Pretnje i rizici GMO po životinjski svet
SEMINARSKI RAD IZ EKOLOŠKE BEZBEDNOSTI
PRETNJE I RIZICI GMO PO
ŽIVOTINJSKI SVET
Profesor: Tamara Gajinov student: Stefan Mitić
Asistent: Predrag Jelenković broj indeksa:
Niš, novembar 2018.godine

4
1. BEZBEDNOST ISHRANE
Poznata je činjenica „Zdravlje na usta ulazi“, zato bi trebalo posebnu pažnju posvetiti ishrani
koja se bazira, pre svega, na zdravoj i bezbednoj hrani. Bezbednost hrane je od prioritetnog
značaja za čovečanstvo. Pod bezbednošću hrane podrazumeva se najpre zdravstvena ispravnost
hrane, koja se obezbeđuje kroz set mera, kao i standarda koji se moraju bezuslovno primenjivati.
Baveći se ovom problematikom, mnoge zemlje su našle rešenje u primeni međunarodnih
standarda za bezbednost hrane. Ovi standardi se mogu primeniti na sve organizacije u lancu
snabdevanja hranom.
Zakoni o bezbednosti hrane uređuju opšte uslove za bezbednost hrane,
zatim obaveze i odgovornosti subjekata u poslovanju sa hranom, sistem brzog obaveštavanja i
uzbunjivanja, hitne mere, kao i upravljanje kriznim situacijama, higijena i kvalitet hrane.
Hrana jeste svaka supstanca ili proizvod, prerađena, delimično prerađena ili neprerađena, a
namenjena je za ishranu ljudi ili se opravdano može očekivati da će se koristiti za ljudsku
upotrebu, osim: hrane za životinje koje ne služe za proizvodnju hrane, živih životinja, ako nisu
pripremljene za stavljanje u promet radi ishrane ljudi, biljaka pre žetve, berbe ili ubiranja
plodova, medicinskih proizvoda, kozmetičkih proizvoda, duvana i duvanskih proizvoda,
narkotika ili psihotropnih supstanci, ostataka (rezidua) i kontaminenata.
opredeljenja Vlade Republike Srbije trebao bi biti zaštita, očuvanje i unapređenje zdravlja
stanovništva. Uvođenjem samog sistema bezbednosti hrane, obezbeđuje se dovoljno kvalitetne
hrane, koja je neophodna za opstanak. Hranom se takođe mora upravljati na adekvatan način,
kako bi se izbegle neželjene situacije, kao što je trovanje, istek roka, kvarenje hrane i slično.
Budući da postoji nedovoljan broj istraživanja bezbednosti hrane i da se pojavljuju tako veliki
rizici za ljude i pretnje za živi svet u lancu ljudske ishrane, postavlja se pitanje da li instituti koji
su zaduženi za taj problem adekvatno rade svoj posao. Određeni broj autora se zalaže za stav da
genetski modifikovana hrana ne izaziva štetne posledice po ljude i po životinjski svet. Čak
smatraju da je takva hrana bolje iz razloga jer ima duži vek trajanja. Ipak svedoci smo da
poslednjih godina u svetu, sve više ljudi pati od raznih alergija, od steriliteta, drugih sličnih
zaraznih bolesti, a najviše od raka. Sudeći po najuticajnijim istraživanjima, genetski
modifikovana hrana, zasigurno ima najveći uticaj u svemu tome. Vilijam Ingdal ističe da širenje
genetski modifikovanih organizama i genetski modifikovane hrane širom sveta je ništa drugo
nego klasičan zločin protiv čovečanstva. Svakako bi najpoželjnije bilo da se što više u ishrani
koristi organska hrana, odnosno hrana koja ne sadrži nikakva veštačka đubriva, pesticide,
insekticide, niti slične dodatke.
http://www.pravestvari.rs/2016/09/21/standardi-bezbednosti-u-ishrani/
14.11.2018.godine, 19:49
https://www.tehnologijahrane.com/pravilnik/zakon-o-bezbednosti-hrane
14.11.2018.godine, 20:12
5
2. GENETSKI MODIFIKOVAN ORGANIZAM (GMO)
Genetski modifikovani organizmi jesu organizmi čiji je genetički materijal izmenjen u odnosu na
onaj koji se prirodno pojavljuje kao rezultat parenja, rekombinacije ili prirodne selekcije.
To je
prema nekim podacima tkzv. „Seme uništenja“. Zakon o genetički modifikovanim organizmima
Republike Srbije, genetski modifikovani organizam definiše kao organizam, osim ljudskog, čija
je genetska osnova promenjena upotrebom tehnologije rekombinantne DNK. Ta genetska
promena uglavnom podrazumeva dodavanje ili brisanje nekog gena iz DNK.
Genetski modifikovan organizam je organizam, biljni ili životinjski na kome su pri uzgoju
metodom genetskog inženjeringa uneti geni nekog drugog organizma.
Osnovni princip
proizvodnje GMO jeste dodavanje novog genetskog materijala u gen drugog organizma. Ovakav
proces, stručno zovemo genetski inženjering. Koristi se u praksi još od 1973.godine, od
otkrivanja DNK i stvaranja prve rekombinantne bakterije, odnosno bakterije koja je proizvodila
gen salmonele. Na konferenciji u Asilmaru, 1975.godine, počelo se raspravljati o opasnostima
povezanim sa genetičkim inženjeringom, a glavni zaključak je bio da se korišćenje ove
tehnologije mora strogo kontrolisati od strane države sve do trenutka kada će se sa sigurnosti
znati da je genetski modifikovana hrana bezopasna. Žustre polemike o posledicama gajenja i
korišćenja genetski modifikovanih biljaka i životinjskih organizama u ishrani, počele su još od
kada datira genetska modifikacija biljaka, tj. od 1986.godine. U svetu je 2010.godine, bilo
zasejano oko 150 miliona hektara genetski modifikovanih biljaka, a 2013.godine, čak 20 miliona
hektara više. Protivnici GMO hrane ističu da se njen ugoj ne može opravdati, čak i po cenu da
čovečanstvo ostane gladno. Pojedine zemlje, kao što su zemlje EU i još nekolicina njih, doneli su
odluku o obaveznom obeležavanju hrane koja se proizvodi od genetski modifikovanih
organizama. Genetski modifikovani organizmi se redovno koriste za proizvodnju biološki
korisnih supstanci koje služe za izradu lekova i vakcina.
GMO se koristi u biološkim i
medicinskim istraživanjima, proizvodnji lekova, eksperimentalnoj medicini, kao i u
poljoprivredi. Najveći deo GMO useva na svetu je u vlasništvu američke korporacije Monsanto.
„Monsanto“ je multinacionalna kompanija koja se u prošlosti bavila proizvodnjom hemijskoj
oružja, a čija je sadašnja osnovna delatnost biotehnologija. Monsanto je najveći proizvođač
herbicida glifosat, poznatog kao raund ap (Roundup).
Takođe, ova korporacija je i najveći
proizvođač genetski modifikovanog semena sa tržišnim učešćem od 70%, pa do čak 100% kod
Ljubo Pejanović – Osnovi životne sredine i ekologije – Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić – Novi
Sad, 2016.godina – 232. strana
http://www.stocarstvo.com/saradnja/gaus_agencija/ogm_gmo.htm
Slobodan I. Marković, Ljubo pejanović – Zaštita životne sredine u politici održivog razvoja – Fakultet za pravne i
poslovne studije dr Lazar Vrkatić – Novi Sad, 2012.godina – 292. strana

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti