Prevencija poremecaja u socijalnom ponašanju
1. Pojam prevencije (svrha,cilj i zadaci)
prevencija je kontinuirani aktivni proces redukovanja i jačanja protektivnih faktora u cilju stvaranja uslova za
pozitivan razvoj dece i omladine
U periodu prve generacije preventivnih programa prevencija definisana kao aktivnost koja prethodi nastajanju
,razvijanju ili održavanju bihej.problema tj da se spreci da se ne ispolji i sl.negativna određenja koja su
osamdesetih kritikovana
savremena definicija kaže da je prevencija u cilju pozitivnog razvoja dece i omladine tj.da se stvore potrebni
soc.uslovi i lični kvaliteti koji unapređuju soc.razvoj i ment.zdravlje dece i omladine(CATALANO – 2004
osnovna svrha
prevencije je redukovanje nastajanja, razvijanja i održavanja antisocijalnih oblika ponašanja
osnovni cilj
prevencije stvanje uslova za pozitivan razvoj
osnovni zadaci
kojima se ostvaruje cilj prevencije su redukovanje rizičnih a jačanje i unapređivanje
protektivnih faktora.
2.evaluacija praktičnog preventivnog delovanja – strana 59 obicna olovka
Prvi praktični pokušaji prevencije od sedamdesetih p.v.
Period prve generacije preventivnih modela
karakteristike:
uvođenje i razvoj ideje o potrebi primene preventivnog pristupa u rešavanju bihejvioralnih problema
dece i omladine
neuspeh ideje resocijalizacije otvorio prostor za upliv i širenje prevencije kao ideje
kreiraju se prvi preventivni programi zasnovani na pružanju pomodi i podrške
kritika je da su programi bili usmereni na pojedinačne bihej.probleme i nisu imali uspeha pa se
dorađivani ali bez suštinske promene pa su morali biti zamenjeni ..drugom generacijom preventivnih
modela
period druge generacije preventivnih modela
osamdesetih godina p.v.
Zbog objavljivanja rezultata prospektivnih longitudinalnih studija o prediktorima nasilnog ponašanja
(FARINGTON) gde se vidi kompleksna isprepletanost faktora koji utiču na nastanak i održavanje
razl.bihejv.problema u ponašanju
došlo je do prihvatanja modela rizičnih i protektivnih faktora za konceptualni okvir planiranja
preventivnih strategija i intervencija u zavisnosti od bihejvioralnog problema
ovi preventivni programi imaju za cilj pozitivan razvoj dece i omladine
oni uključuju saznanja o prediktivnim faktorima
ključ prevencije je unapređivanje socijalnog,emocionalnog,bihejvioralnog, i kognitivnog razvoja
devedesetih godina saznanja napreduju, mnoštvo istraživanja,
predmet istraživanja postaju razvojni prekursi kako pozitivnih tako negativnih ishoda jer je dokazano
da su oba ishoda uslovljena istim rizičnim i protektivnim faktorima
rizični i protektivni faktori deluju u socijalnim domenima tj.deluju unutar
porodičnog,školskog,vršnjačkog okruženja i okruženja zajednice na kojim nivoima i treba istovremeno
delovati
redukovanje rizika i povedavanje protektivnih faktora smanjuje verovatnodu da de se bihejvioralni
problemi javiti
3. Preventivna nauka – pokušaj određenja strana
Preventivna nauka kao termin prvi put je upotrebljen početkom devedesetih p.v i odnosio se na prevenciju usmerenu na
riz.i prot.faktore kao strategije preventivnog delovanja koja je zasnovana na naučnim činjenicama a njenim pionirima
smatraju se HAWKINS i CATALANO.
Poslednje decenije iz modela preventivna nauka se konstituiše kao samostalna naučna disciplina interdisciplinarnog
karaktera i to prodorom i razvojem:
Razvojne orijentacije u psihopatologiju i kriminologiju
Konstituisanjem razvojne psihopatologije i razvojne kriminologije celokupnog životnog toka
Koncipiranje i empirijska potvrda integrativnih razvojnih teorijskih modela objašnjenja antisoc.pon.
Potvrđena efikasnost preventivnih programa zasnovanih na paradigmi prevencije usmerene na riz.i prot.faktore
Predmet proučavanja :
Teorijske osnove
Empirijska zasnovanost
Praktična realizacija prevencije antisoc.ponašanja
Pri čemu se prevencija posmatra kao kontinuirani aktivni proces redukovanja riz.i jačanja protektivnih faktora u
cilju stvaranja uslova za pozitivni razvoj dece i omladine
Zadaci preventivne nauke:
Proučavanje sistema preventivnog delovanja
Izučavanje i razumevanje načina delovanja riz.i prot.faktora koji kroz recipročnu interakciju utiču na finalne
ishode razvoja pojedinca
Kreiranje,razvijanje i unapređivanje efektivnih strategija i intervencija primenjenih u praksi
Krajnji cilj je da sumiranjem saznanja teorije i prakse uz poštovanje paradigme prevencije usmerene na riz.i prot.faktore
promoviše odgovarajude strategije,intervencije i aktivnosti kojima se stvaraju uslovi za pozitivan razvoj dece i omladine
izražen kroz razvijanje i unapređivanje prosocijalnih i redukovanje nastajanja , razvijanja i održavanja antisoc.oblika
ponašanja.
4.socijalno ekološki razvojni model ili model razvoja osobe u socijalnom okruženju
Značajno doprineo naučnom zasnivanju prevencije fokusirane na riz.i prot.faktore.
Razvijen na postavkama teorije ekološkog sistema koji čini osnovu ekološkog –kontekstualnog pristupa u objašnjenju
socijalnog razvoja:
Ovaj pristup se još naziva ekologija ljudskog razvoja
Utemeljen i razvijen u okviru razvojne psihologije od strane URIE BRONFENBRENERA 1979god. I koji se smatra
osnivačem ekološke razvojne psihologije
Klučna postavka se zasniva na mehanicističkom modelu objašnjenja razvoja
Razvoj je zakonito menjanje živog sistema kroz stalnu interakciju organizma sa sredinom u zavisnosti od toga
da li se pokretači promena nalaze u organizmu ili sredini razlikujemo dva modela proučavanja i tumačenja
razvoja:
Oragazmički, biološki ili evolucioni gde se smatra da je razvoj regulisan epigenetičkim principima
Mehanicistički ili empiristički model gde se sredinski činioci smatraju za ključne faktore razvoje i to putem
učenja kao osnovnog mehanizma stvaranja razvojnih promena pa se sam razvoj posmatra kao proces sticanja
novih oblika ponašanja , oblikovanj, modifikovanja postojedih i eliminisanja starih ili neželjenih oblika
ponašanja. I kaže da je od ključnog značaja za razumevanje socijalnog razvoja i objašnjenje puteva oblikovanja
ponašanja jeste sagledavanje interakcija individue i socijalnog okruženja u kom se sam proces razvoja odvija.
Soc.-ekološki model je integrativni model objašnjenja socijalnog razvoja koji ističe da sva ka jedinka živi, radi ,deluje i
razvija se u okviru složenog ekološkog sistema koga čine multipli ekosistemi raspoređeni u nekoliko povezanih nivoa
ekološkog sistema koji u koncentričnim krugovima okružuju individuu i svojim interakcijama ostvaruju presudan uticaj
na soc.razvoj i oblikovanje soc.ponašanja
Individua je u centru ekološkog sistema a okružena je multiplim nivoima ili subsistemima koji se odnose na socijalno
okruženje tj. Na dinamički socio kulturni kontekst pod čijim snažnim uticajima se odvija razvoj socijalnog ponašanja
individu
Individua je individualni nivo ekološkog sistema a ima još 4 ključna podsistema i ukazuju na 4 nivoa delovanja socijalnog
okruženja:
1.
Mikrosistem gde deluju interpersonalni faktori – najuži podsistem predstavlja neposredno okruženje individue
obuhvata sve konkretne uslove u kojima pojedinac živi, radi i deluje:
Porodica
Predškolske i školske ustanove
Vršnjačke grupe
Susedstvo
I sve grupe sa kojima pojedinac direktno stupa u kontakt i interakcije koje podstiči ili kompromituju pravilan
soc.razvoj.
Indivudua se ne posmatra kao pasivan ved aktivan element u ovim interakcijama a ovaj najuži soc. Podsistem
ima i najjači uticaj.
Na ovom nivou postoje znači dvosmerne interakcije od individue ka sredini i obrnuto
2.
Mezosistem gde deluju institucionalni faktori– obuhvata interakcije između elemenata mikrosistema:
To je niz formalnih i neformalnih socijalnih relacija,veza i odnosa koji se uspostavljaju između različitih
elemenata mikrosistema u kojima ne učestvuje sama individua ali koji posredno ostvaruju uticaj na oblikovanje
soc.ponašanja a sve to u zavisnosti od stepena razvoja na kom se individua nalazi.

paradigma životnih tokova koja ističe značaj uticaja važnih životnih događaja i tranzicija na nastajanje i održavanje
delinkvencije što utiče na razvijanje kriminologije celokupnog životnog toka kao posebne kriminološke discipline:
Životni tok je isprepletana mreža trajektorija ili putanja koje su generalno konzistentne i koje opisuju dugotrajne
,uzrastom određene obrasce socijalnog razvoja u ključnim soc.institucijama(porodica,škola,radno mesto)
U vezi sa razvojem pojedinca ističu se dve činjenice:
Isprepletanost trajektorija ima za posledicu da promene u jednoj trajektoriji ili jednom životnom području može menjati
druga životna područja
Povremeno trajektorije mogu biti preprečene ili ometene životnim događajima ili tranzicijama kao kratkotrajnim
promenama u soc.ulogama u okviru dugoročne trajektorije(razvod roditelja,napuštanje škole,promena radnog mesta)
Tranzicije mogu biti:
očekivane u skladu sa uzrastom(tranz.osnovna srednja škola,zasnivanje porodice)
neočekivane (malolet.roditeljstvo) – to su tranzicije koje nisu u skladu sa uzrastom i smatraju se za mogude faktore koji
izazivaju poremedaje životnog toka a individualni načini adaptacije na tranzicije postaju predmet izučavanja.
Sva iskustva tokom života i njihove promene uslovljene su:
posledicama prethodnih obrazaca ponašanja
uticajima riz. faktora iz ključnih životnih područja(škola,porodica,vršnjačke grupei lok.zajednica)
individualnim faktorima(inteligencija,osobine ličnosti,rezilijentnost)
pošetkom 21 veka empirijski potvrđeni rezultati(longitudinalnih studija i istraž.životnog toka) potvrdili su da unutar
antisoc.populacije postoje različite grupe sa različitim etiologijama koje uslovljavaju različite putanje antisoc.ponašanja i
razl.faze od nastajanja do prestajanja što je omogudilo koncipiranje prvih integrativnih teorijskih modela u krim.nauci i
stvaranje krim.discipline razvojne kriminologije celokupnog životnog toka tj.razvojne i celožovotne kriminologije
7.karakteristike tradicionalnih i razvojnih teorija poremećaja ponašanja
Za razliku od tradicionalnih krim.i psihpat.teorija koji nastoje da objasne razlike između antisoc.i
prosoc.pojedinaca(npr.zašto se jedinke iz nižih soc.slojeva češde upuštaju u prestupe nego oni iz viših),integrativne razvojne
teorije teže objašnjenju varijacija u antisoc.ponašanju kod pojedinaca tokom vremena.
Tradicionalne suštinski statičkog karaktera
Razvojne teorije pokušavaju da odgovore na sl.pitanja:
−
Zašto se počinje sa prestupima
−
Kako se objašnjava održavanje delinkvencije
−
Zašto postoji kontinuitet u delinkventnom ponašanju od adolescencije do odraslog doba
−
Zašto pojedinci prestaju da vrše prestupe
−
Zašto je prevalencija delinkvencije najviša u tinejdžerskim godinama(od 13 do 19god.)
−
Zašto je javljanje delinkvencije prediktor duge prestupničke karijere
−
Zašto se delinkvencija smanjuje od adolescencije ka odrasloj dobi
−
Zašto postoje individualne razlike u delinkv.pon.
−
Koji su ključni riz.i prot,faktori u nastanku
−
Koji su osnovni motivi i razlozi prestupništva
−
Kakav je uticaj životnih događaja na delinkvenciju
Osnovno polazište integrativnih razvojnih modela jeste Perspektiva celokupnog životnog toka kao stanovište po kom se
čovekov razvoj mora posmatrati duž celokupnog životnog toka uz poseban akcenat na napredak osobe unutar kulturno
definisanih uloga i uzrastom određenih soc.tranzicija.Posebno se uvažavaju tri kriterijuma kao
zahteva(CATALANO,HAWKINS):
1.
Zahtev za uvažavanjem recipročnih efekata:
−
Uvažavanje verovatnode da ranije ponašanje utiče na budude stavove i ponašanja
−
Da se razvoj obrazaca ponašanja odvija kroz socijalne interakcije tokom vremena
−
Npr.postoji dokaz da uverenje o opravdanosti moralnih normi reda i poretka inhibira inicijaciju blažih oblika
antisoc.ponašanja i obrnuto a raz.teorije treba da specifikuju kako se ove reciprocne veze o odnosi razvijaju tokom vremena
2.
Zahtev za transakcionošdu(tj. Raz.teorije treba da budu transakcione)
−
Da jasno odrede i opišu način na koji kroz ponavljane soc.interakcije nastaju i razvijaju se bihejvioralni ishodi koji su
rezultat interakcije.
−
Npr.shvatanje da je vezivanje majke i deteta rezultat interakcije koji uključuje oba učesnika mora biti potkrepljeno
navodom tačno određenih procesa kroz koji se ova veze odvija.
3.
Zahtev za transformacionošdu(tj da treba da budu transformacione)
−
Da pruže detaljan opis i objašnjenje načina na koji se odvijaju razvojne promene u ponašanju pod uticajem onih oblika
oblika interakcije koji nisu postojali u ranijim stadijumima razvoja
Danas je razrađeno desetak integrativnih razvojnih teorijskih modela objašnjenja ispoljavanja i održavanja nasilnog tj.
antisoc.ponašanja:
1.
Razvojni model antisoc.sklonosti(LAHEY,WALDMAN)
2.
Integrativni model kognitivnog antisoc.potencijala(FARRINGTON)
3.
Model soc.razvoja(HAWKINS,CATALANO)
4.
Integrativni višeslojni model personalne kontrole(LE BLANC)
5.
Opšti uzrastom određeni model soc.kontrole
6.
Interakcioni model
7.
Razvojni ekološki model akcije
8.
Model multiplih razvojnih putanja
9.
Model koersivnih porodičnih procesa
10.
Komplementarni par razvojnih teorija – perzistentni i adolescencijom limitirani tip prestupnika
Svi ovi za razliku od ranijih univarijantnih modela objedinjuju znanja o individualnim,porodičnim,vršnjačkim,školskim
,susedskim,lokalnim i situacionim uticajima na antisoc.ponašanje uz istovremeno integrisanje ključnih elemenata
tradicionalnih krim.teorija pre svega teorije anomije,teorije soc.kontrole,teorije etiketiranja i teorije diferencijalnih
asocijacija
Zajedničke karakteristike:
1.
Uvažavanje i naglašavanje značaja proučavanja bihejv.problema putem pradenja dece i omladine koji su u riziku tokom
vremen
2.
Ukazivanje na nužnost korišdenja razvojnih putanja za potrebe predikcije kontinuiteta,diskontinuiteta i eventualnog
nastajanja bihejv.problema
3.
Isticanje važnosti izučavanja riz.i prot.uticaja multiplih individualnih i sredinskih faktora koji recipročnu interakciju tokom
razvoja utiču na finalne ishode.
8.uvođenje razvojne orijentacije u kriminologiju(kriminološke paradigme)
Razvojna kriminologija
Novijeg datuma i traži odgovore na pitanja razvoja antisoc.ponašanja i utvrđivanja unutar-individualnih promena tokom
vremena.
Počeci vezani za paradigmu kriminalne karijere koja je značajno unapredila saznanja o nastajanju, kontinuitetu i
prestajanju antisoc.ponašanja uvodi se u kriminologiju sedamdesetih god.a biva opšte prihvadena sredinom osmdesetih
(FARRINGTON)
Paradigma kriminalne karijere uvedena je posle 4 velike longitudinalne sudije i zasniva se na 3 činjenice:
1.
veoma mali broj delinkvenata je odgovoran za veliki broj prestupa
2.
mala grupa hroničnih delinkvenata započinje svoju krim.karijeru na ranom uzrastu do 13 ili 14 god.
3.
Karijera hroničnih delinkvenata kontinuirano traje do odrasle dobi.
Ova saznanja o malom broju delinkvenata sa velikim brojem prestupa i dugom krim.istorijom izazvala su naučnike da
identifikuju potencijal za delinkvenciju radi njenog suzbijanja.Ovim se uvodi Paradigma riz.faktora koja ističe značaj
identifikovanja riz.faktora u nastajanju antisoc.ponašanja(HAWKINS)
sumiraju se saznanja istraživanja o prediktorima antisoc.ponašanja i time se još više potvrđuje naučna zasnovanost
praktičnih programa prevencije zasnovanih na redukovanju ključnih riz.faktora.
Početkom 90tih pod uticajem rezultata longitudinalnih studija rezilijentne dece(HAWKINS) primat u istraživanju
preuzimaju pitanja vulnerabilnosti i rezilijentnosti na rizike
kreira se Paradigma protekt.faktora koja ističe značajnost identifikovanja prot.faktora u nastajanju i održavanju
antisoc.ponašanja kao i pitanje dinamičkih međuodnosa i interakcija riz.i prot.faktora.

9.
longitudinalne studije razvoja poremećaja ponašanja
postoje dve obimne studije koje objedinjuju rezultate svih dosadašnjih longitudinalnih studija o prediktorima
delinkvencije
razlikuju se po metodi koja je korišdena I po klasifikaciji mada su obe trajale 2 godine:
−
prva koristi postupak meta analize i klasifikuje faktore u kategorije po prediktivnoj snazi čime se postiže dubinska
analiza unutar kategorija riz.faktora kao i bolja mogudnost komparacije snage tih kategprija
−
druga se zasniva na narativnom pristupu i deskriptivnoj klasifikaciji prediktora prema polju delovanja čime se
dobija široka pokrivenost značajnih rizičnih faktora
Metaanaliza – grupiše faktore prema prediktivnoj snazi
−
Ima pet grupa faktora i to u dva različita vremenska okvira jer su drugačije manifestacije
−
Vremenski oviri su detinjstvo (od 6 do 11god) i adolescencija(od 12 do 14god.)
PREDIKTORI NASILNE DELINKVENCIJE, GRUPE I KLASIFIKACIJA
DETINJSTVO
Od 6 do 11
god.
1.Najbolji
- delinkventno ponašanje opšteg karaktera
- zloupotreba PAS
2.Druga
grupa
-muški pol
- nizak soc-ekonomski status(siromaštvo)
-antisocijalni roditelji
3.Treda
grupa
-istorija agresivnog ponašanja
-etnička pripadnost
4.Četvrta
grupa
-psihološko stanje
-odnosi roditelja prema detetu
-socijalne veze
-problematično ponašanje
-stavovi prema školi i uspeh
-IQ – koeficijent inteligencije
5.Peta grupa
- najslabija
-razrušena porodica
-zlostavljanje od strane roditelja
-druženje sa antisocijalnom vršnjačkom grupom
PREDIKTORI NASILNE DELINKVENCIJE, GRUPE I KLASIFIKACIJA
ADOLESCENCIJA
Od 12 do 14
god.
1.Najbolji
- nedostatak socijalnih veza
- druženje sa antisocijalnom vršnjačkom grupom
2.Druga
grupa
-delinkventno ponašanje bez obzira na prestup
3.Treda
grupa
-istorija agresivnog ponašanja
-stavovi prema školi i uspeh
-psihološko stanje
-odnosi roditelja prema detetu
- muški pol
-istorija fiz. nasilja
4.Četvrta
grupa
-antisocijalni roditelji
-problematično ponašanje
-IQ – koeficijent inteligencije
5.Peta grupa
- najslabija
-razrušena porodica
-soc.ekonomski status porodice - siromaštvo
-zlostavljanje od strane roditelja
-druge porodične karakteristike
-zloupotreba PAS
- etnička pripadnost
Deskriptivna klasifikacija prediktora prema polu delovanja
Narativni pristup – dekriptivna klasifikacija prema polju delovanja(fizičko polje)
Evidentiranje dokaza o svakom statistički značajnom faktoru
Ima pet kategorija prediktora:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti