Uvod
Pojam prevencije
U pogledu primjenjivanja preventivnih intervencija jos prije nego sto se ljudska
djelatnost ocitovala kao kriminalna moguce je zapaziti dvije suprotne teznje koje
ce biti tesko spojiti u cijelinu polazeci sa filozofskog stajalista.
S jedne strane postoji teznja da se do krajnjih mogucnosti ocuva ideja
jednakosti,slobode I prava gradjana sve do momenta dok pojedinac ne povredi
zakonsku normu.
S druge strane,postoji cinjenica da pojedinci mogu po svom vladanju znaciti
odredjenu opasnost,u nekim slucajevima cak I veoma akutnu opasnost za svoju
okolinu.I za njih same I za drustvo bilo bi u tim slucajevima dobro tu opasnu
djelatnost sprijeciti ne cekajuci da se ona I ostvari.
Koliko god bili skloni postovanju principa slobode,treba priznati d avec dugo
postoje odredjene mogucnosti da se ta prava ogranice izvan krivicnog postupka. Te
mogucnosti mogli bismo s kriminalno-politickog aspekta nazivati
predeliktnim
mjerama ako zatvaraju put kriminalnoj djelatnosti..
Odredjena ogranicenja osobnih prava ostvaruju se uz pomoc civilno-pravnog
postupka :
Oduzimanje poslovne sposobnosti,
Predaja osobe u bolnicu za dusevne bolesti.
I s pomocu upravnog postupka:
Oduzimanje djece roditeljima
Smjestanje u ustanovu ili u tudju porodicu,
Izricanje administrativnih kazni I mjera protiv fizickih osoba.
U pogledu primjenjivanja tih mjera vise gotovo I nismo u sumnji da li su one
prikladne ili ne-uprkos tome sto one mogu povrediti osnovna prava covjeka I
gradjanina.
Vise tezimo za tim da bi one postale djelotvornije I da bi cesce mogle sprecavati
vrsenje krivicnih dijela ( teznja da se cesce pristupa interniranju alkoholomana I
besposlicara u hospitalne ustanove), I to ne sa razlogom sto bi smo se lako mogli
odreci osnovnih istorijskih tesko izvojevanih principa humanizma,vec upravo zbog
ocuvanja tih principa.
Postupci nekih karakterno devijantnih licnosti mogu biti toliko nehumani da
upravo oni prvi povredjuju prava osobne slobode svojih sugradjana,a povreda tih
prava nuzno povlaci za sobom ogranicenje mogucnosti neopravdanog despotizma.
Pored tih mogucnosti, koje bismo mogli nazvati prinudnim I koje bi trebalo sto
manje iskoristavati,postoje razlicite sluzbe s eminentno preventivnim karakterom
rada.
To su npr:
Centri za socijalni rad,
Mentalno higijenska i
Odgojna savjetovalista,
Bolnice za dusevne bolesti
Hospitalne ustanove za ljecenje alkoholomana I narkomana.
Sve te ustanove I organizmi osnivaju svoj rad vise-manje na dobrovoljnoj saradnji
osoba koje traze pomoc ili ostvaruju saradnju sa njima uz pomoc uvjeravanja.
Mogli bismo zapaziti cinjenicu da narod tim ustanovama sluzi na vlastitu ili tudju
inicijativu u sve vecem opsegu.Odredjene manifestacije buduceg asocijalnog I
antisocijalnog vladanja zapazaju se kod djece vec dosta rano.Zbog toga bi bilo
korisno I za samu djecu kada bi se pomoc mogla pruziti u sto ranijim godinama
zivota.
Promatranjem djecijeg vladanja u skoli,po strucnom timu,pruzanjem rane I
adekvatne pomoci u samoj skoji ili upucivanjem drustveno problematicne djece u
specijalna savjetovalista mogle bi se spreciti tragedije u kasnijim godinama zivota.
Te mogucnosti ne znace, po nasem misljenju povrede principa slobode u njegovoj
sustini;one su naprotiv nuzna nadopuna tog principa,nastala u istorijskom razvoju
razlicitih struka I sluzbi kojima je cilj da pomognu covjeku kako bi se lakes I
slobodnije odlucivalo u vlastitom interesu I interedu drustva.
Sluzba za suzbijanje kriminaliteta
Sluzba za suzbijanje kriminaliteta je onaj dio sluzbe javne bezbjednosti cija je
osnovna funkcija sprecavanje I suzbijanje kriminaliteta.
Kada je u pitanju sluzba za suzbijanje kriminaliteta jos uvijek ima shvatanja da je
njena djelatnost iskljucivo represivna.O prevenciji se jos uvijek malo govori,a sve
iz razloga sto se ova djelatnost sluzbe tesko moze prikazati kao izdvojena
djelatnost. Sama djelatnost sluzbe za suzbijanje kriminaliteta ni u kom slucaju ne
pocinje u momentu saznanja o izvrsenom krivicnom djelu.
Za prilican broj krivicnih djela se saznaje u fazi kriminalisticko-operativne
kontrole.
S druge strane, ovakva siroka djelatnost,ne bi bila moguca bez saradnje sluzbe za
suzbijanje kriminaliteta I uniformisanog sastava milicije I interakcije sa brojnim
drugim subjektima van organa unutrasnji poslova.
Organizacija sluzbe za suzbijanje kriminaliteta trebarijesti sljedeca pitanja:
1. Koji status sluzba za suzbijanje kriminaliteta ima u odnosu na cjelokupnu
sluzbu javne bezbjednosti;
2. Da li je sluzbi javne bezbjednosti potrebna centralna kriminalisticka sluzba;
3. Koji je domen uspjesnog djelovanja kriminalisticke sluzbe?
4. Na koji nacin je moguce ostvariti konstruktivnu saradnju sa organima
pravosudja u represivnom cilju,odnosno sa ostalim subjektima u
preventivnom?
