UVOD
Nasljedno pravo je imovinsko pravo koje reguliše imovinske odnose povodom smrti.
Može se posmatrati kao nauka, u objektivnom i subjektivnom smislu.
Kao nauka, ono je naučna oblast koja, prvenstveno, izučava nasljedno pravo u objektivnom i
subjektivnom smislu, kritički ga ispituje i predlaže donošenje novih, primjernijih normi.
Objektivno nasljedno pravo je sistem propisa koji reguliše nasljedno pravne odnose,
prelaženje imovine sa ostavioca poslije njegove smrti na nasljednike.
Subjektivno nasljedno pravo je pravo jednog lica da poslije smrti ostavioca stekne
nasljeđivanju podobna prava na cijeloj ili na dijelu zaostavštine.
Nasljeđivanje kao pravni pojam predstavlja prelazak određenih prava i obaveza sa jednog na
drugi pravni subjekat.
Pretpostavke za nasljeđivanje su činjenice čije je postojanje neophodno za primjenu nasljedno
pravnih normi. Da bi u pojedinom slučaju moglo nastupiti nasljeđivanje nužno je ostvarenje
sljedećih pretpostavki: da nastupi smrt ostavioca, da postoji zaostavština, nasljednici koji su
doživjeli momenat delacije, prijem ili odricanje od nasljeđa i da postoji pravni osnov za
nasljeđivanje.
1
1. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEĐIVANJE
O nasljeđivanju se može govoriti tek onda kada dođe do prestanka pravnog subjektiviteta
određenog fizičkog lica. Tek tada mogu stupiti u dejstvo norme objektivnog nasljednog
prava.
1
Međutim, da bi došlo do nasljeđivanja nije dovoljno da samo prestane pravni
subjektivitet fizičkog lica, nego i postojanje sljedećih pretpostavki:
1. smrt ostavioca;
2. postojanje zaostavštine;
3. postojanje nasljednika;
4. prijem i odricanje od nasljeđa;
5. pravni osnov na nasljeđe.
1.1. Smrt ostavioca
Kao ostavilac se može pojaviti samo fizičko lice.
Pod smrću ostavioca podrazumijeva se, kako njegova fizička smrt, tako i proglašenje nestalog
ostavioca umrlim.
Smrt ostavioca je prirodni događaj koji ima kao posljedicu prestanak pravnog subjektiviteta
ostavitelja i prelazak njegove imovine na njegove nasljednike.
Veoma je bitno utvrditi tačan dan i sat smrti nekog lica, jer od te činjenice zavisi ko će
biti nasljednici i šta će ući u sastav zaostavštine. Evidencija smrti nekog lica vodi se u javnom
interesu od strane državnih upravnih organa u matičnim knjigama, a smrt nekog lica se
dokazuje izvodom iz matične knjige umrlih. U nekim slučajevima poznato je da je neka osoba
umrla, ali njena smrt nije evidentirana u matičnim knjigama umrlih. U takvim slučajevima
moguće je pokrenuti vanparnični postupak dokazivanja smrti.
Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem
području je ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, sud na čijem
području je ta osoba imala posljednje boravište.
Osobe koje su u tom postupku postale nasljednici imaju isti položaj kao i oni nasljednici koji
su kao takvi postali u situacijama kada je umrla osoba nakon smrti upisana u matičnu knjigu
umrlih.
U našem nasljednom pravu ne postoji institut ležeće zaostavštine. To je zaostavština u
međuvremenu između ostaviočeve smrti i preuzimanja nasljedstva po nasljednicima.
2
1.2. Postojanje zaostavštine
Zaostavština se kao pravni pojam ne može vezati za određeno fizičko lice sve dok je ono živo,
tako da, prema tome, ona nastaje tek kada to fizičko lice umre ili, još tačnije, kada prestane
njegov pravni subjektivitet i tada se i uspostavlja njegova zaostavština koja prelazi na njegove
nasljednike.
Savremena nauka Građanskog prava definiše pojam imovine kao skup imovinskih prava
određenog subjekta u koji ne ulaze obaveze tog subjekta. Naš zakonodavac izjednačava pojam
zaostavštine sa pojmom imovine, tako da zaostavština drugim riječima predstavlja skup
1
Bago D., Traljić N., Petrović Z.M., Pevlakić M.; (1991); Osnovi nasljednog prava; str. 17
2
http://www.scribd.com/doc/64145718/Nasljedno-pravo
2
bračni partner, ostavit će se na njegov zahtjev tom nasljedniku, a njihova vrijednost će
se uračunati u dio tog nasljednika.
7
3. Pravo preče kupovine pokretnih stvari ne može se ni otuđiti, ni naslijediti ukoliko
zakonom nije drukčije određeno.
8
Bez obzira na imovinski karakter prava preče
kupovine, ovo pravo ne ulazi u sastav zaostavštine po Zakonu o obligacionim
odnosima.
Navedeni primjeri pokazuju odstupanja od pravila da u zaostavštinu ostavioca ulaze
imovinska prava i obaveze koje je on imao u trenutku smrti, međutim, postoje i primjeri koji
predstavljaju odstupanje od navedenog pravila u suprotnom pravcu, što znači da u sastav
zaostavštine mogu ući i neka neimovinska prava ili neka faktička stanja koja i nisu prava, kao
i neka imovinska prava koja ostavilac nije imao kod sebe u trenutku svoje smrti, pa npr.:
1. Po Zakonu o autorskom pravu nasljediva su i autorska moralna prava, ali ona ne
spadaju u imovinu autora i sa njegovom smrću ne prestaju, nego prelaze na njegove
nasljednike.
2. Nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavioca, bez obzira kada je stekao
faktičku vlast na stvari.
9
Posjed, ne samo da nije imovinsko pravo, nego nije uopšte pravo. On je samo faktička
vlast na stvari. Međutim, on ipak ulazi u sastav zaostavštine, jer u momentu smrti
ostavioca prelazi na nasljednike.
10
3. Poklon ili legat koji je nasljednik dobio od ostavioca uračunava se u njegov nasljedni
dio, osim ako ostavilac nije želio da on to dobije pored svog nasljednog dijela.
Dijelovi imovine ostavioca kojima je on raspolagao za vrijeme svog života u vidu
poklona i legata svojim zakonskim nasljednicima mogu ući u sastav njegove
zaostavštine iako se nisu nalazili kod njega u vrijeme njegove smrti.
11
Kao poklon
smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je ostavilac za vrijeme svog
života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela ili radi osnivanja, ili proširenja
domaćinstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje ostavioca
bez naknade.
12
1.3. Postojanje nasljednika
Nasljednik može biti samo lice koje je u životu, u trenutku otvaranja nasljeđa.
13
S obzirom da
smrću jednog lica nastaje otvaranje nasljeđa, to znači da se kao nasljednik može pojaviti samo
lice koje je živo u trenutku smrti ostavioca. Isto važi i za legatora, kao i za fizička, i pravna
lica, jer u našem pravu i pravna lica mogu biti testamentarni nasljednici.
U slučaju spora da li je nasljednik ili legator nadživio ostavioca, istina se utvrđuje iznošenjem
dokaza.
14
Postoje izuzeci od pravila da nasljednik mora biti živ u trenutku smrti ostavioca. Dijete već
začeto u trenutku otvaranja nasljeđa smatra se kao rođeno, ako se rodi živo.
15
Ovom
7
Zakon o nasljeđivanju BiH, član 149. stav 1.
8
Zakon o obligacionim odnosima FBiH i RS, član. 529.
9
Zakon o vlasničko-pravnim odnosima FBiH, član. 78.
10
Bago D., Traljić N., Petrović Z.M., Pevlakić M.; (1991); Osnovi nasljednog prava; str. 19
11
Bago D., Traljić N., Petrović Z.M., Pevlakić M.; (1991); Osnovi nasljednog prava; str. 19
12
Zakon o nasljeđivanju BiH, član 32.
13
Zakon o nasljeđivanju BiH, član 128. stav 1.
14
Bago D., Traljić N., Petrović Z.M., Pevlakić M.; (1991); Osnovi nasljednog prava; str. 19
15
Zakon o nasljeđivanju BiH, član 128. stav 2.
4
