SVEUČILIŠTE U RIJECI
TEHNIČKI FAKULTET
Zavod za termodinamiku i energetiku
Izvori Energije
1. seminar
"Pregled svih energetskih izvora u svijetu prema izvješću World Energy Resources
2013 Svjetskog energetskog vijeća s posebnim osvrtom na prirodni plin. Osvrt na
stanje energije u Hrvatskoj 2012. godine."
Mario Gligora
0069048724
Rijeka, lipanj 2015.
SADRŽAJ
1. UVOD
1
2. PREGLED SVIH ENERGETSKIH IZVORA U SVIJETU
4
2.1. UGLJEN
4
2.2. NAFTA
5
2.3. PRIRODNI PLIN
7
2.3.1. SASTAV PRIRODNOG PLINA
7
2.3.2. NALAZIŠTA I ZALIHE
8
2.3.3. TRANSPORT PRIRODNOG PLINA
11
2.4. URAN I NUKLEARNA ENERGIJA
12
2.5. ENERGIJA VJETRA
12
2.6. ENERGIJA SUNCA
13
2.7. BIOENERGIJA I OTPAD
14
2.8. TRESET
14
2.9. HIDROENERGIJA
15
2.10. GEOTERMALNI IZVORI ENERGIJE
15
2.11. ENERGIJA VALOVA
16
2.12. ENERGIJA PLIME I OSEKE
16
2.13. KONVERZIJA TOPLINSKE ENERGIJE IZ OCEANA (OTEC)
16
3. STANJE ENERGIJE U HRVATSKOJ 2012. GODINE
17
4. ZAKLJUČAK
19
5. LITERATURA
20
2
Jedna od metoda je metoda sakupljanja i pohrane ugljika i može pomoći kod smanjenja
emisija CO2 u velikim razmjerima. Jedina tehnologija koja može omogućiti smanjenje
ispuštanja CO2 iz postrojenja na fosilna goriva je tzv. CCS tehnologija koja bi omogućila
ukapljivanje plinova dobivenih izgaranjem i skladištenje tih plinova u npr. iskorištenim
nalazištima nafte i plina. Utvrđeno je kako bi takva tehnologija omogućila smanjenje
emisija CO2 oko 50%. I poboljšanje rada elektrana u čitavom svijetu može dati značajni
doprinos u smanjenju emisija CO2 i ostalih zagađivača. Jedan postotni poen u poboljšanju
efikasnosti konvencionalnog sagorijevanja ugljene prašine pridonosi 2-3% smanjenja
emisija CO2 . Visoko-učinkovite moderne elektrane ložene na ugljen ispuštaju gotovo 40%
manje CO2 nego prosječna elektrana ložena na ugljen u trenutnom pogonu i to zbog
poboljšanog izgaranja ugljena i veće efektivnosti pretvorbe toplinske energije pare u
mehaničku, omogućene boljim materijalima i naprednijom tehnologijom parnih turbina.
U kontekstu ograničenih izvora i rezervi, Svjetsko energetsko vijeće razlikuje iznose na
lokaciji i dobivene količine, te stvarne i naknadne tj. nestvarne ili nepotvrđene.
Kombinacijom ovih koncepata, dobivaju se slijedeće četiri kategorije:
Stvarni iznos na lokaciji
Stvarne dobivene rezerve
Naknadne količine na lokaciji
Naknadne dobivene rezerve
3
Budući da svaki energetski izvor ima svoje karakteristike, primjene, prednosti i
negativnosti, osnovna razlika se stvara među onima koji su konačni i onima koji se u
periodu koji je čovjek sposoban poimati čine stalnima tj. obnovljivima:
OGRANIČENI IZVORI
- obuhvaćaju određeni broj organskih supstanci - ugljen,
sirova nafta, bituminozni škriljac, prirodni bitumen, ekstra teško ulje, prirodan plin
sa metalnim elementima urana i torija.
Poseban vid čini treset, koji se do neke mjere nalazi u sredini jer se obnavlja jako
sporo i u prirodi se nalazi između konačnih i stalnih elemenata po svom sastavu.
GLAVNI STALNI I PERMANENTNI IZVORI
- sunčeva energija,
vjetroenergija, bioenergija - svi su ovisni o Suncu.
OSTALI STALNI I PERMANENTNI IZVORI
: geotermalna energija (iz
različitih dubina), morska energija (energija plime i oseke, snaga morskih valova),
pretvorbe oceanske toplinske energije.
5
2.2. NAFTA
Nafta predstavlja najvažniju granu ekonomije u svijetu, koja kroji samu svjetsku
ekonomiju i granice država. Njezina važnost vidljiva je i u broju ratova koji su se vodili
zbog kontrole naftnih izvora kao i u njezinu industrijskome imenu - Crno Zlato. Prognoze
o nestanku rezervi nafte izazvale su gospodarsku krizu ali dokazano je stanje sasvim
drugačije. Rezervi nafte, a time i prirodnog plina biti će u dovoljnim količinama još neko
vrijeme ali predstavljati će problem u budućnosti. Svjetske naftne rezerve za 60% su veće
nego prije 20 godina a njena proizvodnja za 25% je veća. Na temelju informacija članova
Odbora Svjetskog energetskog vijeća kao i dodatnih izvora, svjetski nivo dobivenih
operativnih rezerva stoji na 1239 milijardi barela (163 milijardi tona) krajem 2008., oko 24
milijardi barela (3 milijarde tona) više nego krajem 2005. Godine. Srednji Istok ostaje
glavna lokacija naftnih rezerva, sa 61% ukupnih svjetskih rezerva, slijedi Afrika sa 11%,
Južna Amerika sa 10%, i Europa zajedno sa Ruskom Federacijom 8%, te Azija i Sjeverna
Amerika sa po 5% svaka.
Poseban izvor nafte predstavlja bitumenozni ili uljni škriljac. Uljni škriljci nalaze se u
obliku sedimentnih stijena koje sadrže velike količine organske tvari (kerogen) iz kojih se
mogu pomoću suhe destilacije vaditi značajne količine nafte i gorivog plina iz škriljevca.
Nalazišta mogu biti od vrlo malih koji po ekonomskom smislu i nemaju neki značaj, do
vrlo velikih koja zauzimaju i nekoliko tisuća kvadratnih metara. Ukupne zalihe nafte
dobivene iz škriljevca procjenjuju se na 2.3 trilijuna barela, no ovaj način se manje koristi
jer se petrolej koji je produkt sirove nafte jeftinije dobiva iz same sirove nafte nego iz nafte
dobivene iz škriljevca. Ukupni svjetski resursi u nalazištima nafte iz škriljaca procijenjeni
su na 4,8 trilijuna barela. Ova se brojka smatra konzervativnom u pogledu činjenice da se
podaci o resursima bitumenoznog škriljca nekih zemalja ne mogu naći u izvještajima, a
ostala nalazišta nisu u potpunosti istražena.
