JU PRVA GIMNAZIJA SARAJEVO 

MATURSKI RAD IZ PREDMETA GEOGRAFIJA

TEMA: 

PARISKI BAZEN,

 

PREVLAST VELIKOG PARIZA

Predmetni profesor                                                   Učenica:
Nisveta Njemčević, prof 

Sarajevo, april 2019. godine

JU PRVA GIMNAZIJA SARAJEVO 

Školska 2018/2019. godina

Smjer – Društveni

ZADACI ZA ZAVRŠNI RAD 

Učenica: 

Tema: PARISKI BAZEN, PREVLAST VELIKOG PARIZA

Teze:

- Uvod

- Etimologija Grada Pariza

- Opća prirodna obilježja Francuske

- Klimatski uvjeti u Francuskoj

- Biljno bogatstvo u Francuskoj

- Prirodna obilježja Pariškog bazena

- Stanovništvo Pariza

- Pariška aglomeracija

- Pariz kao administrativni centar Francuske

- Zaključak

Sarajevo, april 2019. godine.

Potpis učenice:_________________________Predmetni nastavnika:____________________

2

background image

UVOD

Na početku ovog maturskog rada, kako bi se najbolje objasnio geografski poliožaj a nakon toga i 

historija Pariza unutar Francuske, važno je obratiti pažnju na nekoliko detalja. Prvo spominjanje 

ljudskih naseobina pariškog područja datiraju oko 4200. prije Krista. Naseljavalo ga je podpleme 

keltskih Senona, Parisijsci, koji su bilipoznati lađari. Oni su naselili područje pored rijeke Seine 

od oko 250. prije Krista.

Tek kasnije Rimljani osvajaju pariški bazen i to 52. prije Krista. Tada se pojavljuje naselje na 

lijevoj   obali,   brdu   Sainte   Genevieve.   Nakon   toga,   Galsko-rimski   grad   izvorno   je   nazivan 

„Lutecija“. 

Pariz   (franc.  

Paris

),   grad   i   departman,  

Île-de-France

,   Francuska.   Glavni   grad   Francuske, 

smješten u Pariškom bazenu, u sredem dijelu regije 

Île-de-France

. Prostire se na površini od 105 

km2, a Veliki Pariz (pariška aglomeracija) na površini od 1430 km2.

4

1. Prirodna obilježja Francuske

1.1. Opća prirodna obilježja Francuske

U prostranstvu Francuske nailazi se na veliku geološku i reljefnu raznolikost. Ipak, u osnovnoj 

regionalizaciji razlikuju se tri glavne cjeline cjeline: stara gorja i masive, prostrane nizine i 

zavale te mlade visoke planine alpske orogeneze. 

Slika 1: Fizička karta Republike Francuske

Stara gorja i masivi građeni su od metamorfnih i kristalinskih, eruptivnih i sedimentnih stijena 

prekambrijske i paleozojske starosti. 

Ova   gorja   su   primarno   uzdignuta   hercinskom   orogenezom,   poslije   su   značajno   uravnjena 

egzogenim silama. Sa novijom tektonskom aktivnošću tokom alpske orogeneze hercinska masa 

je razlomljena, dijelom remobilizirana i sekundarno uzdignuta, a nalaze se i tragovi vulkanizma. 

5

background image

Na sjeveroistoku između Vogeza i Rajne pruža se nizina Elzasa. Na jugu, uz sredozemnu obalu, 

pruža se uska nizina Languedoca koja se nastavlja na prostraniju nizinu u dolini Rhône. Ona ima 

trokutast oblik s bazom u delti rijeke, a sužava se prema sjeveru, ulazeći u područje između 

Središnjega masiva na zapadu i Alpa na istoku.

Planinska   područja   nalaze   se   na   rubnim   područjima   Francuske.   Na   jugozapadu   su   Pireneji, 

građeni od kristalinične jezgre arhajske i paleozojske starosti koja je prekrivena karbonatnim 

mezozojskim naslagama. 

Cijela se masa uzdigla za alpske orogeneze tijekom tercijara. Pružaju se u dužini od oko 450 km, 

čineći pritom prirodnu barijeru prema Pirenejskom poluotoku. Najviši su u središnjem dijelu, 

gdje se pružaju u nekoliko paralelnih nizova. 

Na   istoku,   u   graničnom   području   prema   Švicarskoj,   nalazi   se   Jura,   građena   pretežito   od 

vapnenaca mezozojske (jura) starosti. Iako se najizrazitije nabrani dijelovi nalaze u Švicarskoj, 

najviši je vrh Jure u Francuskoj (Crêt de la Neige, 1718 m). 

Na krajnjem jugoistoku smještene su Alpe. U Francuskoj se nalazi samo njihov manji dio, ali i 

najviši vrh, Mont Blanc (4807 m) te još nekoliko vrhova preko 4000 m. Pružaju se pretežno u 

smjeru sjever–jug, u obliku blaga luka raščlanjenog u nekoliko nizova. 

Alpe su vrlo važne u hidroenergetskom smislu, ali i kao turistička regija (skijanje). Za vezu s 

Apeninskim poluotokom važni su mnogobrojni prijevoji i tuneli.

1.2. Klimatski uvjeti u Francuskoj

Klima je umjereno topla, sa znatnim regionalnim odstupanjima. Najveći je dio Francuske pod 

utjecajem Atlantskog okeana i zapadnih vjetrova. Zime su blage, a ljeta svježa. Na primjer, u 

Brestu je srednja januarska temperatura 7 °C, a julska 17 °C. 

Prema istoku utjecaj okeana postupno slabi pa se smanjuje broj kišnih dana i količina padalina, a 

temperaturna   amplituda   raste.   Južna   Francuska   ima   sredozemnu   klimu   s   blagim   i   vlažnim 

zimama (više od 5 °C) te suhim i toplim ljetima (iznad 22 °C). 

7

Želiš da pročitaš svih 22 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti