VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
BLACE
PRISTUPNI RAD
Predmet : Informacioni sistemi podrski odlucivanja
Tema : Predvidjanje i planiranje
Mentor : Student :
Dr.Nedjeljko Deretic
Blace , 2014.
1. Pojam, karakteristike i značaj predviđanja
Da bi se poboljšale postojeće i prevele u željene potencijalne performanse u poslovanju
preduzeća skoro redovno se naglašava nekoliko odrednica:
potreba anticipiranja konsenkvenci odluka koje se donose u sadašnjosti,
kompleksnost i dinamičnost sredine (okruženja) u kojoj će se one ostvarivati,
potreba aktivnog odnosa menadžmenta preduzeća prema izazovima iz okruženja, bilo
da su oni pozitivni za preduzeće, ili pak negativni.
vizionarska koncepcija promena koje će preduzeće vršiti, i
spremnost da se upravlja iznenađenjima i rizicima.
Kako planiranje ne uključuje donošenje budućih odluka, nego se odnosi na donošenje
tekućih odluka sa projekcijom u budućnost, bitno je da se kroanticipiranje budućnosti i
zauzimanje stava o budućem toku događaja poveća stepen izvesnosti ostvarivanja
očekivanih rezultata odluka, koje se, dakle, uvek donose u sadašnjosti.
"Problem je u tome koju budućnost mi treba da razmatramo, kao i kako da pretvaramou
simultane odluke u sadašnjosti."
1
Oni koji imaju verovanje da će prirodni tok događaja dovesti sam po sebi do željenih
stanja, i nemaju ni potrebe za predviđanjem budućnosti pa nemaju ni razmišljanje i
promišljanje kako da se ista iskoristi.Planiranje je dakle, proces koji je usmeren na to da
"generiše" buduća stanja, tj. onastanja koja se žele, a za koja se ne očekuje da bi se desila,
ako se nešto ne učini planskom akcijom. Otuda, planiranje uključuje optimističku i
pesimističku komponentu. Optimizam se bazira na shvatanju da se nešto može uraditi u
sadašnjosti da bi se povećale šanse da se željene stvari dese u budućnosti. Pesimizam leži
u verovanju da, ukoliko se nešto ne preduzme sada, nije verovatno da će se željeno
buduće stanje desiti.Među aktivnostima koje treba uraditi u sadašnjosti, a u cilju
povećanja izvesnosti ostvarivanja planiranih zadataka i rezultata, dominantno mesto
zauzima aktivnost predviđanja. Otuda se to predviđanje definiše kao:"Istraživanje
budućnosti, s ciljem da se dođe do pouzdanih planskih pretpostavki,odnosno stavova o
1
Drucker, P. "Postkapitalističko društvo", Grmeč i Privredni pregled, Beograd, 1995., str. 18
relevantnosti i prirodi dejstva eksternih i internih faktora na buduće poslovanje
preduzeća".
2
Njegov značaj determinisan je potrebom povećanja stepena izvesnosti realizacije
planskih odluka.
Prethodna definicija predviđanja ukazuje na nekoliko njegovih bitnih karakteristika:
istraživački napor, što znači da treba da uvažava naučno zasnovane metode
istraživanja;
bavi se budućnošću u smislu otkrivanja šansi, odnosno ukazivanja na opasnosti koje se
formiraju u budućnosti;
predviđanje vezuje budućnost za poslovanje preduzeća s ciljem da se olakša donošenje
i realizacija planskih odluka;
predviđanje podrazumeva zauzimanje stava o anticipiranim tokovima budućih
događaja (rezultati predviđanja figurišu kao ključne premise planiranja);
osnovni smisao predviđanja i planiranja jeste da se minimiziraju rizik i neizvesnost u
poslovanju.
Na osnovu toga vidi se da predviđanje figuriše kao nužna prethodnica procesa planiranja.
Brojni faktori afirmišu značaj predviđanja kao integralnog dela procesa savremenog
planiranja.
Posebno je značajno biti spreman:
blagovremeno iskoristiti šanse,
predvideti opasnosti,
minimizirati ih i biti svestan.
Odnosno imati na oku kretanja na područjima kao što su:
širenje i inteziviranje fronta konkurentske borbe,
tendencije globalizacije biznisa,
pravci i brzina tehničko – tehnološkog progresa,
apsolutno i relativno pomanjkanje resursa,
2
Todorović, J., Đuričin, D., Janošević, S., "Strategijski menadžment", Institut za tržišna istraživanja,
Beograd, 2000., str. 183.
što adekvatniju korespodenciju između svog delovanja i izazova i pretnji koje se
formiraju faktorima okruženja. Predviđanje pomaže da se smanji jaz između stvarnog i
mogućeg u poslovanju preduzeća, odnosno omogućava da se zahvaljujući blagovremenoj
spoznaji poruka okruženje češće nalazi u situaciji da bira, a ređe da reaguje na nepovoljne
iznenadne okolnosti. Imperativ za predviđanje proizilazi iz pozicije i konfiguracije
savremenog robnog proizvođača.Značaj predviđanja je promenljiv i zavisi od:
stabilnosti i kompleksnosti tržišta,
vida organizacije proizvodnje,
uspostavljenih odnosa sa kupcima i dobavljačima,
raspoloživosti podataka i
izraženosti određenog područja predviđanja.
U nestabilnom privrednom ambijentu predviđanje je značajno otežano. Na značaju dobija
operisanje sa scenarijima mogućih aktivnosti i projektovanje repertoara poslovnih poteza,
kao i spremnost prihvatanja rizika. Preduzeća su prinuđena da se kroz ulaganje u
informacije navikavaju na život u uslovima diskontinuiteta, i da zahvaljujući internoj i
eksternoj fleksibilnosti upravljaju iznenađenjima. Eksterno orijentisano planiranje sve
više afirmiše monitoring okruženja i spremnost da blagovremeno dešifruje signale koji
nose poruke o tržišnim, tehnološkim i društvenim fenomenima.
2. Odnos predviđanja i planiranja
S obzirom na to da su i planiranje i predviđanje orijentisani na budućnost, ponekad se u
praksi, a i u teoriji ne pravi jasna razlika između ova dva pojma. Oni se čak ponekad
koriste kao sinonimi, a u terminologiji postoje i izrazi kao što su: prognoza, predikcija,
projekcija, anticipacija, intencija i futurologija koji se takođe ponekad poistovećuju sa
predviđanjem i planiranjem. Između gornje grupe termina i predviđanja postoji
podudarnost, te se neke od njih koriste za bliže objašnjenje predviđanja. Ali, kada je reč o
predviđanju i planiranju, smatra se da ima dovoljno elemenata da se oni međusobno
razlikuju. Planiranje je proces donošenja planskih odluka, a predviđanje je anticipiranje
budućeg toka događaja, tj. stvaranje predstave unapred o mogućem ishodu događaja u
