Preduzetništvo
Esejska pitanja za Test 1
I POGLAVLJE
1. Historijski kontekst razvoja preduzetništva.
Korijeni preduzetništva kao kreativne i inovativne djelatnosti se mogu pronaći još kod starih
civilizacija kao što su babilonska, egipatska, arapska i kineska. Još od vremena starih arapskih i grčkih
civilizacija u različitim privrednim djelatnostima, posebno trgovini, je bilo vrlo aktivnih i unosnih
poslova kao i inovativnih poslovnih ljudi koji su prepoznate šanse iskorištavali.
Richard Cantillon (1680-1734.) je skovao riječ entrepreneur (preduzetnik), iako on nije definirao
preduzetništvo direktno i cjelovito, ali je opisao šta rade pojedini preduzetnici. Na taj način se stvorila
historijska platforma za naknadno deskriptivno determiniranje preduzetništva i preduzetnika. Prvi
preduzetnici tog vremena su bili trgovci, prijevoznici i manufakturisti, dok se u današnjem vremenu
preduzetničko djelovanje ostvaruje u svim segmentima poslovnog i društvenog djelovanja.
Prvi preduzetnički poduhvati i preduzetništvo u smislu današnjeg značenja ovih pojmova se javljaju
između 11. i 13. vijeka, i to najprije u trgovini, bankarskim, mjenjačkim i pomorskim djelatnostima.
U to vrijeme u Italiji se javljaju posebna udruženja (ekspanzija cehova), koja poprimaju karakteristike
današnjih modernih trgovačkih preduzeća. Takva udruženja su uglavnom nastajala radi podjele i
smanjenja rizika, i bila su privremenog karaktera.
Krajem 14. vijeka dolazi do pojave trajnih trgovačkih udruženja koja su poprimala karakteristike
današnjih trgovačkih društava. Formirala su se na period od jedne do pet godina, bavila se uglavnom
izvozno orijentiranim trgovinskim poslovima, te bila zasnovana na principu raspodjele dobiti među
članovima.
Za ovaj period je bitno spomenuti i takozvane trgovačke gilde, koje su predstavljale udruženja
trgovaca koja su imala za cilj pružanje uzajamne pomoći u trgovačkom poslu.
Preduzeće sa današnjim karakteristikama preduzetničke kompanije se pojavljuje krajem 15. i
početkom 16. vijeka, i to razdvajanjem privredne aktivnosti i poslovne imovine preduzetnika od
njegove privatne imovine, tako da preduzeće postaje posebna pravna osoba sa vlastitim kapitalom.
Kao masovna pojava, preduzetništvo se počinje javljati krajem 17. vijeka u vrijeme pojave
manufakture i početka specijalizacije pojedinih poslovnih djelatnosti. Također raste značaj
međunarodne i prekookeanske trgovine koja je urodila stvaranjem i prvih ozbiljnijih korporacija
kroz trgovinu između Holandije, Engleske i Indije.
Međutim, puna specijalizacija u trgovini i odvajanje bankarstva se javljaju tek u 18. vijeku. U to
vrijeme se preduzetništvo počinje intenzivnije proučavati u naučnom smislu u radovima
Richarda Cantillona, Adama Smitha i Jean-Baptiste Saya.
2. Osvrt na razvoj preduzetništva u toku Industrijske revolucije.
Pojavom industrijske revolucije na prijelazu iz 19. u 20.vijek dolazi do naglog porasta značaja
preduzetništva u novonastalim industrijama. No, ubrzo nakon industrijske revolucije značaj
preduzetništva opada sa početkom masovne proizvodnje i koncentracije kapitala. Razvoj
preduzetničke djelatnosti je zamijenjen rastom industrijskih korporacija u formi holding preduzeća i
konglomerata u kojima se čovjek kao osoba gubi, a njegov identitet, kreativnost i inventivnost se
poistovjećuju sa idejom kompanije.
Za to vrijeme u socijalističkim zemljama je razvoj preduzetništva bio potiskivan od strane državne
privrede i tadašnjeg političkog i kulturološkog miljea, jer se preduzetničko ponašanje smatralo nečim
lošim. U takvom sistemu nije bilo mjesta za razvitak preduzetničkih aktivnosti, osim sitnih
tradicionalnihzanata, što je obojeno procesom demokratizacije
Demokratizacija i preduzetništvo kao društvena i poslovna filozofija ne mogu ići jedno bez drugog i
strogo su uzročnoposljedično povezani.
3. Osvrt na razvoj preduzetništva u postindustrijskom društvu.
Preduzetništvo sve više dobija na značaju, posebno u okviru postindustrijskog društva u kojem danas
živimo. S naglim razvojem informacijsko-komunikacijske tehnologije,
krajem 20. vijeka preduzetništvo ponovo dobija na intenzitetu i postaje osnova privredne aktivnosti.
Promjena proizvodnih resursa sa materijalnih na nematerijalne, velika ekonomska tranzicija i
privatizacija u postkomunističkim zemljama, su širom otvorili vrata novom uzletu preduzetništva,
koje danas nalazi primjenu u svim sferama društvenog i poslovnog djelovanja. Naravno,
preduzetništvo kao poslovnu filozofiju ne treba dovoditi u vezu sa procesom privatizacije iz razloga
što se preduzetništvo kao takvo diferencira od pitanja vlasništva. Ono se ponajprije odnosi na način
razmišljanja, sistem vrijednosti i način ponašanja menadžmenta i zaposlenika unutar pojedinih
organizacija, bez obzira na veličinu, strukturu vlasništva, vrstu biznisa ili okvir djelovanja institucije.
Bez obzira što se u novijoj historiji najveći dio preduzetničke aktivnosti odnosi na mikro, mala i
srednja preduzeća, nemoguće je i pogrešno preduzetništvo kao poslovnu filozofiju svoditi samo na
ovaj poslovni segment, kako u suštinskom tako i u administrativnom smislu.
4. Pojmovno određenje preduzetnika.
Preduzetnik je generator i nosilac procesa preduzetništva, i kao takav predstavlja neodvojivi dio
preduzetničke djelatnosti.
Preduzetnik je pokretačka sila preduzetničkog procesa, odnosno pojedinac koji stvara vrijednost, i u
tom procesu preuzima rizik gubitka novca i vremena kroz kreiranje i plasman nekog drugog
oblika vrijednosti kao što su proizvod, usluga ili ideja.
• fleksibilnost i adaptabilnost, osjećaj samouvjerenosti i samopouzdanja
• integrativnost i odgovornost za visoki standard kvaliteta
• snalažljivost, inteligenciju i dobro prosuđivanje.
Osim navedenih karakteristika, izuzetno je važno da preduzetnik voli svoju firmu, jer uspjeh dolazi
samo ako radite ono u čemu uživate i čemu ste u potpunosti posvećeni.
7. Navedite i objasnite najmanje 5 mitova o preduzetništvu.
Brojni su stereotipi i mitovi o preduzetništvu i preduzetniku kao nosiocu preduzetničkog procesa.
MIT #1
:
Preduzetnik se rađa.
STVARNOST
: Naravno da osobine i talenti koje čovjek dobija rođenjem imaju određeni značaj pri
definiranju onoga čime će se osoba baviti u životu, ali one predstavljaju samo dobru pretpostavku,
nikako i garanciju uspjeha. Sve je više dokaza da uspješni preduzetnici ”nastaju” kao rezultat
adekvatne kombinacije radnog iskustva, znanja i posjedovanja odgovarajućih preduzetničkih vještina.
MIT #2
:
Svako može da započne sa sopstvenim biznisom. To je samo pitanje sreće i odlučnosti. Sve
što je potrebno jeste dobra ideja.
STVARNOST
: Ako želite da započnete sa nekim biznisom, bitno je ne samo spoznati šansu i definisati
ideju, još je važnije tu ideju realizovati.
MIT #3
:
Preduzetnici su ”kockari”.
STVARNOST
: Uspješni preduzetnici su veoma oprezni i znaju da upravljaju rizikom.
MIT #4
:
Bolje je u biznisu biti sam.
STVARNOST
: Izuzetno je teško razvijati biznis radeći sam, posebno kad on dostigne nivo kada je
nemoguće držati pod kontrolom sve njegove funkcije. Zbog toga, uspješni poslovi češće imaju
nekoliko osnivača.
MIT #5
:
Biti preduzetnik je jedini način da budete ”svoj gazda”.
STVARNOST
: Preduzetnik nije nikada potpuno samostalan i nezavistan, jer njegov uspjeh zavisi od
mnogih: investitori, kupci, dobavljači, kreditori, zaposleni radnici, familija, država.
8. Grafički prikažite i objasnite karakteristike uspješnih preduzetnika.
1.
Pasija za biznisom
: Između ostalih, pasija, odnosno strast za biznisom u kojem osoba kao
preduzetnik operira jeste ključni preduvjet za uspješnost istog, bilo da se radi o novom ili
već postojećem biznisu. Ovakva situacija u preduzetniku stvara osjećaj da ono što radi
doprinosi širem kontekstu na način da pozitivno djeluje na društvo kao cjelinu, tako da ga
navedeni osjećaj dodatno motivira na preduzetničko djelovanje. To znači da
preduzetničko djelovanje zahtijeva punu posvećenost djelovanju u okviru ideje, odnosno
biznisa za koji postoji preduzetnička pasija.
2.
Fokus na klijente/proizvode:
Ovo je drugi preduvjet uspješnosti preduzetnika iz razloga
što je potrebno kreirati nešto novo, ali istovremeno to novo je neophodno staviti u ruke
klijenata. To znači da preduzetnik s jedne strane treba prepoznati šta je klijentima
neophodno, i istovremeno kreirati navedeni proizvod ili uslugu na način da ista zaista
bude dostupna klijentima.
3.
Upornost i otpornost unatoč promašajima
: Pošto su preduzetnici po samoj logici
usmjereni na nešto novo i nepredvidivo, stopa neuspjeha je prirodno na visokoj razini.
Kreiranje novog biznisa je proces sličan onom koji provodi naučnik u svojoj laboratoriji.
preduzetnik je uvijek u situaciji da mora eksperimentirati dok ne dođe do optimalnog
modela svog biznisa. Neuspjeh, dakle, treba posmatrati samo kao jedan od koraka na
dugoročnom putu ka uspjehu.
4.
Izvršna inteligencija:
Ova karakteristika uspješnog preduzetnika predstavlja
njegovu/njenu sposobnost da čvrstu ideju pretvori u opipljiv biznis. Izvršna inteligencija
preduzetnika u najvećem broju slučajeva projicira situaciju u kojoj se daje odgovor da li
će određena preduzetnička ideja uspjeti kao biznis. Stara kineska poslovica kaže:
Pokrenuti biznis je prilično lako, ali održati ga živim predstavlja stvarnu poteškoću.
Pretvoriti jednu preduzetničku ideju u održivi biznis znači razviti poslovni model,
angažirati kompetentne ljude kroz preduzetnički tim, iznaći finansijske izvore i upravljati
njima, pronaći adekvatne partnere, voditi i motivirati zaposlene i slično.
Niti jedna od ovih teorija ne odgovara na osnovno pitanje preduzetništva kao dinamičkog procesa
transformacije političko-ekonomskog sistema unutar kojeg se preduzetništvo pojavljuje kao posebna
dinamička razvojna kombinacija ideja, talenta, kapitala, znanja i rizika.
11. Navedite najmanje tri teorijske definicije preduzetništva i navedite njihove autore.
Pojam preduzetnik u ekonomsku teoriju uvodi tek
Richard Cantillon
u svojoj
Općoj raspravi o
prirodi trgovine, objavljenoj 1755. godine
. Dakle, začetnik teorije preduzetništva je Richard
Cantillon, prema kome je preduzetnik osoba spremna da preuzme novčani rizik i da se upusti u akciju
generiranja profita. Preduzetnik je za njega osoba koja kupuje po poznatim cijenama da bi prodao po
cijenama koje će se tek formirati na tržištu. Richard Cantillon ne definira preduzetništvo direktno niti
cjelovito, ali prikazuje šta rade pojedini preduzetnici.
Richard Cantillon:
Preduzetnik je svako ko prima neizvjesna primanja.
Jean-Baptist Say:
Preduzetnik je usklađivač proizvodnog procesa.
Joseph Alois Schumpeter:
Preduzetnik je inovator koji stvara nove kombinacije.
12. Klasična ekonomska misao i preduzetništvo (predstavnici, osnovni koncepti, škole).
Klasična ekonomija u vezi je sa ekonomskom misli u Engleskoj, koja započinje sa Williamom Pettyem
nastavlja se preko Adama Smitha, a završava Davidom Ricardom. Najviše se razvila u vrijeme
industrijske revolucije, odnosno u doba liberalnog kapitalizma (sredina 17. vijeka do polovine 19.
vijeka). Koncepcija „laissez faire“ (neka ide sve svojim tokom) ispoljava nepovjerenje prema vladinoj i
državnoj intervenciji. Predstavnici klasične političke ekonomije su razradili teoriju radne vrijednosti,
po kojoj jedino rad u materijalnoj proizvodnji stvara bogatstvo naroda.
U okviru ekonomske misli mogu se razlikovati
sljedeće škole:
•
Britanska škola
(Adam Smith, David Ricardo, Jeremy Bentham)
•
Francuska škola (
Richard Cantillon, Abbe Nikolas Baudeau, Jean-Baptiste Say)
•
Austrijska škola
(Carl Menger)
•
Njemačka škola
(Johann Heinrich von Thuenen)
•
Američka škola
(Amasa Walker, Francis Walker).
13. Neoklasična ekonomska misao i preduzetništvo (predstavnici, osnovni koncepti).
Neoklasična škola se razvija od 1871. godine, odnosno od uspona marginalizma i teorije marginalne
korisnosti u okviru mikroekonomije i ekonomike.Neoklasičari nastoje slijediti misao klasične škole, ali
kroz teoriju marginalne korisnosti, koja odbacuje klasičnu teoriju troškova proizvodnje i teoriju radne
vrijednosti. Za razliku od klasičara, neoklasičari priznaju da tržišni mehanizam ima neke nedostatke i
da država može otkloniti te nedostatke pomoću mjera ekonomske politike i bez transformacije
privatnog u državno vlasništvo. To zapravo ide u prilog savremenom shvatanju preduzetništva
