Pravo intelektualne svojine
PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE
POJAM PRAVA INDUSTRIJSKE SVOJINE
Intelektualna svojina
obuhvata dva dela – industrijsku svojinu i autorsko pravo.
Industrijska svojina
je posebna grana prava, uobličena krajem XIX i početkom XX veka,
koja se posmatra u subjektivnom i objektivnom smislu:
1)
Objektivni smisao
– Industrijska svojina je skup pravnih normi (propisa)
kojima se regulišu društveni odnosi i pojave u oblasti duhovnog stvaralaštva
koje se tiče tehnike i industrije. Deli se u tri grupe:
a. Pronalazačko pravo;
b. Pravo znakova razlikovanja;
c. Pravo konkurencije.
2)
Subjektivni smisao
– Industrijska svojina je pravo priznato duhovnim tvorcima
u oblasti tehnike i industrije povodom njihovog duhovnog stvaralaštva, a po
osnovu objektivnog prava industrijske svojine.
Pravo intelektualne svojine je, po svojoj prirodi, privatno pravo.
1. PRONALAZAČKO PRAVO
No.
Predmet zaštite
(rezultat stvaralačkog rada)
Oblici pravne zaštite
(subjektivno pravo)
1.
Pronalazak
Patent (10/20 godina)
2.
Tehnička inovacija
Tehničko unapređenje
3.
Patentirani lekovi i sredstva za zaštitu
biljaka
Sertifikat o dodatnoj zaštiti
Prava srodna patentnom pravu - KNOW-HOW
4.
Trodimenionalni raspored elemenata i
međuveza u integrisanom kolu sa
elektronskom funkcijom
Topografija integrisanih kola
5.
Tvorevine
spoljnog
oblikovanja
upotrebljivog predmeta koje određuju
njegovu upotrebu (alati, pakovanja, robe..)
Koristan model
6.
Nove biljne sorte
Pravo oplemenjivača biljnih sorti
7.
Nove slike i crteži koji se štite u obliku
uzorka, i nove geometrijska tela koja se
štite u obliku modela
Dizajn
Pronalazak
je novo rešenje određenog tehničkog problema koje ima inventivni nivo, i koje
se može primeniti u industriji ili drugoj delatnosti. Zahteva se ispunjenost tri uslova zaštite:
1
a) novost;
b) inventivni nivo;
c) primenjivost.
Patent
je oblik pravne zaštite, ili subjektivno pravo pronalazača, za pronalazak koji
ispunjava materijalne i formalne uslove zaštite. Materijalni uslovi su novost, inventivni
nivo, i primenjivost, a formalni uslovi se tiču procedure pred nadležnim organom (u Srbiji
– Zavod za intelektualnu svojinu).
Tehnička inovacija
je svaka racionalizacija procesa rada primenom poznatih tehničkih
sredstava i tehnoloških postupaka, kojom se postižu neki korisni efekti (povećavanje
produktivnosti, smanjenje troškova, zaštita životne sredine..). Materijalni uslovi su:
a) relativna novost (u okviru preduzeća);
b) primenjivost.
Prava srodna patentnom pravu (KONW-HOW)
– skup praktičnih znanja i stečenih
iskustava koji se mogu primeniti u industriji ili nekoj drugoj privrednoj delatnosti. Za
razliku od drugih prava, know-how se formalno-pravno ne štiti, već je to faktičko znanje i
iskustvo. Njegovi elementi su:
a) faktički karakter;
b) tajnost;
c) prenosivost;
d) tehnička priroda.
Trodimenionalni raspored elemenata i međuveza u integrisanom kolu sa
elektronskom funkcijom
zahteva dva uslova zaštite:
a) novost (različitost);
b) komercijalna upotreba.
Tvorevine spoljnog oblikovanja upotrebljivog predmeta koje određuju njegovu
upotrebu
(alati, pakovanja, robe..) imaju manji inventivni nivo (pronalazak – inventivni
nivo = koristan model), a zahtevaju sledeće uslove zaštite:
a) novost;
b) tehnička priroda;
c) primenjivost.
Nova biljna sorta
je skup biljaka unutar jedinstvene botaničke klasifikacije najniže
poznate kategorije (reda). Uslovi pravne zaštite su:
a) novost;
b) različitost;
c) uniformnost;
d) stabilnost;
e)
ime sorte.
Dizajn
je pravo kojim se štiti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni izgled proizvoda ili
njegovog dela, koji je određen vizuelnim karakteristikama i/ili materijalima od kojih je
sastavljen. Nekada je ovo pravo bilo sastavljeno od uzorka i modela. Uslove pravne zaštite
2

1) nepoštena tržišna utakmica;
2)
nedozvoljena špekulacija;
3) piramidalna trgovina.
Nelojalna utakmica
je svaka radnja trgovca usmerena protiv drugog trgovca (konkurenta)
koja krši kodeks poslovnog morala i dobre poslovne običaje, i koja može naneti štetu
drugom trgovcu.
Piramidalna trgovina
predstavlja nemogućnost kupovine robe u
slobodnoj prodaju (primer: Zepter).
Definicija po starom Zakonu o zaštiti konkurencije (2006.):
Pod povredom konkurencije se ubrajaju tri pojave:
1)
sporazum o narušavanju konkurencije (po novom ZOZK iz 2009. – restriktivni
sporazumi);
2) zloupotreba dominantnog položaja na tržištu;
3) koncentracija (fuzija) učesnika u prometu.
