Prijelomi: seminarski rad iz urgentne medicine
Seminarski rad
Prijelomi
Predmet:
Urgentna medicina
Mentor:
Prof.dr. Rudika Gmajnić
Student:
Jelić Marijana –
068/14-FT
Gosić Miro
– 086/14-FT
BRČKO, NOVEMBAR 2015
SADRŽAJ
2
1. Uopšteno o prijelomima
.................................................................................................. 3
2. Zarastanje prijeloma
............. ..........................................................................................5
2.1.
Formiranje hematoma i inflamacija
............
...................................................................... 5
2.2.
Formiranje granulacionog tkiva
....................................................................................... 6
2.3.
Membranozna i enhonralna osifikacija
............................................................................ 6
2.4.
Remodeling......................................
.................................................................................. 6
3.
Prijelomi femura (natkoljenica), tibia i fibula (potkoljenica)
............................7
3.1.
Prijelom proksimalnog dijela femura
............................................................................8
3.2.
Prijelomi dijafize femura
……………………………………………………………14
3.3.
Suprakondilarni i interkondilarni prijelomi femura
…………………………….…..15
4.
Prijelomi tibia i fibula
......................................................................................17
5. Prijelomi humerusa (nadlaktice)
……………………………………………19
6. Prijelomi radijusa i ulne (podlaktica)
……………………………………….22
7. Zaključak
...........................................................................................................23
8.Literatura
............................................................................................................24
1 .
Uopšteno o prijelomima

4
decenije pa nadalje, često usljed pada zbog posrtanja zadobiju zatvorene
prijelome hirurškog vrata butne kosti, koji su tijesno povezani sa osteoporozom.
Prema težini kliničke slike prijelome možemo podijeliti na:
Složene ili segmentarne prijelomi
koje karakterišu oštećenja kosti na dva ili
više mjesta. Ovi prijelomi mogu biti dvostruki ili višestruki. Ako je u pitanju jedan
lom tad prijelom nazivamo fractura duplex, a ako je u pitanj više lomova
nazivamo ih fractura multiplex seu comminutiva. Duge kosti udova su mjesta
gdje se najčešće javljaju. Ako je uzrok prijeloma pad sa visine na ekstremitete
mogu nastati složeni prijelomi na na raznim nivoima. Usljed prodiranja oštrih
koštanih ulomaka kroz kožu kod višestruko polomljenih kostiju ovi prijelomi
mogu biti i otvoreni.
Prosti prijelomi ili naprsnuća (fisure),
su prijelomi kod kojih nije došlo do
odvajanja prijelomljenih segmenata kostiju. U ovu vrstu prijeloma spadaju i
prijelomi kod kojih postoji odvajanje i dva fragmenta kosti, ali su one u kontaktu
sa bazom sa mogućnošću manje dislokacije ili često bez nje.
Prema dejstvu mehaničke sile, prijelomi se mogu podijeliti na:
•
Neposredni ili direktni prijelomi su vrasta prijeloma koji su nastali na mjestu
djelovanja mehaničke sile dovoljno velike da nadmaši otpornost koštanog tkiva, a
samo sjedište se usljed inercije tijela ne pomjera podjednako s ostalom masom.
Na mjestu prijeloma jaavlja se i oštećenje mekih tkiva.
•
Indirektni ili posredni prijelom je veoma čest oblik prijelom. Ovaj prijelom nastaje
kada sila deluje na udaljenom mestu od dejstva mehaničke sile i izaziva
savijajanje ili uvrtanje kosti.
•
Najčešće se viđa kod pada sa visine i u saobraćajnim nesrećama kada obično
nastaje prijelomnatkoljenice, potkoljenice, nadlaktice, podlaktice, prijelom rebara,
kičmenog stuba i lobanjskih kostiju. Kost osim toga može polomiti i sama akcija
mišića tkz.unutrašnja trauma. Indirektni prijelomi mogu nastati samostalno ili se
mogu nadovezati na direktne prijelome.
Prema stanju kontinuiteta koštanog tkiva prijelomi se dijele:
Potpuni prekid kontinuiteta kosti u cijeloj njenoj debljini ili cijeloj njenoj dužini naziva se
potpuni prijelom, dok prijelom kosti kod kog kost ili hrskavica nije prekinuta se naziva
nepotpuni prijelom.
Nepotpuni prijelom se može manifestovati u tri osnovna oblika:
1.
Infractio
-napuknuće, zalom (delimični prekid kontinuiteta kosti u njegovoj
5
debljini)
2.
Fragmentum, abris fractura
odlom -otkinuće dijela kosti, najčešće neke kvrge)
3.
Fissura
pukotina -prekid kontinuiteta kosti u kome je kost djelomično
prijelomljena u njenoj dužini, pri čemu je prvobitni oblik kosti očuvan.
2. Zarastanje prijeloma
Koštano tkivo posjeduje sposobnost prirodnog samoobnavljanja. Ovaj proces
zapravo predstavlja povratak embrionalnom stadijumu razvoja sa kasnijom
strukturalnom remodelacijom, koja je karakteristična za koštano tkivo. Stvaranje
koštanog tkiva-koštano zarastanje je kompleksan i dinamičan proces na ćelijskom i
biohemijskom nivou sa sukcesivnim promjenama u toku samog procesa koji ima za cilj
ponovno spajanje razdvojenih dijelova kosti.
Da bi započeo proces zarastanja prijeloma dijelovi slomljene kosti se moraju
namjestiti jedan uz drugi tako da se dodiruju kako bi se stvorili uslovi za nesmetano
odvijanje kompleksnih procesa koji će dovesti do kompletanog strukturnog i
funkcionalnog oporavka slomljene kosti. Normalan proces reparacije karakteriše se
sljedećim fazama u procesu zarastanja prijeloma:
1. formiranja hematoma i inflamacije,
2. formiranja granulacionog tkiva,
3. membranozna i enhondralna osifikacije
4.
remodeling
2.1. Formiranje hematoma i inflamacija - I faza
Kod prijeloma kosti, pored oštećenja njenih dijelova, oštećeno je i okolno meko
tkivo. Oko prijeloma. su razderani i povrijeđeni mišići i krvni sudovi a takođe su prisutni i
prekidi vaskularnih elemenata kosti i medularne šupljine, što za posljedicu ima krvarenje
između prelomljenih krajeva kosti u okolini, gdje se poslije jednog sata od povrede
nalaze krv i zapaljenji eksudat (hematom).
Krvarenje iz prelomljenih krajeva kosti u njima na određenom odstojanju od linije
prijeloma dovodi do prestanka cirkulacije krvi a kao posljedica nastaje ishemija.U fazi

7
Volfovim zakonom. Kalcijum pomaže u obrazovanju „tvrde kosti“, koja se vremenom
postepeno iz novostvorenog vezivnog tkiva, pod dejstvom statičkog opterećenja,
adaptira i modelira u normalnu kost na mestu prijeloma .
Osim zamjene nezrele kosti lamelarnom kosti proces remodelinga dijelom uspostavlja
normalnu struktuaru kosti resorpcijom fiziformnog periostalnog zadebljanja i
rekanalizacijom medularne šupljine. Proces ponovnog oblikovanja je poznat i kao
modeling a kao rezulat ovih procesa.
biomehaničke karakteristike prelomljene kosti su u
potpunosti obnovljene. Ovaj proces je dugotrajan i može trajati nekoliko godina i kod
odraslih osoba nikad ne dostigne svoj potpuni završetak.
3. Prijelomi femura (natkoljenica), tibia i fibula (potkoljenica)
Jedan od najvažnijih zglobova lokomotornog sistema kod čovjeka je, zglob kuka.
Ovaj zglob omogućava kretanje i uspravan hod. Zglob kuka i proksimalni dio femura su
elementi lokomotornog sistema čovjeka koji su tokom životnog vijeka izloženi različitim
uticajima, što za posljedicu ima oštećenja koja mogu onemogućiti njegovo pravilno
funkcionisanje. Jedno od najznačajnijih poglavlja savremene traumatologije
predstavljaju prijelomi femura koji su karakteristični za stariju dob.
Zglob kuka čini acetabulum – dio karlične kosti koji je ležište za glavu
natkoljenične kost- femura. Kuk svrstavamo u pokretne zglobove, i s obzirom da
omogućava pokrete noge u više pravaca, predstavlja ključni faktor normalnog kretanja i
fizičke aktivnosti uopšte. Pod pojmom prijelom kuka mogu da se podvedu različite vrste
prijeloma ovog zgloba. Uobičajeno da se pod ovim prijelomom podrazumjeva prijelome
gornjeg dijela butne kosti u blizini spoja sa karličnom kosti.
Prijelomi femura se dijele u tri grupe:
1. Prijelomi proksimalnog dijela femura sa podgrupama: prijelom glave i vrata
femura, pertrohanterni subtrohanterni prijelom
2. Prijelom dijafize femura
3. Prijelomm distalnog dijela femura: suprakondilarni (ekstraartikularni) i
intraartikularni prijelomi
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti