Predviđanje kao preduslov finansijskog odlučivanja
AKADEMIJA POSLOVNIH STRUKOVNIH STUDIJA BEOGRAD
ODSEK BLACE
PRISTUPNI RAD IZ PREDMETA
KORPORATIVNE FINANSIJE
Tema:
Predviđanje kao preduslov finansijskog odlučivanja
Mentor: dr Ljubiša Milačić Student: Nevena Stevanović / S-J
Jagodina, januar 2020. godine
SADRŽAJ
1.1.1. Delfi metoda.............................................................................................................3
1.1.2. Jednokratna procena.................................................................................................3
1.1.3. Planiranje poslovanja...............................................................................................4
1.1.4. Metoda regresione analize.......................................................................................4

4
1. Finansijsko planiranje
Finansijsko planiranje predstavlja oblik iskazivanja raznih vrsta planova putem vrednosnih
pokazatelja, a planiranje finansijskih sredstava objedinjuje se finansijskim planom preduzeća,
koji obuhvata celokupan sistem poslovnih aktivnosti. Finansijski plan je instrument poslovne
politike, koji ima informativno — koordinirajuću funkciju. Finansijski planovi donose se za
određeni vremenski period i mogu biti:
Kratkoročni ili tekući finansijski planovi donose se obično za period od godinu dana i
sadrže osnovne elemente i zahteve za finansiranje u tekućoj godini.
Srednjoročni finansijski planovi obuhvataju plan razvoja i plan finansiranja u
petogodišnjem periodu.
Dugoročni finansijski planovi odnose se na strategiju razvoja za period od deset i više
godina.
Finansijsko planiranje u procesu izrade finansijskih planova obuhvata sve ekonomske i
finansijske pokazatelje: cene, investicije, akumulaciju, kredite, likvidnost itd. Finansijsko
planiranje podrazumeva planiranje finansijskih tokova i finansijskih struktura.
U okviru finansijskog planiranja javljaju se kratkoročni finansijski planovi (planovi
likvidnosti) i dugoročni finansijski planovi (planovi investiranja).
Uži kratkoročni finansijski
plan bavi se predviđanjem usklađivanja priliva i odliva novčanih sredstava. U širem
kratkoročnom finansijskom planu predviđaju se nastupajuće obaveze, potrebna sredstva i
izvori dodatnih finansijskih sredstava.
U dugoročnom finansijskom planu iskazuju se izvori
sredstava i njihovo vraćanje izvorima.
1.1. Metode planskih odluka
Metode koje se primenjuju u procesu donošenja planskih odluka i u fazi izrade planova
tekućeg poslovanja i razvoja preduzeća nastale su kao rezultat naučnih saznanja u
matematika, statika, kibernetika i operaciona istraživanja i dr. Na osnovu saznajnih rezultata
pomenutih i sličnih naučnih disciplina razvijene su raznovrsne metodologije planiranja
poslovanja preduzeća. Njihovo poznavanje omogućuje da se u procesu planiranja primenjuje
više metoda u odgovarajućoj zastupljenosti i kombinovanju U tom smislu, najčešće se u
5
procesu donošenja planskih odluka i u fazi izrade planova tekućeg poslovanja i razvoja
preduzeća primenjuju sledeće metode: anketiranje, analogija, trend, regresiona i korelaciona
analiza, mrežno programiranje, faktorsko planiranje i simulacija. Svaka od navedenih metoda
ima svoje prednosti, ali i nedostatke, te ih je potrebno kombinovati u procesu planiranja.
U procesu planiranja poslovanja preduzeća učestvuje veliki broj aktera koji su, u većoj ili
manjoj meri, nosioci ovog segmenta upravljačke funkcije. Takođe, donošenje odluke o
ciljevima poslovanja i načinu njihove realizacije uslovljeno je prilikama u okruženju
preduzeća, a posebno onim koje vladaju na tržištu. Zato se u procesu planiranja moraju
respektovati saznanja i mišljenja većeg broja zainteresovanih učesnika u poslovanju
preduzeća, kao i onih koji poznaju prilike u okruženju.
1.1.1. Delfi metoda
Primena Delfi metoda zasniva se na timskom radu većeg broja eksperata za pojedina
područja poslovanja preduzeća. To podrazumeva interdisciplinarni pristup tretmanu
određenih problema, što iziskuje i angažovanje visokostručnih kadrova. Postupak procene
uslova i mogućnosti budućeg poslovanja preduzeća odvija se u više faza, kao što su:
prikupljanje pojedinačnih mišljenja eksperata, saopštavanje dobijanih mišljenja ostalim
učesnicima ekspertskog tima, višekratno ponavljanje potupaka pojedinačnog izjašnjavanja
nakon upoznavanja sa mišljenjima ostalih članova ekspertskog tima, definisanje planske
varijante na osnovu kolektivne procene eksperata. Ova metoda primenjuje se najčešće u
procesu donošenja strateških odliuka o razvoju preduzeća. Međutim, u specifičnoj njenoj
varijanti ona se može primenjivati i u procesu susretnog planiranja poslovanja poslovanja
preduzeća.
1.1.2. Jednokratna procena
Za razliku od Delfi metode, koja podrazumeva višekratno ponavljanje postupaka formiranja
mišljenja eksperata, metoda jednokratne procene zasniva se na predviđanjima takođe
odaabranih stručnjaka ali na kraći rok. Ovake procene koriste se obično u postupku
donošenja godišnjih planova, odnosno planova tekućeg poslovanja preduzeća. Metoda
jednokratne procene primenjuje se i u slučaju susretnog planiranja pri donošenju planova

7
obično se primenjuje metod najmanjih kvadrata. Primenom ove metode, određena korelacija
koja postoji između pojedinih elemenata procesa poslovanja služi kao osnova planiranja
dinamike jednih veličina u funkciji kretanja drugih.
2. Predviđanje, pojam i metode
Da bi se izašlo u susret sve većoj raznolikosti i složenosti problema menadžerskih prognoza,
razvijene su brojne metode i tehnike predviđanja. Izbor odgovarajuće metode zavisi od
mnogih faktora – konteksta prognoze, relevantnosti i dostupnosti istorijskih podataka,
stepena tačnosti koji se smatra poželjnim, vremenskog perioda koji treba predvideti,
troškova/koristi (ili vrednosti) prognoze za organizaciju i vremena za izradu analize.
Generalno, treba odabrati onu tehniku koja najbolje koristi dostupne podatke, ali je
vremenski i troškovno efikasna. Naime, ako jednostavnija tehnika daje prognoze prihvatljive
tačnosti, nije uvek isplativo korišćenje naprednije tehnike koja nudi potencijalno veću
tačnost, ali zahteva nepostojeće informacije, informacije do kojih se teško dolazi ili one čije
je prikupljanje skupo. Kada su u pitanju prognoze vezane za neki konkretan proizvod,
dostupnost podataka i mogućnost uspostavljanja odnosa između faktora zavise direktno od
zrelosti proizvoda, te je stoga životni ciklus jedna od glavnih determinanti izbora metode
koja će se koristiti za prognoziranja. U literaturi postoje brojne podele metoda i tehnika
predviđanja, ali je najčešća na kvalitativne, kvantitativne i hibridne. Još jedna podela je na
tehnike vođene podacima (data-driven) i tehnike bazirane na modelima (model-based).
Klasifikacija deli analitičke modele na metode bazirane na mišljenju eksperata (metode
prosuđivanja), metode istraživanja potrošača/tržišta, uzročno-posledične metode i metode
veštačke inteligencije.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti