Pravna i poslovna sposobnost u međunarodnom pravu
NAZIV FAKULTETA
Naziv predmeta
Seminarski rad
PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST U
MEĐUNARODNOM PRAVU
Mentor:
Student:
...
...
Mesto i godina
Sadržaj
PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST FIZIČKIH LICA ...................................... 4
OLIZIONE NORME ZA SPOSOBNOST FIZIČKIH LICA
......................................................... 9
PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNIH LICA ...................................... 9
BICI POVEZIVANJA PRAVNOG LICA SA DRŽAVOM
.......................................................... 9
AČINI ODREĐIVANJA PRIPADNIŠTVA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA
EŠENJA PRIHVAĆENA U NAŠEM PRAVU
....................................................................... 11

4
PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST FIZIČKIH LICA
Pravna sposobnost
predstavlja svojstvo jednog lica da može biti nosilac prava i obaveza.
Danas nema mnogo razlike u definisanju pravne sposobnosti. U većini zemlja sveta, smatra
se da je svaki čovek subjekt prava i da pravnu sposobnost stiče samim rođenjem. U pojedinim
zemljama, zahtevaju se i neki dodatni uslovi. Na primer, nemačko i švajcarsko pravo
zadovoljavaju se činjenicom da je dete živo rođeno, francusko zahteva i sposobnost za život,
a špansko sticanje pravne sposobnosti uslovljava minimumom 24 časa života.
U okviru ovog pitanja, mogući su problemi prilikom određivanje prava nasciturusa (začetog,
a nerođenog deteta) ili određivanja momenta prestanka pravne sposobnosti, bilo smrću,
proglašenjem lica nestalim ili u slučaju komirijenata. Prestanak pravne sposobnosti prirodno
nastupa smrću subjekta. Smrt kao pojava nije pravni problem, ali je razvoj medicine
prouzrokovao razlike u njenom definisanju. Problem može nastati i u slučajevima
proglašenja nestalih lica umrlim, kao i u slučaju komorijenata, lica koja su umrla pod istim
okolnostima (velike masovne tragedije, avionske i slične nesreće, npr. Titanik). U pojedinim
pravima može biti od značaja pitanje da li su umrli istovremeno (austrija i nemačka) ili su
pojedinci nadživeli druge (francuska).
Poslovna sposobnost
predstavlja svojstvo jednog lica da svojom voljom i sopstvenim
radnjama stiče prava i obaveze. U većini zemalja, poslovna sposobnost se stiče punoletstvom.
Postoje varijacije u pogledu uzrasta za sticanje punoletstva i apsolutne poslovne sposobnosti.
U većini zakonodavstava to je sa navršenih 18 godina života, mada ima i zemalja u kojima se
za sticanje punoletstva i poslovne sposobnosti zahteva uzrast od 19, 20 ili 21 godine života.
Posebnu vrstu problema predstavljaju slučajevi kada, na primer, udata žena nema punu
poslovnu sposobnost ili maloletno lice stekne posovnu sposobnost i pre punoletstva. To su
slučajevi, tzv. emancipacije, koja može biti različita po svojim vidovima (stečena po osnovu
odluke roditelja, držanih organa ili na osnovu zaključenog braka), delimična ili potpuna, i kao
takva može proizvoditi različita pravna dejstva. Dalje, postoje razlike u pogledu shvatanja
ograničene poslovne sposobnosti, od apsolutne do delimične poslovne nesposobnosti (u
slučajevima duševnih oboljenja, rasipništva i sl.).
Imamo primere: 1) maloletnog Robertsa, artiste engleskog Krljevskog cirkusa, koji se na
gostovanju sa cirkusom u Škotskoj (1800. godine), zadužio, ali se zbog svog maloletstva
pozivao na svoju poslovnu nesposobnost i nemogućnost da vrati dug; sud se opredelio za
škotsko pravo kao merodavno, prema mestu nastanka obaveze ili 2) 18-togodišnje Čileanke
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti