VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

MILUTIN MILANKOVIĆ

 

Seminarski rad

PREDMET: ZDRAVSTVENA NEGA I

TEMA: 

PREVENCIJA, NEGA I LEČENJE DEKUBITALNIH 

ULKUSA

 

    

PROFESOR:                                                                                           STUDENT:    

Mr. Lidija Milenkovic                                                                           Stefan Pavić S70/16 
  

Beograd,  april2017.

Sadržaj

Str.

Uvod.................................................................................................3

Lokalizacija......................................................................................4

Faktori rizika....................................................................................4

Stadijumi (faze) razvoja dekubitalnih rana......................................6

Znaci infekcije dekubitalnih rana.....................................................8

Borba protiv infekcije dekubitalnih rana.........................................9

Znaci širenja infekcije......................................................................9

Procena stanja kože i dekubitalnih rana.........................................10

Mere prevencije i lečenja...............................................................11

Nega i lečenje dekubitalnih rana....................................................12

Zaključak........................................................................................14

Literatura

2

background image

LOKALIZACIJA 

Dekubitalne   rane   mogu   nastati   na   bilo   kom   delu   tela   kod   osoba   koje   provode   duži 

vremenski   period   i   istom   sedećem   ili   ležećem   položaju.   Uglavnom   se   javljaju   na 

delovima kože iznad koštanih ispupčenja koja pritiskaju podlogu.

Najcešće lokalizacije dekubitalnih rana su:

Karlični predeo - predeo krsne kosti (sakrum), kukovi (veliki trohanter - deo butne kosti) 

trtična kost, sedalna kost (ishijum); kičmeni pršljenovi- leđni, vratni; ivice lopatica, rebra, 

noge-pete,   unutrašnji   i   spoljašnji   predeo   skočnog   zgloba   (gležnjevi   -     maleolus), 

unutrašnja, spoljašnja (kondili) i prednja strana kolenog zgloba; ruke - predeo lakta i 

ramena, leđna strana nadlaktice i podlaktice, predeo ručnog zgloba; glava - potiljak, uši, 

lice (čelo, vrh nosa, brada, jagodice).

U ležećem položaju na leđima dekubitalne rane su najučestalije iznad krsne kosti, a zatim 

slede predeo kukova, pete, gležnjevi itd. A kod osoba koje veći deo vremena provode 

sedeći, to je predeo sedalne kosti, laktovi i dr. Dekubitalne rane mogu nastati i od loše 

obložene udlage ili privremene ortoze, kao i kod nepropisno ili nedovoljno zaštićene kože 

na mestu koštanih izbočina pod gipsom ili zavojem.

FAKTORI RIZIKA

Faktori   rizika   predstavljaju   činioce   unutrašnje   i   spoljašnje   sredine   čije   je   prisustvo 

značajno povezano sa pojavom dekubitalnih rana. Pojedini faktori spoljašnje sredine, 

opšte starije osobe, prisustvo pridruženih bolesti i primena određenih lekova  doprinose 

stvaranju i razvoju dekubitalnih rana.

Nemogućnost zadržavanja mokraće i stolice 

Inkontinencija   urina   (nemogućnost   zadržavanja   mokraće   u   mokraćnoj   bešici)   nastaje 

zbog mehaničkih i neuroloških poremećaja normalne kontrole mokrenja. Vlažnost kože 

4

kao   posledica inkontinencije može dovesti do maceracije (razmekšanja) i do stvaranja 

pogodnih uslova za razvoj patogenih mikroorganizama. Prisustvo fekalnog sadržaja na 

koži takodje predstavlja stalni izvor zagađenja i može oštetiti spoljašnji sloj kože.

Uzrast (starosna dob)

Sa starenjem organizma se postepeno smanjuje misićna masa, menja se sastav i količina 

kolagenih i elastičnih vlakana u kozi, smanjena je fizička kondicija i pokretljivost, češća 

je pojava nedovoljne uhranjenosti, povećava se broj pridruženih bolesti. Sve te promene 

povećavaju rizik za nastanak dekubitalnih rana. Pojava dekubitalnih rana je statistički 

značajno češća u populaciji starijoj od 70 god.

Dehidratacija

Kod ovog stanja postoji manjak vode u organizmu koji može da bude praćen i gubitkom 

natrijuma. Uobičajeno je da se u toku 24 časa izgubi najmanje 700 do 1000 ml vode 

preko pluća - disanjem, kroz kožu, znojenjem, stolicom i mokrenjem. Žeđ je normalan 

mehanizam koji omogućava da se organizam unese potrebna količina tečnosti, a gubi se 

kod   osoba   koje   su   izmenjenog   stanja   svesti.   U   određenim   okolnostima   kao   što   su 

povišena temperatura vazduha, izvršen veći fizički rad, prisustvo opekotina i određenih 

bolesti (npr.insipidni dijabetes, proliv, povraćanje itd.), gubi se veća količina vode iz 

organizma i može se javiti dehidratacija. Znači dehidratacije su: suva usta i jezik, ispucale 

usne, suva koža, upale oči, tamna mokraća jakog mirisa, muka, gubitak telesne težine, 

ubrzan   srcani   rad,   nizak   krvni   pritisak,   konfuznost,   zbunjenost,   dezorijentacija. 

Prepoznavanje znakova dehidratacije i odgovarajuća nadoknada tečnosti su od velikog 

značaja za sprečavanje dekubitalnih rana.

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti