Pravo parcijala
Uopšte o društvenim organizacijama i društvenim normama
Društvo je predpostavka egzistencije čovjeka i okvir njegove aktivnosti (prema prirodi ili drugim
ljudima). Radi postizanja svojih ciljeva društvo može djelovati organizovano ili neorganizovano.
Njihova djelatnost može biti spontana i improvizovana ili podvrgnuta određenom sistemu
pravila (normi) koja unaprijed određuje željeno ponašanje i kazne za njegovo eventualno
neostvarenje. Ne poštivanje tig pravila naziva se negativnom sankcijom ili se nagrađuje za
njihovo bolje poštivanje – pozitivna sankcija.
Osnovno unutrašnje obilježje države i prava jeste klasnost, a njihova spoljna karakteristika im je
monopol za fizičku prinudu.
Pojam države
Država je uređena organizacija vladajuće klase sa monopolom fizičke prinude koja stanovništvo
podvrgava svojoj suverenoj vlasti i time ostvaruje interese vladajuće klase. Elementi države su:
stanovništvo, teritorij, pravni poredak i vlast. U užem smislu pod pojmom države se
podrazumijeva državna organizacija ili državni aparat. Državna organizacija je hijerahijski
ustrojen i pravom organizovan sistem organa koji raspolaže monopolom za fizičku prinudu i
moći stvaranja pravila ponašanja. Državni organ je dio državne organizacije. Državni organ je
jedno fizičko lice ili skup fizičkih lica, ljudi, koji stoje u posebnoj pravnoj vezi sa državnim
aparatom (državna službena lica) i koji uz povjerena sredstva na određenom teritoriju vrši
određeni krug poslova.
2.1. Elementi države
1.
VLAST
– funkcionisanje viših i nižih državnih organa u ostvarivanju monopola za fizičku
prinudu (odnosno to je odnos viših i nižih organa)
2
. DRŽAVNI TERITORIJ
–
obuhvata
: zemljišnu površinu, zemljišnu unutrašnjost, vazdušni
prostor (iznad zemljišne površine do stratosfere),
obalno more koje obuhvata
:
-unutrašnje morske vode
(8 nautičkih milja u pravcu površine od najisturenije tačke)
-teritorijalno more
-epikontinentalni pojas
(dio zemljine površine ispod mora – morsko dno)
3. STANOVNIŠTVO
4. PRAVNI POREDAK
2.2. Državljanstvo
(državljani – pripadnici države)
Po pravilu jednom licu pripada jedno državljanstvo, međutim ima izuzetaka, ako ima dva ili više
državljanstava. To povlači određene obaveze koje se moraju izvršavati u obje zemlje čije
državljanstvo se ima.
Postoje
:
Apatridi – koji nemaju nijedno državljanstvo i Bipatridi – koji imaju dva ili više državljanstava
Sticanje:
- po porijeklu
– ins sanguinis (dobija se po roditeljima bez obzira na to gdje si rođen)
- po pripadnosti
– ins soli (prema tome gdje se rodiš)
- naturalizacija
– stranim državljanima zbog nekih zasluga po odobrenju vlade može se dati
državljanstvo (ako se odreknu svog bivšeg državljanstva)
- aneksija
– kad jedna država izvrši aneksiju druge države, onda državljani aneksirane države
primaju državljanstvo one koja aneksira
- sukcesija
– kada u postupku mirovnih sporazuma rješava se pitanje granica – biraš koje ćeš
državljanstvo
3. Pojam prava
Pravo predstavlja
jedan od sistema pravila ponašanja ljudi u društvu u kome postoji država.
Pravna norma se sastoji od dispozicije
– primarno pravilo ponašanja
i sankcije
– sekundarno
ponašanje lica koje je prekršilo dispoziciju. Jedan te isti društveni odnos istovremeno može biti
regulisan običajnom i moralnom normom, normom neke društvene organizacije i pravnom
normom.
Pravna norma
je zahtjev za izvršenje sankcije od strane državnih organa.
U širem
smislu
“PRAVO” označava pravni sistem. To je po načelima hijerarhije sistematizovan skup
pravila ponašanja subjekta u društvu čije se neostvarivanje sankcioniše od strane posebnih
organa sa monopolom za fizičku prinudu (država).
Elementi pravnog sistema su
: pravna norma, pravni institut ili ustanova, grana prava, i pravna
oblast. Pravna norma je pravilo ponašanja subjekta (dispozicija), a njihovim grupisanjem prema
srodnosti nastaju ovi ostali elementi.
Pravna norma, skup pravnih normi ili čitav sistem prava ponekad se nazivaju i “
objektivnim
pravom
”, a on obuhvata sve pravne norme koje je stvorila država ili neki drugi ovlašteni objekti.
“Subjektivno pravo”
je od države obezbjeđeno ovlaštenje jednog lica da se sopstvenom
interesu ponaša na način određen objektivnim pravom
. Elementi subjektivnog prava
su:
ovlaštenje na vršenje određenih radnji, mogućnost da se one vrše u sopstvenom interesu i
zahtjev ili tužba upućen državnim organima u slučaju kada ovlaštenja nisu poštovana
dobrovoljno.
Cilj objektivnog prava
jeste usmjeravanje ponašanja subjekta u željenom pravcu.
Pojam pravo obuhvata i pojam pravni odnos. Veza između subjekata i koja predstavlja pravni
odnos može biti uređena dispozicijom ili sankcijom.
Elementi pravnog odnosa su
: subjektivno
pravo i obaveza.
Ukoliko nosilac ovlaštenja ne djeluje u svom nego u tuđem interesuonda se umjesto
subjektivnog prava kao elementa pravnog odnosa pojavljuje nadležnost.
Obaveza predstavlja
dužnost određenog ponašanja, vršenja nekih fizičkih, ljudskih radnji koja može u krajnjoj liniji
biti ostvarena monopolom za fizičku prinudu.
Država neprekidno interveniše svojom fizičkom prinudom time postiže usaglašavanje ljudskih
ponašanja sa pravnim normama, tada govorimo o pravnom poredku.
Pravni poredak
se može
definisati kao postavljanje, stvaranje pravnih normi i njihovo ostvarivanje
. Pravni poredak se
sastoji iz
: normativnog i faktičkog elementa.
Normativni element obuhvata
hijerahijski
uređene sisteme normi i pravnih akata koje ih izražavaju.
Faktički element se sastoji od
pravnih
odnosa, sistema ljudskih ponašanja.
Veza između države i prava čini jedinstvo koje se naziva
državno-pravni poredak
, to je
jedinstvo državne organizacije i pravnog poredka čiji je zadatak da održe način proizvodnje i onu
vrstu političkih odnosa koji zadovoljavaju interese vladajuće klase.
II---Uopšte o elementima pravne norme
Pravnu normu čine
: dispozicija i sankcija.

Prema tome da li se pravna norma odnosi na neodređen broj slučajeva iste vrste ili na jedan
konkretan slučaj
norme se dijele na
: opšte (generalne norme koje se tiču svih subjekata koji se
nađu ili se mogu naći u situaciji predviđenoj hipotezom dispozicije te norme)
(lica koja imaju
imovinu dižna su plaćati porez)
i pojedinačne (individualne koje se odnose na jedan određen
slučaj, tiču se jednog lica i zna se kojeg)
(J.M. dužan je platiti 1000 KM poreza na ukupan prihod
građana).
Pojedinačna norma se može donijeti i unazad, pošto je odnos koji se reguliše već
nastao.
Podjela normi prema stepenu određenosti dispozicije
Kogentne
– dispozicija je tačno određena. Dužnik je dužan vratiti dug. Ovakve norme nazivaju
se još apsolutno određenim i kategoričnim.
Alternativne
– sadrže dva ili više pravila ponašanja subjekta kome je norma upućena, može
odabrati ono koje hoće. One su relativno neodređene pravne norme.
(Ispiti se mogu polagati
usmeno ilki pismeno ili i usmeno i pismeno).
Dispozitivne
– sadrže pravilo ponašanja ali istovremeno subjektima se daje mogućnost da riješe
svoj odnos kako im odgovara, u okviru pravnog poretka. Pravila ponašanja koja sadrži
dispozitivna norma određuju kako će se ponašati tek u slučaju ako stranke same to ne učine.
One se zbog toga nazivaju i zamjenjivim.
(Prodavac je dužan isporučiti robu srednjeg kvaliteta,
ako drugačije nije dogovoreno).
Diskrecione
– ovlaštenje državnog organa da postupa najcjelishodnije tj. daju diskrecionu vlast.
Sloboda državnog organa je ograničena.
Kao standardno ponašanje uzima se ono koje je tipično, koje je pod istim datim uslovima
prosječno: pošten čovjek, dobar privrednik, brižljiv domačin.
Pojam sistema prava i kriterij za njegovo određivanje
Pravo se sastoji od velikog broja pravnih normi. Sistem prava je hijerarhijski povezana cjelina
svih važećih pravnih normi i njihovim udruživanjem u srodne grupe.
Elementi sistema prava-
Tri su osnovna elementa svakog pravnog sistema: pravna norma,
pravna ustanova, grana prava i pravna oblast.
Pravna norma-
Pravna norma je osnovna ćelija, atom prava.
Pravna ustanova-
Pravna ustanova je skup svih normi koje zajedničkim metodama regulišu
različite strane istog pravnog odnosa.
Grana prava je
skup ustanova koje istim metodama regulišu širu oblast srodnih društvenih
odnosa.
Osnovne grane su
:
Ustavno pravo
– njime se postavljaju temelji ekonomskog, političkog i socijalnog uređenja
jednog društva.
Upravno pravo
– njime se uspostavlja ustrojstvo državnih upravnih organa, određuju se njihovi
međusobni odnosi, odnosi upravnih organa prema trećim licima. Za upravno pravo
karakterističan je metod naređivanja (subordinacije).
Krivično pravo
– definiše delikt kao najteža povreda društvenih interesa i oredviđaju sankciju za
njih.
Delikti krivičnog prava mogu se podijeliti na
: krivična djela i prestupe tj. grupa delikata
koji obuhvataju i prestupe i prekršaje. Krivična djela su najopasniji delikti. Privredni prestupi,
kao posebna vrsta prestupa, su povrede pravila u materijalnom i finansijskom poslovanju
privrednih subjekata.
Međunarodno poslovno pravo
– odnosi pojedinaca i organizacija koji ne djeluju na bazi državne
suverenosti, a u sebi nose elemente inostranosti uređeni su međunarodnim poslovnim pravom.
Imovinske i ekonomske odnose, danas, reguliše pravna oblast međunarodno poslovno
(trgovinsko) pravo.
Građansko i poslovno pravo
– imovinski odnosi subjekata, oni koji nastaju povodom objekta
koji u sebi nosi neku ekonomsku vrijednost izraženu u novcu, te odnosi koji nastaju povodom
stvari i robno-novčanoj razmjeni normativno izražavaju građansko i poslovno pravo.
Pravne oblasti
Prema vrsti odnosa koje regulišu, po metodu kojim to čine i zavisno od domena u kome djeluju,
grane prava se mogu svrstati u velike srodne grupe koje se nazivaju pravnim oblastima.
Sadržina pravnog akta
Pravna norma i ogroman dio svjesnih ljudskih radnji čine
psihičke akte
. Da bi ovi akti mogli da
djeluju na savjest, volju i ponašanje drugih ljudi nužno je učiniti ih saznatljivim, nužno je
materijalizovati ih. Ta materijalizacija po određenom postupku ustvari je
pravni akt
.
Osnovna
sadržina svakog pravnog akta
predstavlja jedna individualna ili kolektivna odluka volje, neko
htijenje. Odluka volje može se odnositi na postavljanje jedne pravne norme, normativnog dijela
pravne norme.
Oblik pravnog akta
Oblik pravnog akta je jedinstvo procesa stvaranja akta i samog akta kao posebne društvene i
pravne tvorevine. Oblik pravnog akta sastavljen je iz nekoliko elemenata:
-- nadležnost (
ovlaštenje za donošenje konkretnog pravnog akta. Ono se konstatuje u nekoj
pravnoj normi, onoj koja zauzima viši pravni rang u hijerarhiji normativnog poredka)
-- postpak za njegovo donošenje
(precizno određivanje sadržaja i njegova pravilna
materijalizacija, postupak treba da bude garancija kvaliteta)
-- materijalizacija akta
(tjelesna radnja kojom se akt spolja izražava i materijalno sredstvo
pomoću kojeg se obezbjeđuje eventualno njegovo trajanje)
Izražavanje akta može biti
: usmeno, nedvosmislenim pokretima ili drugim radnjama i pisano.
3. Kriterij podjele pravnih akata
Prema glavnom elementu sadržine
pravni akti se dijele na: one koji sadrže pravnu normu ili
njene normativne elemente i na one koji ne sadrže pravne norme.
U prvu grupu
spadaju svi
pravni akti kojima je stvorena bilo opšta bilo pojedinačna pravna norma, dispozicija ili sankcija
pravne pojedinačne norme.
U drugu grupu spadaju
izjave volje koje su uslov za primjenu
pojedinih pravnih normi (prijava za upis na fakultet i tužba sudu).
4. Podjela pravnih akata koji sadrže pravnu normu ili njene normativne elemente

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti