UNIVERZITET U BIHAĆU

BIOTEHNICKI FAKULTET

PRIMARNI I SEKUNDARDNI ZAGAĐIVAČI

Seminarski rad

Predmet: Upravljanje zrakom 

Bihać, januar, 2019.

1

SADRŽAJ

UVOD 2
1.0 PRIMARNI ZAGAĐIVAČI

3

1.1 Primarni polutanti

3

1.1.1 Ugljenikovi oksidi

6

                   1.1.2 Azotovi oksidi i azotna kiselina 6

                   1.1.3 Sumporovi oksidi i sumporna kiselina 8

                   1.1.4 Lebdeće čestice

9

2.0 SEKUNDARNI ZAGAĐIVAČI 11

2.1 Freoni

11

2.2 Smog

12

           2.2.1 Kiseli smog 12

           2.2.2 Fotohemijski smog..............................................................................................................12

ZAKLJUČAK

13

LITERATURA

14

background image

3

1.0 PRIMARNI ZAGAĐIVAČI ZRAKA

Primarni zagađivači dospjevaju u atmosferu direktnim emitovanjem iz različitih, ali poznatih 

izvora.   Primarni   sastojci   otpadnih   emisija   oslobađaju   se   iz   poznatih   izvora.    Primarne 

zagađujuće supstance

 

su one koje nastaju kao proizvod nekog hemijskog ili drugog procesa u 

izvoru zagađenja (automobilski motor, ložište, visoka peć itd.). Kada se čist vazduh kreće nad 

zemljinom površinom, on sakuplja primarne zagađivače kao što su prašina (izazvana olujama i 

vuklanskim erupcijama) i emisije koje su rezultat ljudske aktivnosti (saobraćaj, industrijska 

proizvodnja, proizvodnja energije, itd.). U industrijalizovanim državama zagađenje spoljašnjeg 

vazduha potiče uglavnom od tri grupe primarnih zagađivača: oksidi ugljenika, sumporni oksidi 

i azotni  oksidi.Primarni zagađivači vazduha  dalje od  izvora  emisije raznose se  vjetrom i 

konvekcijama.   Sa   udaljavanjem   od   izvora   emisije,   koncentracija   polutanata,   u   osnovi, 

proporcionalno opada.

1.1 PRIMARNI POLUTANTI

Najčešće se kao primarni polutanti vazduha se javljaju:

a) Jedinjenja sumpora

b) Jedinjenja azota

c) Jedinjenja ugljika

d) Halogena jedinjenja

e) Čestice (čvrste i kondenzovane) i

f) Radioaktivne supstance

4

1.1.1 UGLJENIKOVI OKSIDI

Ugljen – monoksid (CO) je veoma toksičan gas koji se oslobađa pri nepotpunoj razgradnji 

materijala  koji sadrže ugljik.  Ugljenmonoksid  je  gas  bez  mirisa,  nešto  lakši od  vazduha. 

Zapaljiv je i štetan polutant i u atmosferi se odvijaju procesi koji ga eliminišu. Jedan od 

postupaka eliminacije je da ugljen-monoksid u kontaktu sa zemljištem se oksiduje do ugljen-

dioksida odnosno prevede u metan uz pomoć mikroorganizama. Količina ugljen-monoksida u 

nezagađenoj atmosferi je veoma mala. Ta količina varira u zavisnosti od vremenskog perioda i 

lokacije. Pošto su glavni emiteri ovog polutanta motorna vozila to će i njegova koncentracija 

direktno zavisiti od kretanja motornih vozila. Najveća koncentracija se pojavljuje u jutarnjim i 

popodnevnim satovima kada je i kretanje motornih vozila najintezivnije

.

Hemijska formula

CO

Izvor (nastajanje)

Nepotpuno sagorijevanje tvari koje sadrže C 

(uvjetovano je procesom izgaranja, a ovisi o 

nedostatku zraka, temp.zraka i plina, gorivu, 

toplinskom opterećenju...)

Miris

Vrlo slab miris, bez boje i okusa

Gustoća 

0, 967 (kg/m

3

) (lakši od zraka)

MDK (maksimalno dozvoljena 

koncentracija).Koncentracija plina u atmosferi 

radnih prostorija kojoj osoba može biti izložena 

8h dnevno, 5dana u sedmici bez ikakvih do sad 

poznatih štetnih posljedica.

30 ppm

KDH (granična vrijednost). Kratkotrajna 

dozvoljena koncentracija.Maksimalna 

koncentracija plina kojoj osoba može biti 

kratkotrajno izložena.

400 pm

ILDH (trenutno opasna koncentracija po život ili 

zdravlje-TOK. 

1500 pm

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti