TEMA: 

Prehrana sportaša (fudbalera)

Predmet

: Tjelesni i zdravstveni odgoj 

Uradila: 

Dejla Ahmetspahić

 2017 godina

[Type the document title]

January 1, 2017

2

SADRŽAJ

2. Sažetak………………………………………………………………………………………….3
3. Uvod…………………………………………………………………………………………….4
4. Uloga i značaj prehrambenih i zaštitnih tvari u prehrani sportaša……………………….....…..5
4.1. Bjelančevine…………………………………………………………...................…………...5
4.2. Ugljikohidrati…………………………………………………………...………………….....7
4.3. Masti…………………………………...…………………………………………...………...8
4.4. Zaštitne tvari…….……………………………...………………………………………….....9
4.4.1. Vitamini……………………………………………………...……………………………..9
4.4.2. Minerali…………………………………………………………………………………....10
4.4.3. Antioksidansi……………………………………...………………………………………11
5. Mišićni rad i proizvodnja energije…………………………...………………………………..10
6. Dnevne energetske potrebe……………………………………………………………………12
7. Prehrana sportaša…………………………………………………………...…………………13
8. Prehrana fudbalera………………………………………………………………………….....16
8.1. Prehrana na dan nogometne utakmice………………………………………………………17
9. Zaključak…………………………….…………………………………………..……………18
10. Literatura………………………………………….…………………………………………19

background image

[Type the document title]

January 1, 2017

4

3. UVOD

Prehrana   sportaša   jedan   je   od   najvažnijih   aspekata   kako   treninga,   tako   i   uspjeha   na   samim 
sportskim natjecanjima. Vrlo često naglasak je stavljen samo na atletsku komponentu treninga, 
dok   se   neopravdano   zanemaruje   čimbenik   prehrane.   Optimalna   prehrana   potrebna   je   za 
postizanje   vrhunskih   izvedbi   sportaša.   Smjernice   za   prehranu   sportaša   temeljene   su   na 
znanstvenim dokazima. Te smjernice variraju obzirom na energetsku potrošnju, metabolizam i 
zdravstveno stanje.

Ljudskom tijelu potreban je konstantan unos energije i hranjivih tvari za obavljanje kompleksnih 
funkcija koje ima, a pri tjelesnim naporima potrebe za energijom se povećavaju.
Dnevne preporuke unosa energije za muškarce u prosjeku iznose 2700 kcal, a za žene 2100 kcal, 
prilikom   umjerene   tjelesne   aktivnosti.   Aktivnim   bavljenjem   sportom,   dnevne   potrebe   za 
energijom višestruko rastu.
Dva su energetska sustava važna za opskrbu tijela energijom: anaerobni i aerobni. Koji će
energetski sustav prevladati u opskrbi tijela ovisi o trajanju i intenzitetu treninga, tjelesnoj
kondiciji te hrani koja je konzumirana prije samog treninga. 

Adekvatna hrana i piće trebali bi biti konzumirani prije, za vrijeme i nakon samog treninga kako 
bi pomogli očuvati konstantnu razinu glukoze u krvi tijekom vježbe, omogućiti maksimalni efekt 
treninga,   te   ubrzati   vrijeme   oporavka.   Potrebe   za   energijom   i   hranjivim   tvarima,   posebno 
ugljikohidratima i proteinima, moraju se ostvariti kako bi se održala tjelesna težina, nadopunile 
zalihe glikogena i osigurala dovoljna zaliha proteina za izgradnju i oporavak mišićnih stanica. 
Također, velika je greška misliti kako smanjenim unosom masti prehrana postaje pravilnija. 
Unos masti mora biti dostatan kako bi spriječio gubitak tjelesne i mišićne mase te omogućio 
apsorpciju vitamina topivih u mastima.

Tjelesne tekućine i elektrolitni sastav nalaze se u neskladu tijekom i nakon tjelesne aktivnosti,
stoga je obilna hidracija od iznimne važnosti za sportaše. Ponekad, tijekom iznimno napornih 
treninga nije dovoljna samo konzumacija vode, već su nužna energetska i izotonična sportska 
pića bogata ugljikohidratima i elektrolitima. Ona pomažu održati konstantnu razinu glukoze u 
krvi, daju brzu energetsku zalihu mišićima te smanjuju rizik od dehidracije i hiponatrijemije.
Posebna pozornost tijekom planiranja prehrane sportaša mora se usmjeriti prema specifičnim 
skupinama, kao što su žene (naročito trudnice) i vegetarijanci. Sportašice su zbog nedovoljnog 
unosa   bjelančevina,   velikih   napora   i   fiziološkog   gubitka   krvi   tijekom   menstrualnog   ciklusa 
sklonije razvoju sideropenične anemije. S druge strane, sportaši vegetarijanci imaju povećan 
rizik od nastanka hipokalcijemije, hipovitaminemije (naročito vitamini D, B2 i B12) te manjka 
željeza i cinka kao posljedica svog specifičnog načina prehrane.

Nadomjesci   prehrani   dodatan   su   način   nadoknade   hranjivih   tvari.   Ukoliko   je   unos   energije 
raznolik   i   dovoljan   za   ispunjenje   dnevnih   potreba   organizma,   dodatan   unos   nadomjestaka   i 
suplemenata nije potreban.

[Type the document title]

January 1, 2017

5

4. ULOGA I ZNAČAJ PREHRAMBENIH I ZAŠTITNIH TVARI U 

PREHRANI SPORTAŠA

4.1. Bjelančevine

Bjelančevine čine oko tri četvrtine suhe tvari u tijelu. One mogu biti strukturne bjelančevine 
(kolagen),   kontraktilne   bjelančevine   (aktin,   miozin),   enzime   probavnog   sustava,   hormone 
(inzulin, glukagon), transportne molekule (hemoglobin) te imunoproteine (antitijela). Osnovna 
građevna   jedinica   bjelančevina   su   aminokiseline   povezane   peptidnim   vezama.   Slijed 
aminokiselina određuje funkciju proteina, a taj slijed određuje informacija pohranjena u DNA 
jezgre   stanice.   U   prirodi   postoji   oko   500   aminokiselina,   no   samo   njih   20   pojavljuje   se   u 
bjelančevinama hrane i bjelančevinama ljudskog tijela. Sve aminokiseline imaju dvije zajedničke 
značajke: svaka ima kiselinsku skupinu (-COOH) i amino-skupinu (- NH2). 20 aminokiselina 
važnih   za   čovjeka   dijele   se   u   tri   skupine:   esencijalne   aminokiseline,   uvjetno   esencijalne   i 
neesencijalne.
Esencijalne   aminokiseline   su   one   koje   organizam   ne   može   sam   sintetizirati   ili   ih   ne   može 
sintetizirati u količini dovoljnoj za ispunjavanje svojih potreba. Te se aminokiseline stoga moraju 
unositi hranom. To su: treonin, lizin, metionin, valin, fenilalanin, leucin, triptofan, izoleucin i 
histidin.

Tablica 1. Namirnice s visokim udjelom esencijalnih aminokiselina

Uvjetno   esencijalne   aminokiseline   su   one   koje   postaju   esencijalne   uslijed   manjka   njihovog 
prekursora, tj. esencijalnih aminokiselina ili kad sinteza ne zadovoljava potrebe. To su: tirozin 
(nastaje iz fenilalanina), cistein (nastaje iz metionina), glutamin, arginin, glicin i prolin. Sve 
ostale aminokiseline organizam može sam proizvesti te se smatraju neesencijalnima.
Probava bjelančevina započinje u želudcu. Želučani enzim koji razgrađuje bjelančevine unesene 
hranom je pepsin. On probavlja kolagen, bjelančevinu koja je glavni sastojak međustaničnog 
vezivnog tkiva u mesu. Pepsin samo započinje proces razgradnje bjelančevina, dovršavajući 

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti