UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE
SARAJEVO
Hajduković Armin
PREDRASUDE
(Seminarski rad)
Sarajevo, 2012. godina
2
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE
SARAJEVO
Hajduković Armin
PREDRASUDE
(Seminarski rad)
Predmet: Psihologija
Mentor: Prof. dr. sc. Mujo Hasković
Student: Hajduković Armin
Sarajevo, 2012. godina
4
1. UVOD
Predrasuda je unaprijed donesen sud ili mišljenje o čemu što se dovoljno ne poznaje niti se
temeljito i kritički proučilo, odnosno prije iskustva. Obično je to proširen i ustaljen, unaprijed
postavljen stereotipan stav, zasnovan na nedokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima o
pripadnicima drugih religija, etnija, nacija i dr., ali i zaziranje od čega utemeljenog na drugačijim
običajima ili navikama.
Predrasuda se može definirati kao "
stav koji čini neku osobu sklonom da misli, osjeća,
percipira i djeluje na povoljne ili nepovoljne načine prema nekoj grupi ili pojedinim članovima
te grupe
".
Objekti predrasude i diskriminacije bili su, i još uvijek jesu vjera, rasa, etničke manjine, spol,
mentalna i tjelesna oštećenja, itd. Sredstva priopćavanja svakodnevno izvještavaju o vrlo
raširenim slučajevima zlostavljanja osoba od strane drugih osoba ili jedne grupe od druge grupe
ljudi. Povijest čovječanstva puna je užasnih i zastrašujućih događaja, masovnih pokolja koji su
nastali zbog predrasuda, i ono što deprimira jest to što se čini da su predrasude i diskriminacija
nepromjenjive osobine civiliziranog društva i vjerojatno je da će tako i ostati. Pretpostavka je da
predrasude nisu opravdane budući da ne postoje ni logičke niti znanstvene osnove za to da jedna
osoba ili grupa ljudi kategorizira sebe bilo kao inferiorne ili superiorne drugoj osobi ili grupi
ljudi.
Predrasuda može neku osobu učiniti sklonom da se ponaša ili na povoljan ili na nepovoljan
način, budući da se to može pokazati kao davanje prednosti samome sebi ili vlastitoj grupi i kao
pokušaj da se naškodi drugoj grupi. Ponašanje koje proizlazi iz predrasudnih stavova može
poprimiti, i stvarno poprima, raznolike oblike koji rezultiraju različitim stupnjevima nepravednih
postupaka.
U najširem značenju predrasude su tvrdnje uz koje se pridružuju uvjerenost u njihovu tačnost
– iako te tvrdnje nisu potkrepljene činjenicama niti zasnovane na argumentima nego su donesene
bez prethodnog provjeravanja njihove tačnosti i bez prethodnog razmišljanja o tome.
•Predrasude su sudovi koji se donose bez prethodnog rasuđivanja.
• Predrasude su negativan stav ili niz stavova prema svima ili o večini članova neke grupe.
Prema teoriji realnog sukoba, predrasude su neminovna popratna pojava stvarnog sukoba
izmedu grupa oko ograničenih resursa koji uključuju ekonomska dobra, moć ili status.
Natjecanje za resurse vodi omalovažavanju i diskriminaciji natjecateljske vanjske grupe.
5
2. TEORIJE O PORIJEKLU PREDRASUDA
Određeni stil odijevanja, glazbe, mjesta na koja se izlazi često izazivaju predrasude drugih
ljudi,osobito odraslih. Vicevi o glupim plavušama, policajcima, tupavim manekenkama, lijenim
Crnogorcima i škrtim Bračanima samo su dio generaliziranja određene skupine ljudi.
Ima više pokušaja objašnjenja izvora i porekla predrasuda. Teorije o predrasudama nastale su
na osnovu najviše proučavanog fenomena etničkih i rasnih predrasuda a ima ih šest.
2.1. Teorije opravdane reputacije
Prvu grupu činile bi teorije opravdane reputacije (earned reputation). U osnovi je naklonost
prema pojedinim narodima i neprijateljstva prema različitim grupama gdje leže stvarne razlike
između tih naroda i grupa i realna suprotnost između njihovih osobina. Predrasude prema
pojedinim manjinama postoje zbog toga što pripadnici tih manjina posjeduju lične osobine koje
predstavljaju opasnost za društveni i ometaju društveni napredak. Takva shvatanja zastupaju,
prije svega, pristalice različitih rasističkih koncepcija. Prema mišljenjima pristaša rasizma rase
trebaju živjeti odvojeno. Pristaša rasizma je rasist.
Na odvajanju se bazirao npr. sustav apartheida u Južnoafričkoj Republici i isključivanje crnaca iz
političkih prava na jugu SAD-a, koje se nakon ukidanja ropstva 1865. zadržalo sve do 1960-ih
godina.
Ovo je neprihvatljivo jer nema nijedne osobine ličnosti kod ma koje grupe i po kojoj bi se oni
razlikovali od svih članova neke grupe, nacije ili rase. Danas se diskutuje o postojanju
konzistentnih fizičkih razlika između tzv. rasa, a sasvim je sigurno da psiholoških razlika nema.
2.2. Fenomenološke teorije predrasuda
Gadamer govori o predrasudama i osobnoj povijesti kao nezaobilaznim sastavnicama
svačijeg iskustva. Pri tome, predrasuda predstavlja više moj vlastiti doživljaj s obzirom na prošla
iskustva, nego već unaprijed stvoreni stav o nečemu kojem se onda prilagođavam bilo koje
iskustvo koje doživim. Kako on sam kaže... „Prepoznati sugovornika u dijalogu ne znači
afirmirati svoj stav po svaku cijenu, nego biti transformiran u osjećaj zajedništva sa
sagovornikom pri čemu uopće ne moramo zadržati svoj stav.“ Predrasude i neprijateljstva prema
pojedinim grupama javljau se, prema shvatanjima koja zastupaju tzv. Fenomenološke teorije
predrasuda, zbog toga što se te grupe opažaju i ocjenjuju kao nosioci negativnih osobina. Ne
moraju te ocjene biti ispravne, one, po pravilu, to i nisu, ali bitno je za naše reagovanje kako
nešto opažamo. Prema Crncima postoje od strane Američkih belaca predrasude da su crnci:
lijeni, neznalice, neuredni, nečisti te se kao takav prenosi sa generacije na generaciju. Ali čak i
kada se fenomenološko objašnjenje kombinuje sa nekom drugom vrstom objašnjenja, ne može se
prihvatiti, jer kao osnovni razlog postojanja predrasuda naglašava način kako neko opaža (jer
inače ne bi bilo fenomenološko), ili bar prihvata način opažanja i uzroke načina opažanja kao
jednako važne uzroke, ne razlikujući primarne od sekundarnih razlika.
