Penos toplote u neustaljenim uslovima – jednodimenzionalni 
problemi

 

 
Neustaljeni  prenos  toplote  u  vezi  je  s  neustaljenim  temperaturnim  poljima.  Diferencijalna  jednačina 
neustaljenog polja za opšti treodimenzionalni problem već je ranije formulisana i, podseća se, ima oblik 

2

2

2

2

2

2

a

x

y

z

∂θ

∂ θ ∂ θ ∂ θ

=

+

+

∂τ

 ,  (u Dekart-ovom sistemu koordinata). 

(1) 

Analiza neustaljenih temperaturnih polja je svakako daleko teža u odnosu na analizu ustaljenih, te će se ovde 
problem ograničiti na jednodimenzionalna polja, tako da će važiti parcijalna diferencijalna jednačina 

2

2

a

x

∂θ

∂ θ

=

∂τ

(2) 

Svrha  razmatranja  svih  problema  biće  da  se  objasni  fizičko  značenje  veličina  koje  se  moraju,  prema 
Pravilniku, proveriti za izvesne građevinske elementa. To su, pre svega (prema Pravilniku): 
... 

 

фактор пригушења амплитуде осцилације температуре, 

ν

 

[

-

]

;  

 

кашњење осцилације температуре, 

η

 

[

h

]

.  

... 

Obe veličine zavise, kako će se videti, od "poremećaja" temperature u odnosu na neki ustaljeni režim, kao i od 
veličine (debljine) i svojstava građevinskog elementa. Uobičajeno je da se "poremećaj" temperaturnog polja u 
odnosu  na  ustaljeni  režim  pripisuju  ili  temperaturi  okruženja,  ili  temperaturi  na  nekoj  od  površina  građ. 
elementa, i to u obliku: 

( )

( )

cos

e

e

t

A

t

θ = θ

= θ +

ω

 , 

(3

1

( )

0

0

( )

cos

s

s

t

A

t

θ = θ

= θ +

ω

(3

2

Pri tome su ovde 

A

e

 

  - tzv. amplituda oscilacija temperature ambijenta oko stalne vrednosti, 

ο

C, 

2

f

ω = π

 - ugaona (kružna) frekvencija oscilacija, radijana/sekundi, 

f

 

  - frekvencija, 1/s (=Hz). 

 
Frekvencija 

f

  je,  zapravo,  obrnuto  proporcionalna  vremenu  (u  sekundama)  potrebnom  da  se  obavi  jedna 

potpuno oscilacija (od vrednosti na početku pa do vrednosti jednake vrednosti na početku), kaže se "puni krug, 
ciklus" od 2

π

 radijana.  

 

 

4.1 

Polu-beskonačni čvrst sloj sa periodičnom temperaturom ambijenta

 

 
Razmatra  se  polubeskonačni  čvrst  sloj  sa  jednodimenzionim  temperaturnim  poljem  (slika  1),  čija  je  leva 
strana izložena konvekciji prema ambijentu, a temperatura ambijenta se periodično menja po zakonu (3

1

θ

oo

(

t

)

θ

s

(

t

)

θ

(

x,t

)

x

λ, ρ

, c

θ

e

A

e

A

e

 

Slika 1. levo) bez prugušivanja amplitude, desno) sa prigušivanjem amplitude 
 
Diferencijalna jednačina neustaljenog jednodimenzionalnog temperaturnog polja je 

2

2

,

0

,

0

a

x

t

t

x

∂θ

∂ θ

=

≤ ≤ ∞

(4) 

Početni uslov je 

 
 

 

( , )

,

0

,

0

e

x t

x

t

θ

= θ

≤ ≤ ∞

=

(5) 

Jedan granični uslov je 

( , )

,

,

0

e

x t

x

t

θ

= θ

→ ∞

>

 

(6) 

Drugi  granicni  uslov  moze  da  se  zada  na  razlicite  nacine.  U  konkretnom  slučaju,  pak,  zbog  postojanja 
konvektivne razmene između ambijenta i površine koristi se tzv. granični uslov 3. vrste: 

(

)

( , )

0,

0

h

x t

x

t

x

∂θ

θ − θ

= −λ

=

>

(7) 

pri čemu je 

( )

cos

,

0

e

e

A

t

t

θ = θ +

ω

>

 . 

(8) 

Jednačina  (7)  prosto  znači  jednakost  specifičnog  fluksa  ostvarenog  konvekcijom  (

h

  je  koeficijent  prelaza 

toplote konvekcijom, W/m

2

K) sa specifičnim fluksom provođenjem u materijalu na mestu 

x

=0. 

 
Rešenje problema (4)-(8) je 

(

)

( )

1

/

2

1 / 2

2

Bi

1

( , )

cos

/

,

2

Bi

2Bi+2

x l

e

e

x t

A

e

t

x l

f x t

θ

− θ =

ω −

− β +

+

 , 

(9) 

gde je skraćeno zapisano 

/

l

a

ω

(10) 

2

/

/

/

Bi

2

/

2

2

1 /

1 /

h

a

h

a

l

a

h

h

ω λ

λ

=

=

ω =

=

λ ω

λ

,  

(11) 

1

arctan

1 Bi

β ≡

+

(12) 

Funkcija 

( , )

0

t

f x t

→∞

  u  jednačini  (9)  ima  složenu  strukturu,  ali  ima  svojstvo  da  postaje  nula  kada    je  veme 

tarajanja veliko (teorijski 

t

→ ∞

), dakle: 

( , )

0

t

f x t

→∞

,  za svako 

0

x

(13) 

kvaziustaljeni periodični režim  

 
Razmatraće se samo kvaziustaljeno periodično temperaturno polje, koje odgovara situaciji da 

t

→ ∞

. Prelazni 

režimi su isključeni. 

(

)

0

1

/

2

1 / 2

2

( )

Bi

1

( , )

cos

/

2

Bi

2Bi+2

x l

e

e

A

A x

x t

A

e

t

x l

θ

− θ =

ω −

− β

+

(14) 

ili skraćeno, saglasno naznačenim identifikacijama u jednačini (14), 

1

( , )

( ) cos

/

2

e

x t

A x

t

x l

θ

− θ =

ω −

− β

(15) 

Parcijalni izvod po koordinati 

x

 je sada 

( , )

( )

1

1 1

1

cos

/

( )

sin

/

2

2

2

1 1

1

1 1

1

( )

cos

/

( )

sin

/

2

2

2

2

1 1

1

1

( ) cos

/

sin

/

2

2

2

1

x t

A x

t

x l

A x

t

x l

x

x

l

A x

t

x l

A x

t

x l

l

l

A x

t

x l

t

x l

l

l

∂θ

=

ω −

− β −

ω −

− β

=

ω −

− β −

ω −

− β

= −

ω −

− β −

ω −

− β

= −

1

( ) cos

/

/ 4

2

A x

t

x l

ω −

− β + π

() 

tako da toplotni fluks u pravcu 

x

-ose može, za svako 

x

 i svako 

t

, da se odredi prema Fourije-ovom zakonu 

background image

 
 

 

 

kvaziustaljeni periodični režim – faktor prigušivanja amlitude talasa po dubini u materijalu 

 
Prema rešenju (15) odnosno (14) za kvaziustaljeni periodični režim 

(

)

0

1

/

2

1 / 2

2

( )

Bi

1

( , )

cos

/

2

Bi

2Bi+2

x l

e

e

A

A x

x t

A

e

t

x l

θ

− θ =

ω −

− β

+

(14) 

jasno  je  da  je  amplituda  oscilacija  temperature  materijala  na  površini,

  A

0

,  manja  od  amplitude  oscilacije 

temperature ambijenta, 

A

e

, zavisno od Bi broja: 

(

)

0

1 / 2

2

Bi

/

Bi

2Bi+2

e

A

A

=

+

(20) 

i takva zavisnost je prikazana na slici 4 (levo). 

0

0.2

0.4

0.6

0.8

1

2

4

6

8

10

12

14

16

18

x

0

2

4

6

8

10

12

14

16

0.1

0.2

0.3

0.4

0.5

x

A

0

/

A

e

ν

Bi

x

   m

 

Slika 4.  Odnos  ammplituda 

0

/

e

A

A

  u  funkciji  Bi  (levo),  i  Faktor  prigušenja  amplitude  u  materijalu  ( )

x

ν

 

(desno) 

Isto tako, amplituda oscilacija u dubini materijala manja je od amlitude na površini: 

1

/

2

0

( ) /

x l

A x

A

e

=

() 

Faktor prigušenja amplituda oscilacija

 je definisan kao recipročna vrednost prethodnog odnosa amplituda: 

1

/

0

2

( )

( )

x l

A

x

e

A x

ν

=

=

(21) 

Očigledno je da faktor  ( )

x

ν

 raste sa dubinom 

x

, i zavisnost je prikazana na slici 4 (desno). 

 

Perodična  dubina  prodiranja

e

x

,  definisana je  kao  dubina  kojoj  odgovara  faktor  prigušenja  oscilacija  tačno 

e

=2.718 (osnova prirodnog logaritma). Iz uslova da je 

1

/

1

0

2

(

)

(

)

e

x

l

e

e

A

x

e

e

A x

ν

=

=

=

,  

() 

dobija se da je  

2

2

/

e

x

l

a

=

=

ω

(22) 

 

kvaziustaljeni periodični režim – kašnjenje temperaturnih oscilacija u materijalu 

 
Temperature  na  svim  lokacijama  materijala  osciluju istom frekvencijom kao i temperatura ambijenta, ali su 
fazno  pomerene:  kasne  u  odnosu  na  oscilacije  temperature  ambijenta.  Kašnjenje  oscilacija  je  najmanje  za 
oscilacije temperature površine, i raste sa porastom dubine materijala. Ilustracija ovog kašnjenja prikazana je 
na Slici 5 (prema jednoj interpretaciji prikaza na slici 2). 
 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti