Pravo na žig
EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT
PRAVNI FAKULTET
OPŠTE PRAVO
PRAVO NA ŽIG
SEMINARSKI RAD
Mentor: Student:
Prof. dr Brana Komljenović
Novembar, 2018. godina
SADRŽAJ:

2
marka, je jedno od najznačajnijih sredstava firme koji služi kao indikator proizvođača tj.
pružaoca usluge.
2. Pojam i predmet žiga
Žig je isključivo imovinsko pravo industrijske svojine. Definišemo ga kao
subjektivno pravo na znak kojim se vrši individualizacija roba i usluga u privrednom prometu.
Ovo podrazumjeva i ovlaštenje da drugim licima zabrani neovlašteno korištenje istog ili sličnog
robnog i uslužnog znaka za označavanje iste ili slične vrste roba ili usluga. Žig je najbrojnije
pravo industrijske svojine.
Osnovna načela žigovnog prava su: načelo jedinstva žiga, načelo specijaliteta i načelo
teritorijalnosti.
-
načelo jedinstva žiga – podrazumjeva da se žig sastoji od znaka koji je njime zaštićen
i roba i/ili usluga na koje se taj znak odnosi.
-
načelo specijaliteta – podrazumjeva da znak koji je zaštićen žigom pokriva samo
robe i/ ili usluge za koje je zaštićen.
-
načelo teritorijalnosti - podrazumjeva da zaštita žigom vrijedi isključivo za teritoriju
države u kojoj je to pravo priznato.
Predmet žiga je znak kojim se vrši individualizacija roba i usluga u privrednom prometu
ili nešto kraće: robni ili uslužni znak. Robni ili uslužni znak je znak koji služi za razlikovanje
robe odnosno usluga jednog od istovrsne ili slične robe odnosno usluga drugog privredno-
pravnog subjekta ili drugog pravnog ili fizičkog lica koje obavlja komercijalnu djelatnost. Robni
ili uslužni znak je simbol robe na koju se odnosi ali i vrednosti koje zastupa kompanija koja ga
koristi.
Popović S., Zaštita robnih i uslužnih žigova u jugoslovenskom pravu; Beograd, 1969. str. 35.
Metodologija za ispitivanje žigova, Institut za intelektualno vlasništvo BiH; Dostupno na:
https://www.ipr.gov.ba/upload/documents/brosure/metodologija_zigovi.pdf
(datum pristupa:16.11.2018.) str. 4.
Vlašković B., Deskriptivni znaci u pravu o žigovima; Kragujevac, 1996. str. 7.
3
Robni ili uslužni znak može biti bilo koji znak podoban za obilježavanje robe odnosno
usluga radi njihove individualizacije na tržištu, a koji se može grafički predstaviti. „U pitanju su
sasvim proizvoljna obilježja.
Možemo identifikovati nekoliko faza u procesu izbora robnih i uslužnih znakova i to
počevši od identifikacije ciljeva koji se robnim i uslužnim znakom trebaju postići, generisanja
alternativnih oblika znaka, ispitivanja alternativa uključujući i istraživanje mišljenja potrošača,
ispitivanja mogućnosti pravne zaštite pa do konačnog izbora znaka. Da bi se robnim i uslužnim
znakom postigli optimalni tržišni rezultati znak treba da bude: distinktivan (unikatan); sugestivan
po pitanju karakteristika proizvoda (namjena, kvalitet, koristi); lak za izgovaranje, prepoznavanje
i podsjećanje (lako se čita i piše); dovoljno univerzalan da se može primjeniti i na druge
proizvode, prilagodljiv za svako sredstvo propagande, a pogotovo za oglasne panoe i televiziju;
prijatan kada se izgovara glasno; uvijek aktuelan - koji ne zastarjeva (nije dio modnog trenda)
Žig se u većini država stječe registracijom na osnovu ispitivanja koje obavlja nadležni
državni organ, a u Bosni i Hercegovini je to Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i
Hercegovine.
U zakonu o žigu Bosne i Hercegovine razlikujemo sljedeće vrste žigova:
(1)
Individualni žig je žig jedne fizičke ili pravne osobe koji služi za razlikovanje jedne
ili više vrsta robe ili usluga te osobe od istih ili sličnih vrsta robe ili usluga drugih
sudionika u gospodarskom prometu.
(2)
Kolektivni žig je žig pravne osobe koji predstavlja određeni oblik udruživanja
proizvođača ili davatelja usluga, a imaju ga pravo koristiti članovi te udruge pod
uvjetima predviđenim ovim Zakonom.
(3)
Korisnik kolektivnoga žiga ima ga pravo koristiti samo na način predviđen općim
aktom o kolektivnom žigu.
Marić V., Forma žiga; Beograd, 2003, str. 16.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti