Prikaz elektroenergetskog sektora

PRIKAZ ELEKTROENERGETSKOG

SEKTORA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Mikroekonomija

www.maturski.org

SADRŽAJ:

1. Uvod

2. Stanje u energetici u BiH

3. Problemi u sektoru

4. Generalni prioriteti za dalji razvoj
sektora

5. Elektroenergetika



Stanje



Pravni i institucionalni okvir



Problemi



Prioriteti

6. Zaključak

7. Literatura

2. STANJE U ENERGETICI U BIH

Jedan od značajnih pokazatelja standarda je potrošnja energije. Prosječna

potrošnja energije po stanovniku u svijetu 2000. godine kretala se oko 70 GJ/capita. U
razvijenim zemljama ona je iznosila oko 236 GJ/capita. Posmatrajući samo BiH, za
koju mnogi govore da je zemlja u razvoju jer prolazi kroz veoma veliki broj različitih
razvojnih faza, pokazatelj potrošnje energije je dosta nizak i iznosi oko 45GJ/capita.
Posmatrajući ovaj podatak, uočavamo da je znatno niži od svjetskog prosjeka

Prije rata, nivo korištenja energije u Bosni i Hercegovini (podaci se odnose
na1991.godinu) iznosio je oko 73 GJ po stanovniku godišnje, što je bilo iznad
svjetskog prosjeka (oko 69 GJ/capita).

Jedan od pokazatelja efikasnosti korištenja energije u zemlji je energetski

intenzitet, koji predstavlja odnos utrošene energije i GDP-a. U svijetu je 2000. godine
u prosjeku korišteno 10,14 GJ za osiguranje 1000 US$ GDP-a. Zemlje u razvoju su,
iste godine, koristile 22,57 GJ za 1000 US$, a u Bosni i Hercegovini za isti prihod je
utrošeno 30,1 GJ.

Na osnovu ovih podataka moguće je zaključiti da se u BiH, s postojećim

energetskim intenzitetom, u sektoru energetike utroši i više od 20 procenata GDP-a.
Ovako veliki udio energetike u ukupnom GDP-u jasno ukazuje da se u ovome sektoru
u BiH mora posvetiti znatno više pažnje.

Osnovni utvrđeni izvori primarne energije u Bosni i Hercegovini su

ugalj

hidroenergija

Godišnja proizvodnja energije iz ovih izvora BiH ju u 2001. godini

iznosila oko 62% ukupno utrošene primarne energije, što ukazuje da BiH zavisi i od
uvoza energenata, jer se neki energenti, za sada, ne mogu zamijeniti domaćim
izvorima energije.

Ukupne bilansne rezerve uglja

u BiH se procjenjuju na 3.856

miliona tona (bez rezervi Ugljevika, Gacka i Duvna), od čega su 1.330 miliona tona
rezerve mrkog uglja, a 2.562 miliona tona lignita.

Vanbilansne rezerve

procjenjuju se na 905 miliona tona (224 miliona tona mrkog uglja

i 678 miliona tona lignita).

Ukupni hidroenergetski potencijal

se procjenjuje na 22,050

GWh godišnje, odnosno na mogućnost instalisanih kapaciteta snage 6,126 MW.

Preliminarna istraživanja nafte i plina, prekinuta ratom, ukazuju na postojanje

perspektivnih ležišta na više lokacija u nekim dijelovima BiH. Informacije o ovim
istraživanjima nisu javno dostupne (iako se vanbilansne rezerve procjenjuju na 50
miliona tona nafte, a istraženost potencijalnih ležišta na manje od 10 procenata). Nije
poznato kakvi su dalji planovi u istraživanju nalazišta nafte.
Mogućnosti korištenja geotermalne energije, energije vjetra, solarne energije i energije
biomasa nisu dovoljno istražene, ali je izvjesno da će udio ovih energenata u ukupnoj
potrošnji ostati skroman, kao što je to i u svijetu, gdje se predviđa da će 2020. godine

otrošnja električne energije po stanovniku BiH je niža od prosjeka u svijetu i u 2000. g. Je iznosila 1915 kWh/capita;

svjetski prosjek je bio 2343 kWh/capita, u zemljama OECD-a 8089 kWh/capita.

udio svih obnovljivih izvora (uključujući i hidroenergiju, koja ima najveći udio u
tome) iznositi oko 7,7%. Međutim, porast korištenja obnovljivih izvora energije u
svijetu je značajan i trebalo bi započeti sa analizama na utvrđivanju tih potencijala i
mogućnosti njihovog korištenja.

Najveći dio

uglja

, oko 78% u 2001.godini, koristi se za proizvodnju električne

energije.  S obzirom na ekonomičnost eksploatacije uglja, kao i na sadašnju efikasnost
transformacije   energije   uglja   u   druge   oblike   energije,   udio   uglja   u   proizvodnji
električne   energije   bi   se   mogao   početi   smanjivati   u   odnosu   na   sadašnje   stanje.
Potrošnja   nafte   i   plina   značajno   je   opala   u   poređenju   sa   potrošnjom   prije   rata.   S
pokretanjem privrede, potrošnja nafte i plina bi trebala da poraste. Uvoz nafte će biti
nastavljen   i   narednih   godina.   Uvoz   naftnih   derivata   i   prerada   nafte   će   zavisiti   od
rješavanja političkih pitanja u BiH, jer su prerađivački kapaciteti u zemlji dovoljni
praktično za cjelokupnu potrošnju naftnih derivata u zemlji.

Sadašnja potrošnja

plina

znatno je manja nego 1990.godine, opet zbog stanja u

industrijskom sektoru. Zbog nepovoljne strukture potrošnje prirodnog plina dinamika
potrošnje je nepovoljna (potrošnja je znatno veća tokom zime), što povećava cijenu
tog energenta.

Skladištenje rezervi nafte i prirodnog plina nije riješeno, mada neki prijedlozi za

rješavanje postoje. U zemljama Evropske unije vrše se pripreme za povećavanje
rezervi nafte iznad obaveznih 90-dnevnih rezervi.

Iako je zadovoljenje osnovnih energetskih potreba u BiH na dosta visokom

nivou, siromašni imaju osjetno ograničeni pristup. Većina domaćinstava u BiH ima
priključak za električnu energiju, ali je to znatno rjeđi slučaj kada se radi o prirodnom
gasu ili centralnom grijanju. Kategorije građana s nižim prihodima troše značajno veće
iznose za osiguranje osnovnih energetskih potreba. Uz to, u BiH je dosta
rasprostranjeno grijanje na drva, u čemu prednjače siromaštva domaćinstva.

3. PROBLEMI U SEKTORU



Nepostojanje energetske strategije.



Neizgrađen zakonodavni i institucionalni okvir na nivou BiH,



Tehnološka zaostalost,



Administrativno određivnaje cijene električne energije,



Kašnjenje u reformama oko rekonstruktuiranja rudnika,

