Sanja Djekic Pravni fakultet
1
UVOD
Prvostepeni postupak okončava se dispozitivnim radnjama parničnih stranaka ili odlukom
suda, a ovo okončanje se dešava putem strogo formalnog pravnog akta, koji moţe biti u
obliku presude, rješenja ili zapisnika o zaključenom sudskom poravnanju.
Do okončanja postupka dispozitivnim radnjama stranaka dolazi u svakom slučaju kada te
parnične radnje neposredno uzrokuju okončanje postupka. U uţem smislu, takva radnja je
jedino zaključenje sudskog poravnanja. Dok u širem, smislu pod ovim podrazumjevamo i one
radnje stranaka na osnovu kojih sud neposredno donosi neku od odluka kojom se postupak
okončava. Takve radnje su povlačenje tuţbe i priznanje, odnosno odricanje od tuţbenog
zahtjeva.
Sud okončava postupak metitornom odlukom, ili odlukom procesne prirode. Pravilo je da
se postupak meritorno okonča u formi presude, osim kada zakon propisuje da se o predmetu
spora odlučuje rješenjem.
U postupku sud uvijek donosi presudu kada odlučuje o tuţbenom zahtjevu kao predmetu
spora. Presudom se, po pravilu, okončava parnični postupak u prvom stepenu. Stoga je
presuda završni akt kojim se okončava raspravljanje i odlučivanje u prvostepenom postupku
o predmetu spora. Sve radnje koje subjekti parnice i ostali učesnici u parnici preduzimaju od
momenta podnošenja tuţbe do zaključenja glavne rasprave u sluţbi su donošenja presude kao
glavnog akta. Presudom se ostvaruje sadrţaj sudske funkcije koja se sastoji u konkretizaciji
opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije.
Pravila postupka obezbjeĎuju da donesena presuda bude zakonita i da se pravovremeno
donese, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka. Zato je pravilna primjena pravila postupka
vaţna za donošenja pravilne odluke.
Presudom sud odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva tako što ili usvaja tuţbeni zahtjev
ili ga odbija i to kako u glavnoj stvari tako i u sporednim traţenjima. Zaključak o osnovanosti
tuţbenog zahtjeva (conclusio) izvodi se silogistickom operacijom: donju premisu (praemissa
minor) obrazuje pravno relevantne činjenice, a gorna premisa (praemissa maior) odgovarajuće
norme materijalnog prava.
Činjenično stanje sud utvrĎuje, po pravilu, izvoĎenjem dokaza, a sadrţaj pravnih normi
koje primjenjuje tumačenjem (lura novit curia). Kada je utvrdio obije premise sud supsumira
(supsumatio) utvrĎeno stanje pod odgovarajuće norme materijalnog prava i izvodi zaključak o
osnovanosti tuţbenog zahtjeva.
1
GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godine
Sanja Djekic Pravni fakultet
2
POJAM PRESUDE
U parničnom postupku sud, po pravilu, donosi presudu kad odlučuje o osnovanosti ili
neosnovanosti tuţbenog zahtjeva.
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traţenja. Ako
postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom (član 176.
Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP).
DONOŠENJE PRESUDE
Sud donošenju presude pristupa odmah nakon okončanja rasprave. Samo u sloţenijim
sporovima zakon dopušta odstupanje, pa se u takvim sporovima donošenje presude moţe
odloţiti na osaam dana. Donošenje presude je poseban stadij postupka koji otpočinje
vjećanjem i glasanjem, a završava se objavljivanjem presude.
Vjećanje i glasanje obavlja se uz isključenje javnosti, čime se obezbjeĎuje ostvarenje
sudske nepristrasnosti ( u prostorijama u kojima se obavlja vjećanje mogu biti prisutni samo
članovi vijeća i zapisničar).
Vjećanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vjeća koji je duţan da se stara da se sva
pitanja svestrano i potpuno razmotre. Predsjednik vjeća glasa poslednji. Za svaku odluku
vijeća potrebna je većina glasova. Načelo neposrednosti zahtjeva da u donošenju odluke
učestvuju isti članovi vijeća koji su bili na poslednjem ročištu za glavnu raspravu.
SAOPŠTAVANJE PRESUDE
Presuda se saopštava na dva načina, prisutnim licima saopštava se objavljivanjem, dok se
drugim saopštava dostavljanjem pismene izrade presude.
Objavljivanje presude je završni čin u procesu njenog donošenja. Objavljivanje presude
sastoji se u javnom čitanju izreke čiji se sadrţaj fiksira prethodno, pismeno u zapisniku.
Prisustvo stranaka nije nuţno pri objavljivanju presude. Ukoliko sud odstupa od pravila koje
nalaţe da se presuda donese neposredno nakon zaključenja glavne rasprave, što je u duhu
načela neposrednosti, nego odlaţe njeno donošenje, tada se presuda ne objavljuje, nego je
stranka saopštava dostavljanjem. U takvim situacijama kada se presuda ne objavljuje,
momenat njenog otposlanja strankama zamjenjuje momenat objavljivanja, odnosno
objavljivanje: momentom otposlanja presuda stice svojstva sudskog akta.
Sanja Djekic Pravni fakultet
4
DOSTAVLJANJE I PISMENA IZRADA PRESUDE
Sud će, nakon zaključenja glavne rasprave, obavjestiti parnične stranke o datumu uručenja
presude. U odredbama ZPP, umjesto o uručenju odluke, govori se o donošenju odluke.
Odluka se, meĎutim, donosi u jednom ranijem momentu i pismeno izraĎuje prije nego što se
uruči ili dostavi strankama. Ukoliko jedna od parničnih stranaka nije prisustvovala glavnoj
raspravi, sud će tu stranku pismeno obavjestiti o datumu uručenja presude.
Stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici duţni su preuzeti presudu u
zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama o dostavljanju. Pravilo
o uručenju presude zakonodavac je predvidio u namjeri da se parnični postupak završi sa što
manjim utroškom sredstava i vremena. Sve presude, osim presude zbog propuštanja i
drugostepene presude, stranke preuzimaju u zgradi suda. Ako sud obavjesti parničnu stranku
o datumu uručenja presude u zgradi suda, stranka ne doĎe da preuzme presudu, sud joj neće
dostavljati presudu po pravilima o dostavljanju pismena.
U izuzetnim okolnostima, sud moţe, na zahtjev stanke, odlučiti da se presuda ne uručuje
već da se dostavi na način predviĎen odredbama o dostavljanju. Odredbama ZPP nije
predviĎeno kad se radi o izuzetnim okolnostima, tako da će sud u svakom konkretnom
slučaju ocijeniti da li postoje izuzetne okolnosti , odnosno sam sud će sadrţinu ovog pravnog
standarda popunjavati. Sud mora ocijeniti razloge da li je stranka imala opravdan razlog i
postoje li izuzetne okolnosti da sud napravi izuzetak od pravila o dostavljanju presude.
Ukoliko stranka nije bila uredno obavještena o datumu preuzimanja presude, sud će joj u
tom slučaju dostaviti presudu u skladu sa pravilima o dostavljanju pismena. Presuda zbog
propuštanja i presuda drugostepenog suda koja je donesena bez odrţavanja rasprave
dostavljaju se po pravilima o dostavljanju pismena.
Za trenutak dostavljanja presude vezana su odreĎena pravna dejstva :
1.
presuda proizvodi dejstvo prema parničnim strankama
2.
parnične strankese mogu odreći prava na pravni lijek
3.
počinje teći parcioni rok
4.
počinju teći rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka
5.
počinje da teče rok za traţenje dopunske presude
6.
nastupa pravosnaţnost pod uslovom da bezuspješno protekne rok za izjavljivanje
pravnog lijeka
3
Parnično procesno pravo autor dr. Gordana Staković, dr. Raka Račić, Trebinje 2008.godine
Sanja Djekic Pravni fakultet
5
FORMA I SADRŢINA PRESUDE
Presuda se donosi u pismenoj formi. Time se na nesumljiv način utvĎuje njen sadrţaj o
obezbjeĎuje relativno trajan dokaz o njenom postojanju. Sadrţaj presude odreĎen je zakonom.
Pismeni sastav presude sastoji se iz odreĎenih djelova : uvoda ili zaglavlja,
dispozitiva(izreka), obrazloţenja, pouke o pravnom lijeku protiv izjavljene presude i potpisa
sudije.
Uvod ili zaglavlje presude sadrţi : naziv suda , ime i prezime sudije, ime i prezime,
prebivalište odnosno boravište stranaka, te podatke o zastupnicima, kratku oznaku predmeta
spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, označenje stranaka i njihovih
zastupnika koji su prisustvovali na glavnoj raspravi , te dan kad je pesuda donesena.
Dispozitiv ili izreka presude sadrţi odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih
zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traţenja, kao i odluku o postojanju ili
nepostojanju potraţivanja istaknutog radi prebijanja. Dispozitiv presude sadrţi i odluku o
praničnim toškovima bez obzira što ona ne spada u presudu u materijalnom smislu. Dispozitiv
presude mora biti precizno odnosno nedvosmisleno formulisan. Svaki stav u kome je sadrţana
odreĎena zapovjest mora biti precizan, jasan i saţet. Ovo iz razloga jer je izreka pojedinačna
pravna norma koja je istovremeno i zapovjest za parnične stranke.
Obrazloţenje presude mora biti jasno odvojeno od dispozitiva presude. Obrazloţenje
presude se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu obrazloţenja presude navodi se detaljan opis
predmeta spora, tako što se iznosi zahtjev tuţioca i činjenice na kojim je on zasnovan. Potom
se iznosi odbrana tuţenog : procesni prigovori kojima je ukazivano nepostojanje procesnih
smetnji da bi iz tog razloga tuţba bila odbačena, materijalnopravni prigovori koji je tuţeni
istakao i navodi kojima je osporavao osnovanost tuţbenog zahtjeva kako bi ga sud odbio kao
neosnovanog.
U drugom dijelu obrazloţenja sud uznosi svoje razloge, odnosno svoj stav u pogledu
činjenica koje je utvrdio, kao i pravna pravila koja je primjenio. U ovom dijelu sudija
obrazlaţe na koji način je izveo činjenični zaključak, pa potom obrazlaţe kako je pravno
kvalifikovao predmet spora. Sud je posebno duţan da u obrazloţenju navede kojim su
dokazima sporne činjenice utvrĎivane, odnosno kako je sud pojedine dokaze ocjenio i na koji
je način došao do uvjerenja o istinitosti pravno relevantne činjenice. Sud je duţana da utvrdi
istinitost. Potom sud iznosi pravnu ocjenu pravno relevantnih činjenica i, na kraju, kako je, i
na osnovu primjene kojih pravnihnormi, izveo zaključak o osnovanosti odnosno
Sanja Djekic Pravni fakultet
7
TUMAČENJE PRESUDE
U odreĎenim situacijama biće neophodno tumačiti presudu. Presuda moţe biti nejasna
odnosno dispozitiv i obrazloţenje mogu biti protivrijecni. Ako protiv presude bude izjavljena
ţalba, a dispozitiv i obrazloţenje su u koliziji, instancioni sud će tumačiti presudu da bi
mogao da izvrši kontrolu njene zakonitosti.
Kada se presuda koristi kao dokaz, a ona je, istovremeno, , i nejasna, sud koji sprovodi
konkretni postupak mora da utvrdi pravi smisao nejasne presude.
Sud koji tumači jednu presudu ne donosi neku posebnu odluku o izvršenom tumačenju.
Tumačenje presude je neophodno kako bi se odlučilo u nekoj pravnoj stvari i ono, po pravilu,
sluţi za konkretan slučaj.
NEPOSTOJEĆA PRESUDA I PRESUDA BEZ PRAVNOG DEJSTVA
Pravilima procesnog prava nije odreĎeno kad je presuda nepostojeća odnosno kad je
presuda bez pravnog dejstva. Nepostojeća presuda je ona presuda koja nema sva potrebna
svojstva presude. Nepostojeća presuda npr. postoji ako je donesena u postupku protiv
izmišljene stranke ili stranke koja ne postoji ili kad presudu o konkretnom sporu nije donio
sud već neki drugi organ. Presuda je nepostojeća ako nije donesena u okviru vršenja sudske
funkcije (npr. na simulaciji suĎenja u okviru vjeţbi na fakultetu) ili ako je izostala neka radnja
u postupku njenog donošenja (npr. nije bilo vjećanja i glasanja prilikom donošenja presude
pred instancionim sudom).
Nepostojeća presuda ne proizvodi nikakva dejstva. Stoga nema razloga da se ta presuda
pobija pravnim lijekom. Ali ako postoji pravni interes nekog lica, ono moţe podići tuţbu da
se utvrdi da presuda ne postoji.
Presuda bez pravnog dejstva je, za razliku od nepostojeće presude, pravno egzistentna ali
zbog odreĎenih razloga ona ne moţe da proizvede pravno dejstvo. Presuda bez pravnog
dejstva je : 1) presuda koja je donesena nakon povlačenja tuţbe, 2) presuda kojom se izriče
pravna posljedica, 3) koja nije predviĎena normama materijalnog prava, 4) presuda koja je
ukinuta odlukom instancionog suda, 5) presuda koja je donesena u brakorazvodnoj parnici
nakon povlačenja tuţbe, 6) presuda koja je stavljena van snage jer su stranke nakon donošenja
prvostepene presude zaključile sudsko poravnanje.
