SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
KOLEGIJ: PRAVO POSVOJENJA
Paula Majić
PRAVNI IZVORI ZA ZASNIVANJE
MEĐUNARODNOG POSVOJENJA
Seminarski rad
Mentor: prof. dr. sc. Željko Galić, doc.
Mostar, lipanj 2018.
1. POJAM I CILJ POSVOJENJA
Pojam posvojenja definiran je obiteljskim zakonom, a definicija je slijedeća:
„Posvojenje je poseban oblik obiteljsko pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez
odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta.“
1
Znači,
posvojenje je obiteljsko- pravni institut kojim se pravnim putem zasniva roditeljski odnos
između tuđeg maloljetnog djeteta (posvojenika) i punoljetne osobe (posvojitelja) pravnim
aktom nadležnog tijela. Obiteljski zakon podijeljen je u deset dijelova, a četvrti dio sadrži
odredbe kojima se uređuje posvojenje. Zakonom je definiran pojam posvojenja, te svrha
posvojenja. Uređene su pretpostavke za posvojenje na strani djeteta i na strani posvojitelja.
Kako u svom djelu navode Alinčić i suradnici institut posvojenja (adopcija) postojalo
je i u vremenima koja su prethodila nastanku države i prava. U svojoj najranijoj formi
posvojenje je dijelom podrijetlom religijskog karaktera jer se tada vjerovalo da onaj tko umre,
a iza sebe ne ostavi potomke koji bi mu odavali pogrebne počasti, osuđen na vječnu
usamljenost u zagrobnom životu.
2
Kroz najraniju povijest posvojenje se javljalo kroz oblik
uzimanja stranaca, progonjenih osoba i ratnih zarobljenika u gens s ciljem jačanja gensa u
pogledu njegove kolektivne radne i obrambene sposobnosti. Tradicija posvojenja kao pravnog
instituta seže daleko u prošlost pa tako odredbe o posvojenju mogu se naći i u zakonodavstvu
naroda starog vijeka.
Prekretnice izazvane francuskom revolucijom odrazile su se i na području obiteljsko -
pravnih pitanja, pa tako i na području posvajanja. Iako razlog zbog kojega je Napoleon uveo
posvojenje u Zakonik je isprovocirano osobnim razlogom odnosno činjenicom da nije imao
vlastite djece koja bi ga mogla naslijediti ponovno je vratilo instituciju posvojenja u
legislativu. Alinčić navodi kako je Code Napoleon pitanje posvojenja uredio je na poprilično
manjkav način s dosta ograničenim učincima, no nije bio jedini koji je uredio isto pitanje na
takav način ovdje se još mogu navesti talijanski zakonik 1868.godine, rumunjski iz
1864.godine i drugi.
3
Sasvim drugačiji pristup imao je Njemački Građanski zakonik, švicarski Građanski
zakonik i još neki u kojima je postupak posvojenja detaljno uređen i reguliran. Isprava je
1
Obiteljski zakon
, Narodne novine, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15.
2
Usp. Alinčić, Mira:
Obiteljsko pravo
, Narodne novine, Zagreb, 2001., str. 34.
3
Isto
.
posvojenje imalo za cilj produžetak obitelji, te je posvojitelj morao biti osoba bez djece u vrlo
visokoj životnoj dobi, a posvojče je obvezeno moralo biti punoljetno. Takva praksa
vremenom se mijenjala da bi nakon prvog svjetskog rata postala najpotpuniji oblik pružanja
pomoći velikom broju ratne siročadi.
1.1. Ciljevi posvojenja i njihova pravna zaštita
Nakon drugog svjetskog rata posvećena je veća pozornost potrebi zaštite djece i
obitelji. Tako se za sam cilj posvojenja može reći da objedinjuje dva prava zaštićena kako
međunarodnim sporazumima tako i domaćim zakonodavstvom, a to su pravo čovjeka na
roditeljstvo i osnivanje obitelji i pravo djeteta na sigurnost i odgoj u obitelji. Prema Ustavu
Republike Hrvatske jamči se obveza svih da štite djecu, te osobitu skrb za maloljetnike bez
roditelja i za one o kojima se roditelji ne brinu. Obitelj se stavlja pod osobitu zaštitu države.
4
Nadalje u Obiteljskom zakonu detaljnije se uređuju obveze roditelja prema djeci,
njihova obveza zaštite i dobrobiti te osiguranja života u obitelji. Država je dužna zaštiti dijete
u trenutcima kada život u biološkoj obitelji više nije moguć ili je narušen. Svaku odluku koju
država donosi preko svojih institucija obvezna je voditi u načelu dobrobiti djeteta.
5
Tako i
sam postupak posvojenja djeteta kreće od pretpostavke dobrobiti za njegov daljnji život.
Dakle, interes i dobrobit djeteta uživaju prioritet u odnosu na interes posvojitelja.
Naime, svaka društvena zajednica zalog svoje sigurnosti , uspjeha i opstojnosti mora tražiti
samo u sretnom pojedincu i stabilnoj obitelji, a posvojenje je ponekad najkvalitetniji način za
ostvarivanje takvog cilja. Ipak potreba djeteta za stabilnom obitelji uvijek treba biti iznad
činjenice da posvojitelj želi posvojiti dijete.
4
Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10,
85/10, 05/14.
5
Obiteljski zakon, Narodne novine, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15.