POJAM AUTORSKOG PRAVA
Autorsko pravo
se posmatra u subjektivnom i objektivnom smislu:
1)
Objektivni smisao
– Autorsko pravo je skup propisa kojima se regulišu društveni
odnosi i pojave u oblasti nauke, književnosti, i umetnosti. Odnosi se na oblast ne-
privrede. Osnovni zadatak objektivnog autorskog prava je pružanje pravne zaštite
autoru i njegovom delu.
2)
Subjektivni smisao
– Autorsko pravo je pravo priznato tvorcu književne,
umetničke, ili naučne tvorevine u vezi sa duhovnim stvaralaštvom, na osnovu
normi objektivnog autorskog prava. Nastaje samim činom nastanka dela, i sastoji se
od imovinsko-pravnih i moralno-pravnih ovlašćenja.
Za razliku od prava industrijske svojine, koja nastaju u upravnom postupku pred nadležnim
organom donošennjem rešenja, autorsko pravo nastaje samim činom nastanka dela.
Autor
je fizičko lice koje je stvorilo neko autorsko delo. Da bi neko lice postalo autor, nije
potrebna poslovna sposobnost, dovoljna je pravna sposobnost.
Autorsko delo
– Naš novi Zakon o autorskom i srodnim pravima (2009.) u definisanju
autorskog dela koristi metod generalne klauzule, uz egzemplarno navođenje najtipičnijih
nominovanih autorskih dela. Po Zakonu, autorsko delo je originalna duhovna tvorevina
jednog ili više fizičkih lica izražena u određenoj formi, bez obzira na namenu, veličinu,
sadržaj, komercijalnu, naučnu, ili umetničku vrednost, način ispoljavanja, kao i
dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine. Kao tipična autorska dela navode se:
4
1) književna;
2) muzička;
3) kinematografska;
4) pozorišna;
5) kartografska i druga dela..
(Zakonodavac u definisanju autorskog dela, dela nelojalne konkurencije, i
monopolističkog sporazuma koristi metod generalne klauzule, dodajući na to egzemplarno
nabrajanje najtipičnijih dela.)
Iz navedene definicije proizilaze dva bitna uslova koja je potrbno ispuniti da bi se jedno
delo smatralo autorskim:
1) originalnost;
2) forma.
Nebitni uslovi su namena, veličina, forma..
PRAVA SRODNA AUTORSKOM PRAVU
Sastavni deo autorskog prava su i srodna prava autorskom pravu:
1) pravo interpretatora (umetnika, izvođača);
2) pravo proizvođača fonograma i videograma;
3) pravo proizvođača emisja;
4) pravo proizvođača baza podataka;
5)
pravo prvog izdavača slobodnog dela.
POJAM INTELEKTUALNE SVOJINE
Intelektualna svojina je generički pojam (naziv) koji obuhvata dva dela:
1) pravo industrijske svojine;
2) autorsko pravo i prava srodna autorskom pravu.
Intelektualna svojina se definiše u objektivnom i subjektivnom smislu:
1)
Objektivni smisao –
To je skup pravnih normi (propisa) koji regulišu društvene
odnose i pojave u vezi sa intelektualnim stvaralaštvom u najširem smislu;
2)
Subjektivni smisao
– To je pravo priznato pojedincu na osnovu njegove
intelektualne tvorevine, a na osnovu normi objektivnog prava.
5

ugovora ili zakona. Razlika postoji i u gašenju – lična prava se gase smrću fizičkog lica, a
prava autora traju neograničeno.
2) Autorsko pravo i stvarno pravo
Sličnosti se sastoje u tome što oba prava štite imovinske interese svog titulara. Razlike se
nalaze u:
1)
objektu zaštite
– kod stvarnog prava je to stvar (res), a kod
autorskog prava je to duhovna tvorevina (autorsko delo i druge
intelektualne tvorevine su, po svojoj prirodi, informacije);
2)
načinu sticanja
– svojina se može steći na posebne načine
(okupacija, održaj, priraštaj..), a autorsko pravo ne;
3)
autorsko pravo ne može biti predmet
prinudnog izvršenja
;
4)
u određenim slučajevima, autorsko pravo može biti
jače i od samog
prava svojine
(primer – umetnička slika velikog slikara).
3) Pravo industrijske svojine i građansko (imovinsko pravo)
Pravo industrijske svojine je najsrodnije sa građanskim pravima, nastalo je u njihovom
krilu. Sličnosti postoje u načinu sticanja, načinu prestanka (imovinsko-pravna komponenta
prava intelektualne svojine traje određeni broj godina, a moralno-pravna komponenta traje
večno), i još nekim momentima. Suštinska razlika između stvarno-pravne svojine i
intelektualne svojine je i u državini. Duhovne tvorevine se ne mogu držati (ali mogu
njihove materijalizovane forme), i ne mogu se uništiti, za razliku od stvari (res).
4) Pravo industrijske svojine i obligaciono pravo
Zakono obligacionim odnosima je supsidijarni izvor prava intelektualne svojne (ugovor o
licenci je regulisan ovim zakonom).
5) Pravo industrijske svojine i radno pravo
Postoje određeni slučajevi u kojima se pravni odnosi nastali zaštitom novog pronalaska
regulišu na drugačiji način u odnosu na redovni, kod situacija gde pronalazačev radni
odnos dovodi do izvesnih specifičnosti u raspodeli ovlašćenja u okviru prava na korišćenje
pronalaska.
6) Pravo industrijske svojine i trgovinsko pravo
Veza postoji po pitanju prava konkurencije, kao i po pitanju predmeta ulaganja u
preduzeće, ili osnivačkog udela preduzeća..
7) Pravo industrijske svojine i upravno pravo
Sličnosti su u nastanku, kao i u zaštiti u slučaju povrede.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti