SVEU ILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
DIPLOMSKI RAD
Prilog ispitivanju nekih odrednica i ishoda
proaktivnog suo avanja
Rujan, 2003.
Mentorica: Studentica:
doc. dr. VESNA BUŠKO ANJA RAJ EVI
SAŽETAK
U posljednje vrijeme primje uje se tendencija za proširivanjem istraživanja o
stresu i suo avanju sa stresom, kroz uklju ivanje pozitivnih nastojanja koja su prije
bila svrstavana u domenu motivacije i teorija akcije
.
Schwarzer i Taubert (2002) svoj
doprinos ovdje daju koncipiraju i teoriju proaktivnog suo avanja.
Proaktivno
suo avanje oni promatraju kao napor uložen u izgradnju op ih resursa za suo avanje
koji olakšavaju put osobe prema izazovnim ciljevima i razvoju svih svojih potencijala.
U ovom istraživanju cilj je bio ispitati odnos proaktivnog suo avanja s nekim
odrednicama: (emocionalnom inteligencijom, samoefikasnoš u i samoregulacijom) i
osobnim ciljevima; i nekim ishodima: zadovoljstvom i uspjehom na studiju.
Uzorak je obuhvatio 309 studenata, ve inom studenata prve godine
Filozofskog fakulteta, te manji broj studenata Arhitektonskog fakulteta (studij
dizajna) i Akademije likovnih umjetnosti.
Rezultati regresijskih analiza pokazali su da prediktorske varijable zajedno
objašnjavaju 50% varijance proaktivnog suo avanja. Me u njima, percipirana
samoefikasnost ima najve i doprinos u predvi anju. Potvr en je i samostalni doprinos
varijabli osobnih ciljeva u objašnjavanju proaktivnog suo avanja (4%).
Kod predvi anja ishoda, pokazalo se da mjere samoefikasnosti i
samoregulacije objašnjavaju 7% varijance zadovoljstva studijem. Pretpostavka da
stabilne varijable emocionalne inteligencije, samoefikasnosti i samoregulacije
posredno pridonose objašnjavanju zadovoljstva studijem, putem varijabli osobnih
ciljeva i proaktivnog suo avanja nije potvr ena ovom analizom, kao ni pretpostavka o
samostalnom doprinosu varijabli osobnih ciljeva i proaktivnog suo avanja u
objašnjavanju varijance zadovoljstva studijem.
Ukupna koli ina objašnjene varijance prosjeka ocjena iznosi 8%. Potvr ena
je pretpostavka o samostalnom doprinosu od 2% proaktivnog suo avanja u
objašnjavanju varijance prosjeka ocjena, ali ne i samostalnom doprinosu varijabli
osobnih ciljeva, uzevši u obzir doprinos stabilnih individualnih varijabli.
Ovim istraživanjem željeli smo pridonijeti razvoju istraživanja ovog novog
pravca u podru ju suo avanja sa stresom i s njim povezanih koncepata samopoimanja.
1
1. UVOD
1.1. TEORIJA STRESA I SUO AVANJA SA STRESOM
Ljudski život je pun razli itih stresnih situacija. Postoje brojne definicije
stresa. U bio-medicinskim znanostima, stres se shva a kao odgovor organizma na
nepovoljnu stimulaciju. U psihologiji, stres se obi no shva a kao proces u kojem su
osoba i okolina u interakciji i istraživanja su esto usmjerena na prirodu stresora.
Psiholozi u zdravstvu istražuju udružene efekte osobe i okoline na patologiju, zajedno
s razli itim posreduju im faktorima, kao što su suo avanje i socijalna podrška.
Temeljeno na ovim razli itim shva anjima stresa, u istraživanju stresnog
procesa mogu se razlikovati tri široke perspektive: (a) temeljene na odgovoru, (b)
temeljene na podražaju, i (c) kognitivno-transakcijske.
U perspektivi temeljenoj na odgovoru, fokus je na reakciji organizma na neku
nepovoljnu situaciju. Seyle (1956, prema Schwarzer i Taubert, 2002) je odijelio
pojmove stresor (podražaj) i stres (odgovor). On je bio više zainteresiran za psihološki
odgovor i razvoj bolesti nego za prirodu stresora. Ova perspektiva je dominantna u
bio-medicinskim znanostima, no u psihologiji je kritizirana zbog zanemarivanja uloge
emocija i kognicije te usmjeravanja jedino na fiziološke reakcije ljudi i životinja.
U perspektivi temeljenoj na podražaju više pažnje se obra a posebnim
karakteristikama stresora. Smatra se da svaka kriti na epizoda ima svoje jedinstvene
zahtjeve, koji specifi no optere uju osobne resurse suo avanja i poti u specifi ne
odgovore. U istraživanjima se postavlja pitanje: kako utvrditi veze izme u brojnih
razli itih stresora i njihovih posljedica. Nedostatak ove perspektive je negiranje
injenice da razli iti pojedinci mogu percipirati isti doga aj razli ito.
U kognitivno-transakcijskoj teoriji stresa, na stres se gleda kao na proces,
iniciran i održavan preko osobnih kognitivnih procjena zahtjeva situacije i resursa za
suo avanje. Naglašava se kontinuirana, recipro na priroda interakcije izme u osobe i
okoline. Psihološki stres se definira kao specifi an odnos izme u osobe i okoline koji
osoba procjenjuje prezahtjevnim u odnosu na njene adaptivne resurse i ugrožavaju im
za njezinu dobrobit (Lazarus, 1993). Ova perspektiva predstavlja standard u
psihologiji i najviše istraživanu teoriju u zadnjih trideset godina te tako er polazišnu
to ku na kojoj se temelje novija istraživanja i novija tuma enja stresa.
2
1.1.1. Lazarusov model stresa i suo avanja
Lazarusov model je najpoznatiji primjer kognitivno-transakcijskog pristupa.
Ovaj model naglašava proces suo avanja sa stresom u specifi nom situacijskom
kontekstu, i podrazumijeva promjene u odnosu pojedinac-okolina u funkciji vremena
i/ili specifi nog situacijskog konteksta.
Prema Lazarusu (1991, prema Schwarzer i Taubert, 2002) proces suo avanja
odnosno reakcija na stres se sastoji od antecedentnih faktora, posreduju ih procesa i
adaptacijskih ishoda. Antecedentni initelji uklju uju obilježja i resurse pojedinca kao
što su zdravlje, socijalne mreže, kompetencije, vjerovanja te okolinske uvjete odnosno
zahtjeve konkretne stresne situacije. Središnju važnost u modelu zauzimaju dvije vrste
posreduju ih procesa: kognitivne procjene osobnih resursa i zahtjeva situacije te
na ini suo avanja sa stresnom situacijom. Iskustvo stresa i suo avanja dovodi do
neposrednih efekata: fizioloških i emocionalnih reakcija te dugoro nih ishoda koji
uklju uju psihološko i tjelesno zdravlje i socijalno funkcioniranje. initelji i osobine
unutar procesa suo avanja tvore složeni sustav me usobno zavisnih elemenata.
Kognitivne procjene obuhva aju procese koji posreduju izme u okolinskih
zahtjeva, ograni enja i resursa, s jedne strane, i hijerarhije cijeva i osobnih vjerovanja
pojedinca, s druge strane (Lazarus, 1993). Procjene su, prema Lazarusu, uvijek
prisutne u svakodnevnom životu i kroz njih pojedinac neprestano evaluira zna aj
razli itih doga aja u odnosu na osobnu dobrobit. Dvije su vrste kognitivnih procjena:
primarna i sekundarna. Primarna procjena odnosi se na percepciju važnosti i
zahtjevnosti situacije. Tri osnovna tipa procjene stresnosti mogu biti: gubitak (šteta
koja se ve dogodila), prijetnja (opasnost ili potencijalni gubitak) i izazov (o ekivanje
dobitaka, koristi ili probitka). Izazov je procjena da neki doga aj, iako se percipira
kao stresan, može rezultirati pozitivnim posljedicama odnosno potencijalom za
dobitak i razvoj. Lazarus (1993) kao glavni uvjet za procjenu nekog doga aja kao
izazova navodi samopouzdanje u vlastite mogu nosti upotrebe resursa za suo avanje.
Visoki stupanj pozitivne emocionalnosti, kao i vjera u postojanje resursa i vještina za
suo avanje s nekim doga ajem, pomažu da se doga aj procijeni manje stresnim, a
više izazovnim (prema Lengua i Long, 2002). Sekundarna procjena obuhva a odabir
prikladnih na ina suo avanja sa stresnom situacijom, te procjenu vlastite
kompetencije kao i mogu nosti kontrole i utjecaja na stresnu situaciju. Primarna i
sekundarna procjena predstavljaju me usobno zavisne procese, pri emu ne postoji
4
nova pitanja i pomaže izlazak iz okvira tradicionalnih modela suo avanja koji
prenaglašavaju reaktivnu prirodu suo avanja.
Proširivanje teorije u ovom podru ju tako er je uklju ilo "traženje zna enja" u
stresnim procesima. Davis i sur. (1998, prema Schwarzer i Taubert, 2002) predlažu
dvodimenzionalno tuma enje zna enja: kao "davanje smisla" i "pronalaženje
dobitaka". Davanje smisla se odnosi na nalaženje razloga za ono što se dogodilo,
integriranjem doga aja u postoje e sheme, poput religije, znanja o zdravlju ili
posljedica izloženosti životnim stresovima. Pronalaženje dobitaka, s druge strane,
zna ilo bi davanje pozitivnog zna aja negativnom doga aju.
Ovo suvremeno proširivanje teorije suo avanja se može shvatiti kao reakcija
na ranije konceptualizacije suo avanja koje su zanemarile ciljeve, svrhu i zna enje.
1.2. TEORIJA PROAKTIVNOG SUO AVANJA
Schwarzer i Taubert (2002) svoj doprinos proširivanju teorije suo avanja sa
stresom daju koncipiraju i teoriju proaktivnog suo avanja.
Njihova teorija nudi perspektivu koja proizlazi iz vremenske klasifikacije
na ina suo avanja i razlikuje reaktivno, anticipatorno, preventivno i proaktivno
suo avanje. Stresni zahtjevi se mogu odnositi ili na neki gubitak u ranijem životu, ili
na trenutnu štetnu situaciju, no isto tako mogu postojati u bližoj ili daljoj budu nosti,
predstavljaju i prijetnju nekome tko se osje a nesposobnim odgovoriti na nadolaze e
zadatke i zahtjeve pomo u postoje ih osobnih resursa. Pored ostalih faktora,
suo avanje ovisi o vremenskoj perspektivi stresnih zahtjeva i o sigurnosti pojave tih
doga aja. Vremenski aspekt suo avanja je esto bio zanemarivan, iako je jasno da se
osoba može suo avati prije nego se stresni doga aj pojavi, dok se on odvija (npr.
tijekom napredovanja neke bolesti) ili nakon njega.
Schwarzer i Taubert (2002) razlikuju: reaktivno suo avanje, koje se odnosi na
štetu ili gubitak koji su se dogodili u prošlosti; anticipatorno suo avanje sa
neminovnom prijetnjom u bliskoj budu nosti; preventivno suo avanje, koje se odnosi
na nesigurnu prijetnju ije je pojavljivanje mogu e u daljoj budu nosti; i proaktivno
