UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA
PRAVNI FAKULTET ZA PRIVREDU I PRAVOSUĐE
NOVI SAD

SEMINARSKI RAD:

Prekršajne sankcije

Predmet: Prekršajno pravo

Profesor:                                                                                                                               Student: 
Doc. dr Nenad Bingulac                                                                                          Todorović Ivana 
                                                                                                                            br.indeksa: 2108/16 

SADRŽAJ

1. Uvod………………………………………………………………………………………3 

2. Pojam i vrste prekršajnih sankcija..…..…………………………………………………...4

3. Kazne ……………………….…………………………………………………………….5

4. Kazneni poeni…….…....……………………………………………………………….…8

5. Opomena…………………………………………………………………………………..9

6. Zaštitne mere………………………………………………………………………………9

7. Zaključak……………..…………………………………………………………………..16

8. Literatura…………………………………………………………………………………17

2

background image

Pojam  i vrste prekršajnih sankcija

Prekršajne sankcije su mere propisane prekršajnim pravom koje se primjenjuju prema 

učiniocima prekršaja. Učiniocima prekršaja se oduzimaju ili ograničavaju neka njihova prava 
prekršajnim   sankcijama.   Svrha   propisivanja,   izricanja   i   izvršenja   prekršajnih   sankcija   jeste 
suzbijanje vršenja prekršaja i time ostvarivanje zaštite javnog poretka koji se vršenjem prekršaja 
povređuje.  I sam zakonodavac  u članu 5. Zakona o prekršajima navodi sledeće : “ Za prekršaj 
mogu biti izrečene sankcije propisane ovim zakonom.  Svrha propisivanja, izricanja i primene 
prekršajnih sankcija je da građani poštuju pravni sistem i da se u buduće ne čine prekršaji.” 

2

  

Da bi se prekršajne sankcije mogle primeniti prema učiniocima prekršaja moraju biti propisane u 
vreme izvršenja prekršaja. Prekršajne sankcije izriču nadležni organi u zakonom propisanom 
postupku (prekršajni postupak). Naše prekršajno pravo razlikuje pet vrste prekršajnih sankcija, i 
to:

1) kazne;

2) kazneni poeni;

3) opomena;

4) zaštitne mere;

5) vaspitne mere.

Prekršajne sankcije se mogu posmatrati kao mere društvenog reagovanja protiv učinioca 

prekršaja, sa cijem da se zaštiti društvo od društveno štetnih pojava u budućnosti, kao i da 
počinilac   delikta   ili   druga   lica   shvate   da   ne   treba   da   čini   delikte   u   budućnosti.   Ono   što   je 
zajedničko svakoj od navedenih sankcija je da predstavljaju izvesno zlo učiniocu prekršajnog 
delikta, da su određene Zakonom ili drugim propisom u skladu sa zakonom , da se izriču zbog 
pričinjenog   prekršaja   protiv   odgovornog   subjekta   zbog   prekršajne   odgovornosti,   a   u   svemu 
prema odredbama zakona.

3

 Za   svaku vrstu prekršajnopravnih  sankcija  zakonom  ili  drugim 

propisom određuje     se visina     i     njihovo     trajanje     i     nijedna     sankcija     ne   može     biti 
propisana   niti   izrečena,  odnosno primijenjena u neodređenoj visini i na neodređeno vrijeme. 
U   propisivanju   sadržaja   prekršajnopravnih   sankcija   za   pojedine   prekršaje   i   načina   njihove 
primjene   treba   voditi   računa o srazmernosti   sankcije   i počinjenog     prekršaja, odnosno 
individualizaciji prekršajnih sankcija, bez nečovječnog   postupanja   ili   ponižavajućeg odnosa, 
uz poštovanje ljudskog dostojanstva ili cjelovitosti ličnosti, gde posebno važnu ulogu u svakom 
konkretnom slučaju igra sud, U prekršajnom pravu   treba implementirati međunarodno priznate 
standarde u zaštiti ljudskih prava. 

2

  ZOP, član 5

3

 dr. M. Đuričić, dr. G. Bejatović- „Prekršajno pravo“ , Privredna akademija Novi Sad

4

Kazne

Kazna   je   najstrožija   i   najvažnija   prekršajna   sankcija.     Kako   je   svrha   kazne   nužnost 

održavanja pravnog poretka i prekor učiniocu , da bi ostvarila svoju ulogu,m void se računa da 
ispunjava određene uslove, i to: da je lična, odnosno da nenosi određeno zlo učiniocu prekršaja 
id a je uperena upravo preotiv učinioca prekršaja, da je čovečna i moralna, srazmerna težini 
delikta   na   koji   se   odnosi.   Takođe,   potrebno   je   da   je   deljiva,   odosno   da   se   može   izreći   u 
određenom rasponu, kako bi se cenila u svakom konkretnom slučaju, opoziva, i zamenljiva u 
slučaju potrebe.

Zako o prekršajima poznaje tri vrste kazni, i to:

1. kazna zatvora, 

2. novčana kazna i

3. rad u javnom interesu.

Zakon u prekršajima, dalje, u članovma 33-36 navodi neke osnovne uslove vezane za izricanje 
kazni i to:

Za jedan prekršaj se može propisati i kazna zatvora i novčana kazna i obe se mogu izreći 
zajedno, dok se za prekršaj pravnog lica može se propisati samo novčana kazna.

Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.

Novčana kazna i rad u javnom interesu, mogu se propisati zakonom ili uredbom, odnosno 
odlukom skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine 
grada Beograda.

Kazna zatvora se može izreći samo kao glavna kazna. Novčana kazna i rad u javnom 
interesu mogu se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.

Ako su novčana kazna i kazna zatvora propisane alternativno, kazna zatvora se izriče 
samo za prekršaj kojim su bile prouzrokovane teže posledice. ili za prekršaje koji ukazuju 
na veći stepen krivice učinioca .

4

Kazna zatvora

Zatvor,   kao   kazna   lišenja   slobode,   se   sastoji   u   oduzimanju   prava   kretanja   učiniocu 

prekršaja na određeo vreme. Kazna     zatvora,     kao     najstroža     prekršajnopravna     sankcija, 
može   biti   propisana   samo  zakonom. Kazna zatvora može se propisati i izreći u trajanju od  
najmanje jednog dana, a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana. Kazna zatvora ne može 
se izreći trudnoj ženi, posle navršena tri meseca trudnoće, ni majci dok dete ne navrši jednu 

4

 Zakon o prekršajima, čl.33-36

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti