Sadržinu radnog
odnosa, zasnovanog ugovorom o radu, čine prava, obaveze i odgovornosti zaposlenog i
poslodavca.
1.1.
Prava zaposlenih
Zaposleni imaju sledeća osnovna individualna (pojedinačna) prava:
1) pravo na odgovarajuću zaradu;
2) pravo na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu;
3) pravo na zdravstvenu zaštitu;
4) pravo na zaštitu ličnog integriteta (ovo pravo se odnosi kako na zaštitu telesnog
tako i na zaštitu moralnog integriteta);
5) prava u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti;
6) pravo na materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti;
Z.Ivosevic „Radno pravo“, Beograd, 2006.
R. Pesic, Sistem radnih odnosa u Jugoslaviji. Novi Sad, 1996.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti