1.UVOD

Otpadne vode predstavljaju kompleks složenih jedinjenja i često je 

samo   biološkim   testovima   toksičnosti   moguće   utvrditi   toksičnost 

kompleksnih   otpadnih   voda   i   prema   tome   odrediti   način   i   obim 

prečišćavanja. Na taj način se ostvaruju velike uštede kod projektovanja i 

rada sistema za prečišćavanje. Istorijski gledano one su bile veliki problem, 

a ujedno i izvor zaraze i izazivači velikih epidemija. Sredinom 19-og veka, 

proizvedene otpadne vode u brzo razvijajućim industrijskim regijama i 

gradovima ispuštane su direktno u reke i kanale, kao i u zemljište ispod 

toaleta u dvorištima oronulih kvartova. Često, pumpa vode za piće je bila 

smeštena odmah do toaleta. Dakle, nije bilo čudna česta pojava kolere, 

posebno u velikim gradovima. Prikupljanje otpadnih voda u sisteme kanala 

služio je svrsi, ali ispuštanje tih voda u reke nije bilo rešenje problema jer 

bi iznos ispuštenih voda bio prevelik u odnosu na stopu rečnog toka. U 

Berlinu je još u 19 veku izgrađen radijalni sistem za prikupljanje otpadnih 

voda, pri čemu su kišnica i otpadne vode tekle ka najnižoj tački pomoću 

gravitacije, odakle je ta voda pumpana uz pomoć cevi za navodnjavanje u 

polja van grada. (5)

Do druge polovine 19. veka, uobičajena praksa je bila otpuštanje 

otpadnih voda u reke i bilo je normalno da se zajednice koje su se nalazile 

nizvodno   snalaze   sa   zagađenom   vodom.   Ovi   problemi   su   dramatično 

porasli kako je počeo industrijski razvoj u brzo rastućim gradovima. U cilju 

izbegavanja epidemija kao što je kolera i tifus, morali su se izdati zakoni za 

tretman i otpuštanje otpadnih voda.

Posmatrajući period od sredine 19. veka pa do 80-ih godina 20. veka, 

može se zaključiti da su naučnici imali velikih problema i prevashodno 

izazova, kako bi prvo detektovali pre svega uzročnike različitih bolesti i 

trovanja, pa tek onda da pronađu načine, postupke i sredstva za tretman 

kako industrijskih, tako i komunalnih otpadnih voda. Još u tom vremenu je 

bio prepoznat problem sa otpadnim vodama, pa su se ti problemi kroz 

vreme i razvoju nauke parcijalno rešavali, ali se ni do današnjih dana nisu 

u potpunosti rešili. Napredak je vidljiv samim donošenjem Zakona u toj 

oblasti, koji može i mora biti bolji. Rad na tom polju tek predstoji.

2.OTPADNE VODE

Otpadne   vode   su   mešavina   vode   i   otpadaka   iz   stanova,   javnih 

građevina,   sa   javnih   površina   i   industrije.   Otpadne   vode   su   higijenski 

značajne zbog sadržine štetnih i toksičnih materija koje mogu zagaditi 

zemljište, vodu i vazduh, a time i ugroziti zdravlje ljudi.

Razlaganjem   otpadaka   u   otpadnim   vodama   nastaju   kiseonik, 

ugljendioksid,   amonijak,   metan,   vodoniksulfid,   merkaptani   i   dr.   Oni 

zagađuju životnu sredinu (zemljište, vodu, vazduh). Epidemiološki značaj 

otpadnih voda ogleda se u povoljnim uslovima za život i razmnožavanje 

bakterija, parazita i virusa.

U   jednom   litru   otpadnih   voda   uobičajeno   ima   oko   10-12   klica 

Salmonellae typhi i oko 500 jaja Ascarisa lumbricoidesa.

Po poreklu otpadne vode mogu biti:

1. Fekalne-komunalne-   upotrebljene   vode   iz   domaćinstva,   kao   i 

upotrebljene vode svih ostalih producenata koje jedno naselje 

može da ima: vanprivredni objekti, privredni objekti, pranje ulica 

i ostalih površina u naselju.

2. Atmosferske vode- zagađene slivanjem sa krovova i površina koje 

su zaprljane industrijskim procesom (fabrike đubriva, rafinerije). 

Nastaju slivanjem kiše ili otapanjem snega.

2

background image

3.PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA

Prečišćavanje upotrebljene vode obuhvata niz operacija i postupaka 

kojima se iz vode uklanjaju suspendovane i rastvorene supstance, odnosno 

vrši se smanjenje zagađujućih materija do onih količina ili koncentracija sa 

kojima prečišćene upotrebljene vode ispuštene u prirodne vodene sisteme 

ne   predstavljaju   opasnost   za   žive   organizme   i   ne   uzrokuju   neželjene 

promene u životnoj sredini.  

Nema jedinstvenog sistema obrade otpadnih voda, jer svaka od tih voda 

ima   posebne   karakteristike.   Za   prečišćavanje   otpadnih   voda   mogu   se 

koristiti sledeći načini:

1. Mehanički

2. Hemijski

3. Fizičko-hemijski

4. Biološki.

Prema stepenu gradacije postupci prečišćavanja otpadnih voda se mogu 

podeliti na:

1. Primarni

2. Sekundarni

3. Tercijalni.(2)

Primarno prečišćavanje otpadnih voda

 može da obuhvata sledeće postupke:

ujednačavanje   količina   i   opterećenja   otpadnih   voda,   uklanjanje   grubog 

materijala,   uklanjanje   lako   taloživih   suspendovanih   čestica,   uklanjanje 

slobodnih ulja i masti, kao i postupke uklanjanja suspendovanih čestica. 

Sekundarno   prečišćavanje   otpadnih   voda

  obuhvata   postupke   uklanjanja 

dispergovanog i rastvorenog biološki razgradljivih organskih zagađujućih 

materija. Ovi postupci su zasnovani na aktivnosti odgovarajuće mikroflore, 

koja koristi biološki razgradljive organske materije kao svoj surogat.

Tercijalno prečišćavanje otpadnih voda

 obuhvata postupke uklanjanja azota 

i fosfora. 

4.INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE

4

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti